Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Eseji

22. Januara 2019.

Marija Sarap-Čolpa: Plamena sjećanja Zećira Lubodera

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

PLAMENA SJEĆANJA ZEĆIRA LUBODERA

 

LIKOVNI ESEJ POSVEĆEN PASTELIMA ZEĆIRA LUBODERA

 

 

Piše: Doc. me Marija Sarap-Čolpa

 

Spojiti se sa likovnošću, kažu da je dar. Meni to liči na simplex prepoznavanje, na ples umjetničkog senz-a kojeg tumačim kao posebnost i razumijevanje bez premca. Baš na takvoj razini „komunicira“ Luboderova likovna poetika i ono što ću vam prenijeti kao impresiju u eseju… za naša, vaša i njegova – plamena sjećanja.

Ono što „vidim“ i osjećam dok prolazim kroz njegove likovne svijetove je priča u koju ću vas uvesti s namjerom i posvećenošću koje samo kolorit može izazvati u piscu.

Prođimo zajedno u svijet nadrealnog, u prostor snjevača – umjetnika, koji se „drznuo“ da nas priziva mantrom kičice i uvuče u ljepotu koja ostaje kao pečat nezaborava.

Kad nakon par sekundi od upijanja „slike“, koju Luboder vješto prezentuje svijetom u kojem lebdeći stvara, napravite test i zatvoriti oči. Kao sasvim prirodna stvar, desiće se projekcija začudnosti. Baš tako dela umjetnost koja vas se tiče. Direktno i s namjerom usisa onaj dio duše, pretvori vas u uživaoca, razumijevanje se poklopi sa formom i bude lakše za dosta. Nakon toga, likovna tekstura ispiše emociju koja i bez vašeg znanja (o)postane pod obrazloženjem – opšteg mjesta. I nakon svega toga se u njoj najnormalnije „pripitomite“, kao da ste došli doma. Liječi ona tupost i zaglušuje jarost od maloprije, dok ste sumnjali u svoje prepoznavanje umjetnosti. Naprosto se osjećate kao u svom zamišljenom prostoru i odjedanput sve vidite “jasno i glasno“ ali iz drugačijeg diskursa, u ovom vremenskom intervalu od tek definisane svijesti.

Ne volim govoriti o apstrakciji, jer ona (za mene) ne postoji. Sigurna sam da svi vidimo različito, dok osjećamo isto, u Luboderovoj slici nedodira. Zbog toga je ovo let kroz vrijeme i prostor koji pripada zajedničkoj mašti. Ona izaziva. Zbog toga je bezvremena i svačija na kušanju, dok se prelivaju boje u forme, dok se stvaraju predstave kao u kaledioskopu. Možda je to kod mene posebno, jer doživljavam strast u crvenoj, snagu u električno ili vizantijsko plavoj, dok se spuštam niz bjelinu ili utapam u „krik“ sebičnosti i prezubljujem prostor – četvrtog zida. Bude mi drago kad na tom plamenu vatre „ispečem“ vrh nokta, pa ga „oližem“ na hladnoći procjepa gdje zasigurno znam da „stanuje“ led kao metafora smiraja. Ubrzo se prepustim pastelu žute kao nečeg bliskog ali nedovoljno jasnog za stanku prijatnosti. Nakon toga se lagano i sasvim spokojno „izležavam“ na likovnosti snažne percepcije sebe, jer se ogledam u paučini tananih transcendentalnih niti, dok se vraćam i nanovo odlazim u enegriju koja me dopunjava.

Pastelna dimenzija Zećira Lubodera dolazi iz duboko proživljene emocije ljepote. Njegova duša je preslikala sebe i načinila se pastelom.

Gledajte se u radovima u kojima putuju naša sjećanja. Predivan je osjećaj prepustiti se mašti u ovako spakovanoj dimenziji za brođenje na javi.

Luboder se ne ispušta iz memorie tenere. Ostaje kao predivni rez sjećanja i plamena, plamena i sjećanja.

____________________

Istaknuta slika:  Slijeva: Zećir Luboder i rahmetli Zaim Azemović piše posvetu za Mirza Lubodera na svojoj knjizi koja je bila tek izašla “Orjentir humanosti u beskraju vječnosti”, restoran “Druga kuća” 19. januar 2014.

 



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Nataša Žurić: Brskovski groš u suzi Evrope

BRSKOVSKI GROŠ U SUZI EVROPE Piše: Nataša Žurić   Omrači se nebo. Krv, vihor ratnika, ukriše plač novorođenčeta. Ko si? Ja sam,  Autarijat, plahovita gorooko. Ilirski potomak. Napuštam tvoje doline. Ostaj poput...
by Redakcija
0

 
 

Alois Schmaus: „Ćor-Huso Husović“

Ranije se nije znalo da je kod muslimana nekada bilo profesionalnih guslara slepaca. kad sam prošle godine, septembra mjeseca putovao po Sandžaku, doznao sam uzgred, raspitujući se kod današnjih guslara za njihove učitelje...
by Redakcija
0

 
 

Veljko Đukanović: Prećutana istina

PREĆUTANA ISTINA   „Kad se pokopa istina, kad joj se ne dopušta da kao biljka prodre na površinu, ona ne miruje, tada sakupi svoju moć i probije se eksplozivnom snagom.“ (Emil Zola)   Piše: Veljko Đukanovi...
by Redakcija
0

 

 

NIKOS KAZANTZAKIS – ODISEJ GRČKE KNJIŽEVNOSTI

NIKOS KAZANTZAKIS – ODISEJ GRČKE KNJIŽEVNOSTI PIŠE: Božidar Proročić Nikos Kazantzakis rodio se 18. 02. 1883. godine u Heraklion, Kreta. Pripada onom redu najznačajnih i najprevođenih pisaca Grčke. U Heraklionu j...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Bahtijar Vagabzade pjesnik slobode Azerbejdžana

BAHTIJAR  VAGABZADE  PJESNIK SLOBODE AZERBEJDŽANA Piše: Božidar Proročić Postoje pjesnici koji na svom putu rođenja, nastanka i stvaranja postanu simboli svojih država. Bahtijar Vagabzade pripada onom malom krugu velik...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona