Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Eseji

31. Decembra 2018.

Lela Vučković: ”Moj bosanski, srpski, hrvatski, crnogorski jezik – jedan jezik sa četiri naziva”

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

“Kol´ko sela, tol´ko šega”, rekla bi moja baba i odmahnula rukom. U njenom kontekstu, značilo bi to da svako selo ima svoje običaje. Istu rečenicu danas posve sigurno mogu upotrijebiti i u pogledu jezika, barem što se tiče moga kraja.

Materinji jezik nije samo jezik naroda kojem pripadamo; to je i jezik kraja u kom odrastamo, u kom pravimo svoje prve korake, učimo prve riječi. Taj nas jezik prati kroz život i dio je našeg identiteta. Tokom životnog putovanja mijenjamo prebivališta, upoznajemo nove kulture, učimo nove jezike, ali ono što nas obilježava su prve riječi koje prozborimo. To smo mi; bili Hrvati, Srbi, Bošnjaci ili Crnogorci, jeli žlicom ili kašikom, razvlačili štrukle ili gibanicu sukalom, mlinčenjakom ili oklagijom, krstili se, križali ili klanjali, pisali latinicom ili ćirilicom. Toliko slični a opet različiti. Toliko mali, a opet veliki u svom bogatstvu, jer imati jezik u toliko varijeteta je bogatstvo, sviđalo se to nekom ili ne.

Rođena sam i odrasla u kraju gdje su se vjekovima isprepletale kajkavica i štokavica, čineći pravu rapsodiju dijalekata, začinjenu sa pokojom tuđicom posuđenom od brojnih osvajača koji su vjekovima harali ovim prostorima, a koja se u međuvremenu sasvim udomaćila i postala sastavnim dijelom jezika. U mom selu govorilo se štokavski, u susjednom kajkavski, a već u idućem sasvim neki drugi izričaj kajkavskog. I svi smo se razumjeli i nikome nije smetalo kojim dijalektom govorimo. Putovali smo Bosnom, Srbijom, Crnom Gorom i svi smo se razumjeli i zapravo uživali u bogatsvu jezika kojim smo govorili, međusobno učeći nove izraze.

Sve tamo do onih nesretnih 90-ih, kada je postalo važno da se razlikujemo i u tom pokušaju da se razlika što više izrazi, dolazi do nakaradnih pokušaja nametanja riječi i izraza koje u suštini nikad nitko nije koristio, niti ih je želio koristiti.
Sjećam se nemilog iskustva iz tog perioda. Moj suprug završavao je diplomski rad, odnijeli smo ga na zadnji pregled kod mentora i članova komisije. Mentor i jedan član komisije, tada i dekan toga fakulteta, bili su i više nego zadovoljni, za razliku od druge članice, koja je cijeli rad precrtala, naglasila da se ne piše “šećer” nego “slador”, “šećerana” mora biti “sladorana”; svako “ije” bi pretvorila u “je” i obrnuto, svako “č” u “ć”, sasvim u suprotnosti hrvatskog jezika i pravopisa. Ali, bilo je važno da se naglasi što veća razlika sa ostalim jezicima bivše nam države, pa makar se radilo i o notornoj nepismenosti. No, kako u životu ništa ne ide na silu, tako ni taj pokušaj nagrđivanja lijepog nam jezika, nije saživio u potpunosti.
Tih godina u ove krajeve doseljavaju ljudi iz Bosne i Vojvodine, pri čemu dolazi do nezaobilaznog miješanja kako kultura, tako i dijalekata, a u pokušajima adaptacije na novu sredinu i stapanja sa okolinom i do nezaobilaznih pokušaja da vojvođanski ekavac ili bosanski štokavac postane kajkavac. Ne treba ni govoriti koliko takvi pokušaju mogu biti neuspješni, da ne kažem smiješni.

Materinji jezik nije samo jezik naroda kojem pripadamo; to je i jezik kraja u kom odrastamo, u kom pravimo svoje prve korake, učimo prve riječi. Taj nas jezik prati kroz život i dio je našeg identiteta. Tokom životnog putovanja mijenjamo prebivališta, upoznajemo nove kulture, učimo nove jezike, ali ono što nas obilježava su prve riječi koje prozborimo. To smo mi; bili Hrvati, Srbi, Bošnjaci ili Crnogorci, jeli žlicom ili kašikom, razvlačili štrukle ili gibanicu sukalom, mlinčenjakom ili oklagijom, krstili se, križali ili klanjali, pisali latinicom ili ćirilicom. Toliko slični a opet različiti. Toliko mali, a opet veliki u svom bogatstvu, jer imati jezik u toliko varijeteta je bogatstvo, sviđalo se to nekom ili ne.

 

 



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Said Šteta: Učiteljica i pjesnik

Said Šteta   Učiteljica i pjesnik   Dragi pjesniče, Pismo ti šaljem po jednom trgovcu jer u trgovini nema ljubavi pa tako znam da će sigurno stići u tvoje ruke. Znam da i ti podrhtavaš kao list jasike na svaki uzda...
by Redakcija
0

 
 

Završen projekat ”Za život – za sigurnost i bezbjednost u saobraćaju”

Završen šestomjesečni projekat na temu sigurnosti i bezbijednosti u saobraćaju radi očuvanja ljudskih života, materijalnih vrijednosti i državnih resursa, kroz povećanje stepena lične i društvene odgovornosti kada su ...
by Redakcija
0

 
 

Završen projekat unapređenja park šume Brezovačko brdo uz podršku SlovakAid-a

Slovačka agencija za međunarodnu razvojnu saradnju SlovakAID u saradnji sa Ambasadom Slovačke Republike u Crnoj Gori finansirala je projekat unapređenja infrastrukture park šume Brezovačko brdo u opštini Rožaje kao i p...
by Redakcija
0

 

 

8. međunarodni festival za djecu pjesnike “Kraljevstvo bijelih rada”

KRALJEVSTVO BIJELIH RADA DAJE NA ZNANJE!!!   Osmi međunarodni konkurs KRALJEVSTVO BIJELIH RADA, u organizaciji NVO Stihom govorim, počeo je 21.12.2021. i trajao do 01. 05.2022. godine. Na adresu organizatora je stiglo viš...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Maid Čorbić: XXI ALEJA SLAVNIH

Maid Čorbić   XXI ALEJA SLAVNIH   Grandiozno šireći ruke pobožno na nebu plavetnome Kotiraju naši godovi; tri linije što određuju sudbinu Borimo se za prevlast što čitav život hrabro vodimo Bez ijednog ispa...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange