Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Eseji

30. Oktobra 2018.
 

Ivo Mišur: Moj jezik

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: , ,

Ivo Mišur

 

MOJ JEZIK

 

U knjizi Životinjska farma Georga Orwella, koja na satiričan način opisuje totalitarističke sustave, postojalo je Ministarstvo istine koje je građane obavještavalo što je istina, a što ne. Prikladniji naziv bi bio Ministarstvo propagande koje je zaista i postojalo u nacističkoj Njemačkoj pod tim imenom.

Stanovnici SFRJ su, hvala Bogu, imali Ministarstvo istine koje je brinulo da se građani uopće previše ne zamaraju o događanjima već im se ”istinita” interpretacija događaja servirala posve gotova. Ministarstvo istine utvrdilo jeda postoji samo jedan, srpsko-hrvatski jezik, koji se govorio od Vardara do Triglava. Da parafraziramo poznatu krilaticu jedna država- jedno ministarstvo-jedan jezik. Da je ovo istina pokazalo se 1990: tri države – tri ministarstva – tri jezika!

Postojanje odnosno nepostojanje jezika uvijek je utvrđivala visoko specijalizirana grupa ljudi zvana lingvisti. Oni su pisali znanstvene radove i branili službene teze o postojanju srpsko-hrvatskog makrojezika do 1990. godine (čast iznimkama kojih je bilo). Mora da je tada došlo do novih znanstvenih spoznaja kojim je ipak utvrđeno postojanje više jezika. Lijepo je da jedna struka kao što je lingvistika ide naprijed.

Znanost o jeziku zvana jezikoslovlje ili lingvistika trebala bi biti znanstvena disciplina. Međutim ljudi tek su ljudi, a lingvisti tek su lingvisti, pa tako o postojanju i nepostojanju određenog jezika odlučuje politika. Potvrdu ove lingvističke zakonitosti dobili smo 2006. godine kada najnovija znanstvena istraživanja dovode do senzacionalnog, dosad posve nepoznatog, otkrića o postojanju crnogorskog jezika.

Književni jezici, hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski nisu ničiji materinji jezici. Materinji jezik je dijalekt kojim pričamo kojeg su nas naučile majke. Svi smo službene verzije svog jezika naučili u školi. Sve službene inačice su hibridi koji su nastali dogovorom lingvisti koje je nadležno ministarstvo proglasilo obvezujućim u javnoj komunikaciji.

Ograničeni smo na četiri jezika čija valjanost seže do administrativnih granica. Dosta je oskudan riječnik ”ozakonjenih” riječi i izraza u svakom jeziku čime se osiromašuje ne samo književni jezik već i ljudi. Riječi koje svakodnevno koristimo postaju nehrvatske, nesrpske, nebosanske, necrnogorske. Najgore je riječima koje se ne nalaze u nijednom službenom jeziku te na taj način postaju beskućnici, bez domovine. S obzirom na raznolikost, jako malo je riječi i izraza u službenoj uporabi kojima se osigurala njihova dugotrajnost. Ostatak je ostavljen na vjetrometini vremena s neizvjesnim ishodom hoće li preživjeti u svakodnevnoj uporabi ili će pod pritiskom službenih kanala pasti u zaborav.

Ako su četiri jezika premalo da pokriju ovo silno bogatstvo govora pitam se što je moglo stati u jedan jezik koji je ”postojao” do 1990. godine? Jedno je sigurno: nad svima nama i nad našim govorom vrši se jezično nasilje. Ta propisano je da na kući nema pendžera ni ponistri već samo prozori vise. Neće moći gospodo lingvisti! Ćikara, ćumur, gudin, vanculet to je jezik roda moga! I ne priznam da to nisu hrvatske riječi! Svaka riječ koju Hrvat izgovori je hrvatska pa tako i pinjur, štreka, pomidora… Isto vrijedi za ostale narode i njihove neslužbene riječi i izraze!

 

IVO MIŠUR, inženjer strojarstva, iz Metkovića, a živi u Zagrebu. Radio je kao inspektor u nadzoru tvornica diljem Europe i svijeta. Bavi se istraživačkim radom u oblasti zavičajne i manjinske povijesti. Objavio je više stručnih članaka i recenzija u popularnim i znanstvenim publikacijama. Član je međunarodne udruge Association of Critical Heritage Studies (ACHS) i Hrvatskog rodoslovnog društva. Sudjelovao je 2018. godine kao predavač na Svečanoj akademiji održanoj u čast pjesnicima Jovanu Hraniloviću i Mihovilu Nikoliću. Trenutno sudjeluje u pripremi izložbe Neretvani u Velikom ratu kao koautor. Također se bavi filatelijom i amaterskom fotografijom.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Nerkesa Kurpejović: Turcizmi u romanu Zuvdije Hodžića ”Gusinjska godina”

Nerkesa Kurpejović:   TURCIZMI U ROMANU ZUVDIJE HODŽIĆA “GUSINJSKA GODINA”, NJIHOVO PORIJEKLO I SEMANTIČKA KLASIFIKACIJA   Tema ovog rada je semantička klasifikacija turcizama u romanu Zuvdije Hodžića “Gusinj...
by Redakcija
0

 
 

Nataša Žurić: Brskovski groš u suzi Evrope

BRSKOVSKI GROŠ U SUZI EVROPE Piše: Nataša Žurić   Omrači se nebo. Krv, vihor ratnika, ukriše plač novorođenčeta. Ko si? Ja sam,  Autarijat, plahovita gorooko. Ilirski potomak. Napuštam tvoje doline. Ostaj poput...
by Redakcija
0

 
 

Alois Schmaus: „Ćor-Huso Husović“

Ranije se nije znalo da je kod muslimana nekada bilo profesionalnih guslara slepaca. kad sam prošle godine, septembra mjeseca putovao po Sandžaku, doznao sam uzgred, raspitujući se kod današnjih guslara za njihove učitelje...
by Redakcija
0

 

 

Veljko Đukanović: Prećutana istina

PREĆUTANA ISTINA   „Kad se pokopa istina, kad joj se ne dopušta da kao biljka prodre na površinu, ona ne miruje, tada sakupi svoju moć i probije se eksplozivnom snagom.“ (Emil Zola)   Piše: Veljko Đukanovi...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

NIKOS KAZANTZAKIS – ODISEJ GRČKE KNJIŽEVNOSTI

NIKOS KAZANTZAKIS – ODISEJ GRČKE KNJIŽEVNOSTI PIŠE: Božidar Proročić Nikos Kazantzakis rodio se 18. 02. 1883. godine u Heraklion, Kreta. Pripada onom redu najznačajnih i najprevođenih pisaca Grčke. U Heraklionu j...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona