Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Eseji

22. Januara 2019.

Marija Sarap-Čolpa: Plamena sjećanja Zećira Lubodera

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

PLAMENA SJEĆANJA ZEĆIRA LUBODERA

 

LIKOVNI ESEJ POSVEĆEN PASTELIMA ZEĆIRA LUBODERA

 

 

Piše: Doc. me Marija Sarap-Čolpa

 

Spojiti se sa likovnošću, kažu da je dar. Meni to liči na simplex prepoznavanje, na ples umjetničkog senz-a kojeg tumačim kao posebnost i razumijevanje bez premca. Baš na takvoj razini „komunicira“ Luboderova likovna poetika i ono što ću vam prenijeti kao impresiju u eseju… za naša, vaša i njegova – plamena sjećanja.

Ono što „vidim“ i osjećam dok prolazim kroz njegove likovne svijetove je priča u koju ću vas uvesti s namjerom i posvećenošću koje samo kolorit može izazvati u piscu.

Prođimo zajedno u svijet nadrealnog, u prostor snjevača – umjetnika, koji se „drznuo“ da nas priziva mantrom kičice i uvuče u ljepotu koja ostaje kao pečat nezaborava.

Kad nakon par sekundi od upijanja „slike“, koju Luboder vješto prezentuje svijetom u kojem lebdeći stvara, napravite test i zatvoriti oči. Kao sasvim prirodna stvar, desiće se projekcija začudnosti. Baš tako dela umjetnost koja vas se tiče. Direktno i s namjerom usisa onaj dio duše, pretvori vas u uživaoca, razumijevanje se poklopi sa formom i bude lakše za dosta. Nakon toga, likovna tekstura ispiše emociju koja i bez vašeg znanja (o)postane pod obrazloženjem – opšteg mjesta. I nakon svega toga se u njoj najnormalnije „pripitomite“, kao da ste došli doma. Liječi ona tupost i zaglušuje jarost od maloprije, dok ste sumnjali u svoje prepoznavanje umjetnosti. Naprosto se osjećate kao u svom zamišljenom prostoru i odjedanput sve vidite “jasno i glasno“ ali iz drugačijeg diskursa, u ovom vremenskom intervalu od tek definisane svijesti.

Ne volim govoriti o apstrakciji, jer ona (za mene) ne postoji. Sigurna sam da svi vidimo različito, dok osjećamo isto, u Luboderovoj slici nedodira. Zbog toga je ovo let kroz vrijeme i prostor koji pripada zajedničkoj mašti. Ona izaziva. Zbog toga je bezvremena i svačija na kušanju, dok se prelivaju boje u forme, dok se stvaraju predstave kao u kaledioskopu. Možda je to kod mene posebno, jer doživljavam strast u crvenoj, snagu u električno ili vizantijsko plavoj, dok se spuštam niz bjelinu ili utapam u „krik“ sebičnosti i prezubljujem prostor – četvrtog zida. Bude mi drago kad na tom plamenu vatre „ispečem“ vrh nokta, pa ga „oližem“ na hladnoći procjepa gdje zasigurno znam da „stanuje“ led kao metafora smiraja. Ubrzo se prepustim pastelu žute kao nečeg bliskog ali nedovoljno jasnog za stanku prijatnosti. Nakon toga se lagano i sasvim spokojno „izležavam“ na likovnosti snažne percepcije sebe, jer se ogledam u paučini tananih transcendentalnih niti, dok se vraćam i nanovo odlazim u enegriju koja me dopunjava.

Pastelna dimenzija Zećira Lubodera dolazi iz duboko proživljene emocije ljepote. Njegova duša je preslikala sebe i načinila se pastelom.

Gledajte se u radovima u kojima putuju naša sjećanja. Predivan je osjećaj prepustiti se mašti u ovako spakovanoj dimenziji za brođenje na javi.

Luboder se ne ispušta iz memorie tenere. Ostaje kao predivni rez sjećanja i plamena, plamena i sjećanja.

____________________

Istaknuta slika:  Slijeva: Zećir Luboder i rahmetli Zaim Azemović piše posvetu za Mirza Lubodera na svojoj knjizi koja je bila tek izašla “Orjentir humanosti u beskraju vječnosti”, restoran “Druga kuća” 19. januar 2014.

 



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Marija Juračić: Afektivna uloga riječi u pjesničkom izrazu

Afektivna uloga riječi u pjesničkom izrazu   Prije nekog vremena raspravljala sam s prijateljem, pjesnikom, o značenju riječi fanatik. Odnosila se na knjigu Amosa Oza „Kako izliječiti fanatika“. Prijatelj, sociolo...
by Redakcija
0

 
 

Larisa Mahmić: Odnos prema drugom u Selimovićevom romanu ”Derviš i smrt”

Larisa Mahmić   Odnos prema drugom u Selimovićevom romanu Derviš i smrt     Meša Selimović, zajedno sa svojim prijateljem Ivom Andrićem, drži titulu jednog od najpoznatijih književnika sa prostora bivše Jugo...
by Redakcija
0

 
 

Ahmet Ademagić: Moje djetinjstvo oko bioskopa i u bioskopu od 1952. do 1962. godine

Ahmet Ademagić MOJE DJETINJSTVO OKO BIOSKOPA I U BIOSKOPU OD 1952. DO 1962. GODINE   Riječ hobi je engleskog porijekla, što znači zanimanje koje je zbog zabave i rekreacije, a ne zarade. Kao na primjer skupljanje pošt...
by Redakcija
0

 

 

Zukanović Razija: Poslijeratna stvarnost kroz fotografije Velije Hasanbegovića

Jasno je da je život prolazan i da samo ono što se zabilježi ostaje kao trajni zapis postojanja nekog čovjeka, društva, grada, perioda… Umjetnost je potrebna društvu možda čak i više nego što je potrebno  društvo ...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Esko Muratović: O muhadžirskoj etici sabura u kontekstu islamskog shvatanja i određenja

Esko Muratović     O MUHADŽIRSKOJ ETICI SABURA U KONTEKSTU ISLAMSKOG I SVJETOVNOG SHVATANJA I ODREĐENJA     Sažetak: Kada bi iznovno vraćanje analizi viševjekovnih muhadžirskih kretanja bilo iznovnim povodom tumačen...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona