Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Eseji

30. Decembra 2012.

Faruk Dizdarević: Bihorski aed

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Drevna indijska misao, da su sve vode svijeta povezane da bi hranile jedna drugu, da su svi ljudi povezani i svi ljudski postupci uključeni u lanac uzroka i posljedica, duboko je utemeljena u civilizacijskom iskustvu. I književnost, svakako, može biti dokaz  za te veze, tako da se ponekad čini kako čovječanstvo zapravo priča jednu jedinstvenu priču. Prije izvjesnog vremena (30. aprila 2006) Ismet Rebronja, napustivši ovozemaljski svijet, predao je svoje književno stvaralaštvo tom „inventaru svemira“.

Prošlo jer punih trideset četiri godine od kako je Ismet objavio svoju prvu zbirku poezije KNJIGA  RABLJA (1972). Ona je predstavila autora kao autentičnog pjesnika osobenog glasa i rukopisa i naišla na opšte prihvatanje kod čitalaca i književne kritike. Ova poezija, protkana gustom mrežom simbola i metafora iz narodnog predanja i folklora sandžačkog kraja, iskazana je stilsko-jezičkim sredstvima karakterističnim za neosimbolistički koncept. Kazivano natkriljuje snažan, autentičan doživljaj lirskog subjekta, a iza svega stoji težnja da se iz pojavnog otkrije viši, skriveni smisao. Ta eliptičnost, ponekad i enigmatičnost (jer za razumijevanje svih slojeva Ismetove poezije potrebni su naročiti ključevi, da ne kažem raskovnici) karakterisaće dobar dio njegovog ukupnog pjesničkog opusa.

Svojim narednim pjesničkim knjigama (IZLOŽBA, 1976;  GAZILAR, 1978;  SREDA I SREDA KĆI, 1983; PAGANSKA KRV, 1986;  KERONIKA, 1991)  koje objavljuju ugledne izdavačke kuće, uvrstiće se među najistaknutije pjesnike svoje generacije.

U knjizi IZLOŽBA, Rebronja uspostavlja ironičnu distancu prema predmetima kazivanja. Sarkazam i humorni segment su u prvom planu pjesnikovog iskaza, pa se ona oblikovnim postupkom razlikuje od njegove prve knjige. U sljedećim trima knjigama, pjesnik amalgamiše paganska i staroslovenska božanstva, rituale i mitologiju sa običajima njegovog rodnog Bihora. Bihor je uvijek bio u srcu i oku Ismetovom. On o njemu pjeva sa lirskom melanholijom. To je Rebronji pružilo priliku za beskrajna i lelujava razmišljanja o snu, stvarnosti i prolaznosti.

Pišući ovu poeziju, Rebronja se očigledno služio i istorijskom građom, svjedočanstvima vizantijskih pisaca i misionara (Konstantina Porfirogeneta, Prokopija, Pseudo- Cesarija), određenim saznajima o životu Starih Slovena, svjedočanstvom danskog historičara Saksa Gramatika po svjetilištu u Ankoni, te ruskom Nestorovom Hronikom, ali, kao što je već rečeno, on istovremeno, za pisanje svoje poezije, koristi i saznanja života sandžačkog čovjeka koji se odvijao prema izvjesnim mitskim obrascima.

Ismet je u dobrim vremenskim razmacima objavljivao svoje knjige. Beogradska „Prosveta“ će 1977. godine štampati njegovu po redu, petu knjigu pjesama JESEN  PRAZNIH  ORAHA. Ova poezija na slikovit i metaforičan način govori o nestajanju životne punoće i doživljaja, iznevjerenih očekivanja. Ona upućuje na arhetipsku simboliku neminovnog gubitka. Autor stihom dotiče samu srž tragičnosti ljudske sudbine. Nakon petogodišnje pauze od prethodne knjige pojaviće se njegova nova pjesnička zbirka naslovljena sa: KAD  FORMINGA  NE  DOSVIRA (2002). Najvažnije motivacijsko ustrojstvo ove knjige, njen početak i njen kraj – jeste  s a m o ć a. „Obraćajući se Seneki, sećajući se Nerona, Boša, Bahusa, Minerve, i koga još sve ne, pjesnik zastiđen svojim dobom (gnusobom i rugobom) traga za ljubavlju, ljepotom, čistotom. Na toj svojoj Hiperboli, sa svoga Ponta, kreće ovovremeni Ovidije, braneći se stihom, jer su sada i ovdje crne lune Fortune“, ističe Dragomir Brajković u svojoj recenziji.

Suočavajući se sa negastivnim dinamizmom savremenosti, pjesnik se opet, i ovoga puta, vraća svome Bihoru, sa lucidnim poetskim opservacijama na savremenu društvenu i moralnu trulež.  Svoj vijenac štampanih poetskih iskaza, Ismet će (za života) završiti sa: SUZAMA  LEJLE ŠEHOVIĆ. I ovo je poezija pobune sa oslobađajućom žestinom koja izvire iz svake strofe, žestinom dostojnom buntovnika, poput Borisa Pasternaka, Šarla Bodlera ili Artura Remboa. Tema je – narušena cjelovitost čovjeka i traganje za načinom njegovog ucjelovljenja.

Ismet Rebronja se bavio i proznim stvaralaštvom. Autor je knjiga proze: BELI  UNUCI (1986), zatim, STO  I  JEDNA  PRIČA (1994) i  CI  PRIČA (1994). Priredio je i antologiju poezije Bošnjaka u Srbiji i Crnoj Gori: LATICE  PRIMULE (2003); Izvršio je (sa Farukom Dizdarevićem, izbor iz poezije Ilijaza Dobardžića, objavljenog pod naslovom: Ilijas  Dobardžić,  LIRIKA (2003) a sa Medisom Kolaković, napravili su izbor poslovica i izreka sa komentarima, štampanog  pod naslovom: BUDI  NEŠTO  DA  NE  BUDEŠ  NIŠTA.

Ismet je bio veoma radin čovjek. Stvaranje ili kreacija donosi radost i nadu o iznalaženju obrasca u besmislu egzistencija. Ova skica za njegov književni portret samo ga dijelom predstavlja, prije svega jer ne obuhvata njegovu ogromnu rukopisnu zaostavštinu. Njegov posthumni stvaralački fundus i registar čine: dvije zbirke poezije: MAGNET  I  ALGEBRA, i  SINJE  MORE (knjigu je objavio Centar za kulturu Plav, 2007); dva romana: GLAVA  CARA  NIĆIFORA, i roman: VAROŠ  SINOVA  ABDULAHOVIH;  knjiga priča: PAD  GRČKE; knjiga sjećanja: PSI  SU  NAJBOLJI  LJUDI;  etimološki eseji: SOKRATOV  PAS  (knjigu objavila izdavačka kuća: „Alamnah“ – Podgorica), i ETYOLOGICON, etimološki rječnik u četiri toma sa preko 2.000 odrednica. Ovo su završeni rukopisi. Znam da se u njegovoj zaostavštini nalazi još nekoliko nedovršenih djela.

Ismet je autor i brojnih eseja, priča i drugih tekstova objavljivanih u periodici, dnevnoh štampi i knjigama čiji je bio recenzent.

Treba istaći da prava rijednost njegovog stvaralaštva nije do danas tačno ocijenjena i utvrđena. U intelektualističkim krugovima naših tumača literature njegov zasluženi književni status nije obrazložen kritičkim napisima o njegovim knjigama, što stoji kao zadatak. Njegovo djelo treba da prođe kroz dublju analizu i revalorizaciju. Štampanjem rukopisne zaostavštine kompletiraće se ukupni opus Ismeta Rebronje koji će tako zaokružen i cjelovit, uvjeren sam, biti opšte poznat kao trajna vrijednost naše kulture.

 

Ismet Rebronja (1942 – 2006)

B I H O R

            Ćamilu Sijariću

 

Putnik bez kaputa

To je. Vuk kraj ćurke

Koja bere pored puta

Čaj i šipurke

 

To je divlje saće,

Obad što satire goveda,

Samari, praće,

Snijeg, cvijet, heljda.

 

Bihor: dijete s jeseni

Neoprano od pekmeza,

Slama kučki da se šteni,

Teletu zategnuta veza.

 

U vrtu krtice. Slana

Već ubila mak, šaraljke.

Probodeni vol, crvi, rana.

Na pragu žene karaljke.

 

Kroz Bihor: močila, peraljke,

Suša, jesen, sve prašno,

Ćirameti, šibicari, varaljke,

Znalci dlana, ode sito, brašno.

 

U Bihoru: zabrađene divokoze,

Na šamiji oje,

Tufne, kite u roze,

Zvijezde žute, žuće proje.

 

Metle, breze, brezove boze,

Uspomene, slike i mornari,

Na dušeku sve tri koze,

Nijedna skozna da se ojari.

 

Uveličane slike,

Fotomontaža košulje,

Nacrtan brk otprilike,

Po slici muhe, prosuto ulje.

 

Neko krevet ukrao,

I snahi gurabije,

Na nebu orao

Dvije zmije bije.

 

Bihor: Tamo gdje slijepac Ramo

Broji noge belouške,

Tamo gdje samo

Ptica nema peruške.

 

Gdje pohodžica piše

Na krv od kokoške

Da mine suša, stignu kiše,

Napune makve, zabreknu tronoške.

 

Tu gdje se dukat utke

za put. Bihor: to su šljive taze,

Staze gdje piju surutke

Kad idu nekom na dženaze.

 

Gdje marva goni brava,

Gdje je svima izlizana reza,

Gdje godišnje svima krava

Pojede košulju, gaće od beza.

 

Gdje lovac ne ulovi,

Gdje kaišem mere zmiju,

Gdje su svrake, umiru orlovi,

Gdje nemaju ništa osim bedeviju.

 

Gdje se spava iza roja

Na jastuku punom striza, maha,

Gdje je lijek karaboja,

Prazan dućan a kod Jaha.

 

Gdje nešto mrda u lobodi,

Možda žena svima kriva,

Što ništa neće da rodi,

Ni zelje, raž ni kopriva.

 

Gdje se zimi sklanja zima,

Na Lađevcu prodaju vodu na kilo,

Gdje samo Ćazim kantar ima,

A Zeno ni zumbu ni šilo.

 

Tamo gdje pijuče pile,

Gdje u kapi mlijeko vare,

Na slami spavaju vile,

Kći gdje je lijepa ko jare.

 

Brašnjenik sred komore,

Brašnjenik od krompira,

S kore crne homore

Nišani komit komandira.

 

Iz šume gavra gače

Na miris vrućeg kolača,

U kući žar s pogače

Razgrću ispod sača.

 

Nikad želju sa zavičaja

Da skupe, krušku otresu,

Pokose ruj, naberu očaja

I krenu u medresu.

 

Bez rukava, bez jake,

Na olovu slivena strava,

Gaz niz lug kroz sokake,

Pruće, iz groba trava.

 

Ni šumar neće da konači,

Mogu vidjeti da nema gaće

Dok državne pantalone svlači,

U Bihoru i država bez plaće.

 

U Bihoru vasike za pare,

Sjeme mrkog cvjeta, krina,

Na plotu vuna, krpare,

Varani vlast i carina.

 

To su pojila, makve,

Drenine, vid kroz tmuše,

Sloveni, rimske akve,

Stado, ovce,  krdo buše.

 

U Bihoru, svi do kraja,

Subotom su za Berane,

Da prodaju kozu, jaja

Od goluba il’ od vrane.

 

S jeseni, i kad je zima

Kao kad se rukav rašije,

Kao da se razvali jaža s Lima,

Ide Bihor sa čaršije.

 

Bihor: guvno gdje se vrše,

I žito krupnik vije,

Gdje Dabo nosi u krše,

Ponekad tiho, nekad teravije.

 

 

M U Č N O   L I   J E

                                 Ć. Sijariću

 

Mučno li je, moj Ćamile,

Naopaka stigla justa,

Nosi izvor, vadi žile,

I u vodi suha usta.

 

Od krivoga grade pravo,

Od pravoga grade krivo,

Sad je bijel crni đavo,

U đavola sve je štivo.

 

Što se tiče intelekta,

To je sada ono jare,

Procesijom surih sekta,

Žrtvovano za jajare.



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Nejra Džananović: Roditelji kao prvi dječiji uzori

Nejra Džananović Roditelji kao prvi dječiji uzori Kako odgojiti dobro dijete; koji je recept za uspješno roditeljstvo; gdje griješim u odgoju djeteta  su pitanja koja svaki roditelj, koji teži da bude što bolji otac/maj...
by Redakcija
0

 
 

Osvrt na zbirku poezije ”Bogumilske” Miraša Martinovića

OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE „BOGUMILSKE“ MIRAŠA MARTINOVIĆA   Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista   U izdanju „Lena graphics design“ iz Prištine ovih dana je izašla iz štampe nova zbirka poez...
by Redakcija
0

 
 

Predstavljamo: Alija Redžematović

ALIJA REDŽEMATOVIĆ KULTURNI POSLENIK PLAVA   Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista   Alija Redžematović profesor, bibliotekar, poslenik kulture, i vješti hroničar svih plavskih književnih, kultur...
by Redakcija
0

 

 

Predstavljamo: Vanja Rakonjac

VANJA RAKONJAC MEDIJSKI SIMBOL BIJELOG POLJA   Piše: Božidar Proročić   Postoje oni skromni, tihi, poslenici medija koji otvore vrata mnogima. Pripremajući priloge, pišući reportaže, snimajući okom kamere ant...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

NAGRADA „TIPAR“ NINUSU NESTOROVIĆ

34. Dani humora i satire “Vuko Bezarević”         NAGRADA „TIPAR“ NINUSU NESTOROVIĆU Nagradu „Tipar“ za 2020. godinu dobio je Ninus Nestorović za knjigu „Bože, uprosti nam“ (Prometej, 2020)       Nagr...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona