Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Eseji

20. Marta 2013.

Muhamed Šator: Smisao Modre rijeke

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Pjesma Modra rijeka je okrunila Dizdarev pjesnički put i njena hermetičnost i višeznačnost, njena melodija i njena struktura, u kojoj se ritam narodne pjesme i začuđujuća zvukovna orkestracija prepliću sa neslućenim naznakama nečega što se nagovještava, što postoji, a što se ne zna, privukli su mnoge koji su dali svoj sud o ovoj Dizdarevoj pjesmi. O njoj su pisali Vlatko Pavletić, Krunoslav Pranjić, Kasim Prohić, Enes Duraković, Marko Vešović i mnogi drugi. Gotovo svi koji su pisali o ovoj pjesmi pitali su se šta je to što tu pjesmu čini čudnom: da li ovu pjesmu treba shvatiti ”kao metaforu pjesničkog traganja za tajnom svijeta”1, da li je to ”iskušenje nemogućnog”2, da li je to ”savršenstvo nemuštosti”3, ili, možda, ta pjesma upućuje ”na drugu obalu kao ’onostranost’ naše egzistencije”4. Čini se da upravo literarna vrijednost ove pjesme, koja je duboko ukorijenjena i oslonjena na našu tradiciju i u našu svijest, kao i poimanje smisla života i smrti u Kamenom spavaču, daje mogućnost polivalentnih tumačenja i saznanja. Fenomen recepcije ove pjesme može biti određen različitim sadržajima i tumačen u otkrivanju vlastite aktuelizacije ove literarne tvorevine na osnovu individualnog poimanja pjesme, ali i cjelokupnog literarnog i životnog čitaočevog iskustva. Možda nigdje se ne možemo bliže susresti sa fenomenom alteriteta kao kada je u pitanju tumačenje Modre rijeke5.

Ova pjesma se najprije pojavila na Struškim večerima poezije 1969., a zatim je objavljena te iste godine u nekoliko listova i časopisa6. Nakon toga je uvrštena u drugo izdanje Kamenog spavača 1970. godine da bi potom bila izostavljena iz trećeg izdanja i uvrštena kao uvodna pjesma u novu zbirku pod nazivom Modra rijeka (1971.). U raznim verzijama, često i sa mnogo štamparskih grešaka, ova pjesma se pojavljivala u mnogim jugoslavenskim listovima i časopisima. Sklon mijenjanju stihova u novim izdanjima, Mak Dizdar je i sam objavljivao pjesmu sa novim izmjenama a da je put do konačnog oblika bio dug i mukotrpan, potvrđuju i verzije ove pjesme sačuvane u Muzeju književnosti u Sarajevu. Jezička struktura ove pjesme odmah u početku je markirana kao ključ za njeno razumijevanje, a Kasim Prohić je konstatovao da je ”sve što je u Modroj rijeci imenovano – zaumno”7jer je ”tonalitet određen leksikom potpuno drukčijeg reda”. Nesumnjivo je da je Modra rijeka u filozofskom i u poetskom, ali i u lingvističkom smislu, najpotpunija i najzaokruženija pjesma Maka Dizdara.

U konačnoj verziji (objavljenoj u zbirci Modra rijeka (1971.), ova pjesma ima ovakav izgled:8

M`òdrā rijèka

N`ìkto n`è znā gdj`è je òna

M`àlo známo `àl je znâno

Iza gòre iza dòla

Iza s`èdam iza `òsam

I j`òš h`ùđē i j`òš l`ùđē

Pr`èko môrnīh pr`èko gôrkīh

Pr`èko gl`òga pr`èko dr`àče

Pr`èko ž`ège pr`èko st`ège

Pr`èko slútnjē pr`èko súmnjē

Iza d`èvet iza d`èset

T`àmo d`òlje ispod zèmlje

I ònamo ispod n`èba

I j`òš d`ùbljē i j`òš j`àčē

Iza šútnjē iza tm`àče

Gdje pijètlovi nè pjevajū

Gdje se n`è znā za glâs r`òga

I j`òš h`ùđe i j`òš l`ùđe

Iza ûma iza b`òga

Ìma jèdna m`òdrā rijèka

Širòka je dubòka je

Stô godīnā širòka je

T`ìsuć ljêta dubòka j`èst

O duljìni i nè sānjāj

Tm`à i tm`ùša n`èprebōlnā

Ìma jèdna m`òdrā rijèka

Ìma jèdna m`òdrā rijèka

Vàlja n`àma pr`èko rijèke

Kao što se vidi, ova pjesma je ispjevana u trinaest distiha9 sa posebno izdvojenim stihom Ima jedna modra rijeka. Taj stih, tako izdvojen, ima neospornu sintetsku ulogu, koja nakon akumuliranja čitavog niza pojmova ističe jednu od osnovnih poruka pjesme. Za razliku od većine pjesama uKamenom spavaču, Modra rijeka je ispjevana u pravilnim osmercima s cezurom poslije četvrtog sloga, što pjesmi daje ubrzani ritam narodne lirske pjesme. Međutim, takva silabička organizacija ne bi dala takve naglašene ritmičke elemente da nije brižljivo pravljene zvukovne orkestracije, pa su elementi fonološke osnove ritma veoma bitni. Ritmu ove pjesme doprinosi i veliki broj dvosložnih riječi (više od 60%) sa naglašenim prvim slogom i pravilnim smjenjivanjem naglašenih i nenaglašenih slogova. Trosložne riječi u ovoj pjesmi samo su rijeka (ponavlja se tri puta, ali se u ritmu pjesme osjeća kao dvosložna, jer takav izgovor zahtijeva osmeračka struktura stiha – r’jeka), pijetlovi (mada se ova riječ izgovara kao p’jetlovi10, jer to zahtijeva slogovna struktura stiha), duljina, široka, duboka, pjevaju. Jedina četverosložna riječ je neprebolna. Takva konstelacija stiha uspostavljena je i rasporedom vokala i konsonanata. Iako je odnos konsonanata i vokala 54:46, što je u granicama mjerenja koji su pravili mnogi lingvisti11, čini se da u pjesmi preovladavaju vokali. Vjerovatno je to zbog toga što u pjesmi ima veliki broj sonanata (više od 40% svih konsonanata).

Učestalost pojedinih vokala u ukupnoj vokalskoj strukturi Modre rijeke je sljedeća: a (pojavljuje se 56 puta) – 27,7 %, e (55 puta) – 27%, o (39 puta) – 19 %, i (36 puta) – 17,9 %, u (15 puta) – 7,4 %. U odnosu na mjerenja učestalosti pojedinih vokala što ih je napravio M. Čarkić, prema proznom tekstu nema velikih odstupanja. U konsonantskoj strukturi Modre rijeke nešto više od prosjeka ukupnog postotka svih konsonanata imaju jedino j(11 %), k (7,5 %), r (9,5 %) i posebno z (5,5 %)12. U pjesmi nema suglasnikadž, f, c i ć, a v i ž se pojavljuju samo jednom. Ostali konsonanti su u omjerima koji gotovo odgovaraju proznom tekstu. Šta je, onda, što ovu pjesmu čini tako melodičnom? Osim osmeračke pravilne postavke stiha čini se da presudnu ulogu ima ukupan raspored vokala kao i njihova naglašenost, odnosno nenaglašenost. U rasporedu akcenata vidi se da su u dvosložnom riječima, dominantnim u cijeloj pjesmi, naglašeni prednji slogovi u gotovo pravilnom rasporedu (naglašen-nenaglašen slog, što bi prema antičkim kriterijima značilo da je pjesma ispjevana u trohejskoj stopi). Tome svakako u znatnoj mjeri doprinosi i učestalost naglašenih vokala u dosta pravilnom rasporedu: Malo znamo al je znano (u sva četiri akcenta nosilac sloga je vokal a), iza gora iza dola (naglašeni su slogovi u kojima je nosilac akcenta vokal o), preko mornih preko gorkih (ponavljaju se poslije cezure naglašeni vokali eo – eo), itd. U pjesmi dominiraju sekvenceao, odnosno oamalo, znamo, znano, gora, dola, modra, duboka, široka, gloga, roga, boga. Naravno, akcent u ovoj pjesmi svojim rasporedom na prednjim slogovima ima veoma bitnu ritmičku funkciju, ali on nije, kao što smo vidjeli, jedini nosilac ritma pjesme. Uz akcent u ovoj pjesmi veoma značajan ritmički efekt imaju i postakcenatske dužine (m`òdrā, preko môrnīh preko gôrkīh, preko slútnjē preko súmnjē, itd).

I u pjesmi Modra rijeka susrećemo se sa fonomotivacionim ponavljanjima i spajanjem, vukovnom analogijom, riječi koje nemaju semantičku srodnost. Imenice žega i stega gotovo i nemaju nikakvu semantičku vezu, ali u stihupreko žege preko stege, unutar konteksta, te dvije riječi funkcioniraju sinonimski skladno. Dok u prethodnom stihu glog i drač imaju slično značenje, u drugom stihu, zahvaljujući upravo prethodno usaglašenom značenju, zvukovna analogija žega-stega dobija i svoju semantičku stranu i čini distih sintaksičko-semantički usaglašenim. Takav denotat ostvaruje skladan zvukovni i semantički kontekst, jer pjesnik unutar organizacije teksta uspostavlja fonomotivacione veze. U selekciji i u izboru leksičkog materijala u ovoj pjesmi pjesnika je vodila zvučna a ne semantička strana riječi, jer je sjedinjavao one leksičke jedinice koje, inače, nemaju gotovo nikakvu srodnost u poetski neorganizovanom tekstu. Takva zvukovna ponavljanja, međutim, upućuju svojom simbolikom i određene sintaksičke veze kao i paralelizme u strukturi stihova.

U pjesmi melodiju ne daju samo vokali, jer u pojedinim stihovima koncentrisani su sonanti, što možemo vidjeti već u drugom stihu: malo znamo al je znano…

Rima u ovoj pjesmi također značajno utječe na ukupnu zvukovnu harmoniju ove pjesme. Međutim, glasovna podudaranja nemaju određene pravilnosti, jer se smjenjuju unutrašnje i vanjske rime, tako da se često može govoriti i o rimi, ali i o asonantsko-aliteracijskoj vezi: ne zna-ona, znamo-znano, huđe-luđe, žege-stege, devet-deset. Tek u šestom distihu pojavljuje se klasična vanjska rima: i još dublje i još jače / iza šutnje iza tmače. Dok se u prvih pet distiha uglavnom podudaraju naglašeni slogovi i po kvantitetu i po kvalitetu, u ovom, šestom stihu, riječi šútnja i tm`àča imaju različit kvalitet akcenta (dugouzlazni naspram kratkosilaznog), ali to remećenje ustaljenog ritma zaustavlja rima jer se genitiv tm`àče rimuje sa komparativom j`àče sa istim kvalitetom akcenta (kratkosilaznim ) . U cijelom toku pjesme samo se još jednom pojavljuje vanjska rima (roga-boga), ali ima ponavljanja istih konstrukcija unutar stihova, i po akcentu i po strukturi: preko slútnje preko súmnje, i još d`ùblje i još j`àče, širòka je dubòka je, o duljìni i né sānjāj, itd. Na taj način stihovi u Modroj rijeci su čvrsto uvezani, jer brojne poliasonance i polialiteracije u svom pravilnom rasporedu i čine ovu pjesmu izuzetno harmoničnom. I Leksička ponavljanja također pojačavaju zvukovna, asonantska i aliteracijska, ponavljanja a time i ukupnu zvukovnu harmoniju unutar cijele pjesme (preko se ponavlja devet puta, još šest puta, prijedlog iza deset puta, rijekačetiri puta, široka, duboka, huđe, luđe, po dva puta, itd.).

Svaki distih djeluje kao sintaksičko-semantičko jedinstvo koje vodi kulminativnom kraju pjesme u kome stih ima jedna modra rijeka prekida takvu pravilnost. Inače, kompoziciono se Modra rijeka može podijeliti na nekoliko izdvojenih dijelova. Nakon prvog distiha (Nikto ne zna gdje je ona / malo znamo al je znano), koji saopćava da znamo i ne znamo ”gdje je ona”, slijedi gotovo narativni ton u obezglagoljenom kontekstu u pravilnom rasporedu naglašenih i nenaglašenih slogova u pet distiha, da bi se promijenjenim ritmom i drugačijim rasporedom naglašenih i nenaglašenih slogova (gdje pijètlovi nè pjevaju / gdje se n`è zna za glâs r`òga), djelimično takav ritam prekinuo i ponovo uspostavio (distih i još h`ùđe i još l`ùđe / iza ûma iza b`òga). Poslije toga slijedi nešto ravnija linija koja se završava ponavljanjem ključnog stiha ìma jèdna m`òdrā rijèka i poentom vàlja n`àma pr`èko rijèke.

Svaki stih ove pjesme ima svoju unutrašnju harmoniju u potpuno izgrađenoj misaonoj i semantičkoj zaokruženosti. Vidljivo je da je u pjesmiModra rijeka sistem ekvivalentnih gramatičkih jedinica i konstruktivnih modela većine stihova očigledan i gotovo da bi se mogao prevesti u matematičke formule:

prijedlog + imenica u genitivu (ili poimeničeni broj ili poimeničeni pridjev) + prijedlog + imenica u genitivu (ili poimeničeni broj ili poimeničeni pridjev)

(iza gore iza dola, iza sedam iza osam, preko gloga preko drače, preko mornih preko gorkih, preko slutnje preko sumnje, preko gloga preko drače, preko žege preko stege i sl.). Na sličan način pravljeni su stihovi u kojima su prilozi (i još dublje i još jače, i još huđe i još luđe).

Dodatnu ritmičnu snagu također daje svaki stih tokom cijelog toka pjesme koji dobija ubrzanje što se bliži kraju. Ritmičko ubrzanje pjesmi daje i smjena jednosložnih i dvosložnih riječi, naglašenih i nenaglašenih slogova. Iako je pjesma ispjevana u pravilnim osmercima, broj riječi u distisima je veoma nejednak: od 12 distiha, po osam riječi imaju drugi, četvrti, peti, deveti, deseti i posljednji distih, devet ima jedanaesti distih, po deset treći, šesti i osmi distih, a po 11 prvi i sedmi. U pjesmi ima 114 riječi (promjenljivih 59 i nepromjenljivih 45), a od toga su 24 imenice, 14 glagoli, 10 pridjevi, 17 prilozi, 18 prijedlozi. Međutim, takva morfološka podjela može se prihvatiti samo uslovno, jer unutar stihova brojevi (sedam, osam, devet, deset) zvuče poimeničeno ili bar nedorečeno, a oblik tisuć upotrijebljen je sa deformacijom osnovnog etalonom restrikcijom finalnog vokala a. I broj jedna (u stihu Ima jedna modra rijeka, koji se ponavlja tri puta) unutar konteksta djeluje kao pridjev. Isto tako, pridjevi mornih igorkih također djeluju poimeničeno, tako da ističu atributsko-objekatsku sintagmu modra rijeka, koja i jeste prava imenička sintagma (uz tma i tmuša neprebolna).

Imenice u ovoj pjesmi uglavnom označavaju neke metafizičke pojmove:slutnja, šutnja, sumnja, um, bog, ili neke pojmove koji idu uz teškoće života, što se uklapa u opći koncept zbirke Kameni spavač: žega, stega, glog, drača, tma i tmuša. Glagola u ovoj zbirci ima malo i oni su uglavnom u prezentu: (ne) zna se ponavlja dva puta (znamo)ima tri puta, je 5 puta, pjevaju, sanjaj, jest po jedan put. K. Pranjić13 je s pravom istakao da je upotreba dužeg oblika prezenta trećeg lica glagola biti-jesam u stihu Sto godina široka je / tisuć ljeta duboka jest pravi ”Dizdarev pjesnički majstorluk”, jer oblik jest koji ne remeti osnovnu silabičku postavku stiha, snažno pojačava nužnost trajanja, ali i nužnost moranja dolaska do imaginativne modre rijeke. Veći dio pjesme je bez glagola, ali to ne čini pjesmu ni u čemu nedostatnom, jer druga pjesnička sredstva, ritam i smjena naglašenih i nenaglašenih slogova, posebno brojeva, pridjeva i priloga, nadomještavaju odsustvo glagola. Sve je u takvoj postavci poremećeno: nema glagola, a brojevi i pridjevi su poimeničeni, što ističe i nepromjenljive riječi, prijedloge preko i iza. Ti prostorni prijedlozi (iza i preko) imaju veoma bitnu ulogu u strukturi pjesme, jer označavaju prostor iako pjesma govori i o prostoru i o vremenu (tisuć ljeta duboka jest). U pjesničkom kontekstu ti prijedlozi imaju dodatnu semantiziranu ulogu i gotovo da djeluju deiktički u oznaci prostora, odnosno mjesta.

Sintaksa ove pjesme je dosta pojednostavljena: u pjesmi nema smjene različitih glagolskih oblika, gradaciona ponavljanja su mahom jukstaponirana ili pojačana polisindetskim intenzifikatorom i, imenice zbog kratkoće stiha ne prave mnogo padežnih oblika. Prividna jednostavnost izraza, međutim, pokazuje složenije poetske postupke u pjesničkom sažimanju. Sve je u ovoj pjesmi veoma skladno organizirano u nizu koji svojim ritmom pravi gradaciju u parovima, pridjevskim, gorkih-mornih, brojnim, sedam-osam, devet-deset, priloškim, huđe-luđe, dublje jače, i nizom imenica, također u parovima, u genitivu jednine sa prijedlogom preko:žege-stege, slutnje-sumnje, gloga-drače.14 Mak Dizdar je u mnogim svojim pjesmama volio suprotstavljati antonime ili gomilati sinonime vodeći računa o njihovom zvučanju. I u ovoj pjesmi je zvuk veoma bitan, a melodija ove pjesme ritmički je tako postavljena da se unakrsno prelamaju i sinonimi i antonimi. Pjesma je napravljena od više istih gramatičkih paralelizama ili sličnih strukturnih modela, ali sve u pjesmi funkcioniše izuzetno harmonično, sa bogatstvom sazvučja, ujednačenim ritmom i melodijom kojom odzvanjaju gotovo svi stihovi ove izuzetne pjesme.15

U pjesmi se pojavljuju više lica iskazanih najprije odričnom zamjenicom nikto, prvim licem množine (malo znamo, valja nama preko rijeke), trećim licem množine (gdje pijetlovi ne pjevaju), drugim licem jednine (o duljini i ne sanjaj), te modrom rijekom kao dominantnim subjektom cijele pjesme. Tu je i bezlični oblik: znano. Međutim, mnogo je imenica koje označavaju prostor (gora, dol), metafizičke sfere (slutnja, sumnja, šutnja, um, bog), i vrijeme (sto godina, tisuć ljeta). Pridjevi i prilozi također označavaju ljudsko iskustvo (preko mornih, preko gorkih, i još huđe i još luđe, i još dublje i još jače). Prvo lice u drugom stihu (Malo znamo al je znano) omogućuje dalje eliptično govorenje, bez glagola u cijelom nizu nabrajanja u kojima se prepliću imenice, brojevi, pridjevi i prilozi.

Modra rijeka ima više verzija. U konačnoj i posljednjoj verziji se pojavila u posljednjoj pjesnikovoj zbirci Modra rijeka. U verzijama pjesme u Muzeju književnosti vidljivo je da se pjesnik dugo mučio da nađe formu koja bi najsnažnije iskazala njegovu misao. Pjesma je najprije počinjala stihom Mi ne znamo gdje je ona, potom je prekrižen prvi dio stiha (Mi moramo), te napisano Nitko ne zna. Pjesma je, dakle, počinjala neodređenom zamjenicom nitko ali je taj oblik vraćen u još raniji i arhaičniji: nikto. Opravdano se postavlja pitanje zašto je pjesnik upotrijebio takav arhaični oblik, kakvih je dosta bilo u Kamenom spavaču. Čini se da je ta vezanost za arhaični oblik jednostavno ”prenesena” u ovu pjesmu, jer je u njoj sve u znaku onog što je bilo, onog ”iza uma iza boga”, a ta svevremenost i odlazak u prošlost koja je duboka ”tisuć ljeta” jeste potenciranje općeg ljudskog iskustva o životu i smrti. Takva tajna i dalje je bezmjerno daleko, pa je zbog toga arhaični oblik odrične zamjenice bio pogodniji za opću atmosferu pjesme.

U pjesmi su vršene i mnoge druge promjene: umjesto stiha iza gore iza dolastajao je stih iza brda iza dola, pa potom iza gora iza dola. Ova izmjena je veoma bitna jer se mijenja i ritam pjesme. Stih iza gora iza dola imao je različite akcente (iza góra iza dòla) mada se taj stih može označiti i sa istim akcentima: iza górā iza dólā a u tom slučaja oblik imenice do (genitiv množine – dòlā) označavao bi skraćenu množinu koja se može čuti u Hercegovini (doli – dolovi). Umjesto stiha preko gloga preko drače stajalo jepreko trnja preko drače, umjesto priloga dublje stajao je prilog dulje. Stihovapreko slutnje preko sumnje uopće nije bilo i oni su naknadno dodati. Zato je bilo više stihova koje je pjesnik izbacio: i jauka i leleka / vilenjaka vukodlaka, te i još dalje i još gore. Stihovi gdje pijetlovi ne pjevaju / gdje se ne zna za glas roga prvobitno su imali ovakav oblik: Gdje pjetao ne čuje se, zatim Gdje s ne čuje pjev pijetla / gdje se ne zna za glas roga, pa potom Gdje ne ima pjeva pijetla / gdje ne ima glasa roga. Isto tako, stihovi Sto godina široka je / tisuć ljeta duboka jest najprije su glasili ovako: Sto godišta široka je tisuć ljeta duboka je obogaćeni su bitnom ritmičkom i semantičkom izmjenom: Sto godina široka je tisuć ljeta duboka jest. Bilo je i drugih izmjena: stih O duljini i ne sanjaj prvobitno je glasio drukčije: O duljini i ne zna se, odnosno O duljini ne sanja se, stih preko gorkih preko mornih imao je neznatnu izmjenu, jer se rimovao (preko gornih preko mornih), stih malo znamo al je znanoprvobitno je imao oblik malo znamo ali znano. U posljednjoj verziji, u zbirci Modra rijeka, dodat je distih

Tamo dolje ispod zemlje

I onamo iznad neba16

Međutim, najbitnija izmjena je bila u posljednjem stihu koji je glasio ovako:

Ima jedna modra rijeka

Mi moramo preko rijeke

Promjenom prezenta glagola nepotpunog značenja morati u okamenjeni glagolski oblik valja (Valja nama preko rijeke) pjesma je definitivno zaokružena snažnom, ritmički efektnom obezličenom formom, koja se povezuje sa isto tako pasivnom i obezličenom formom na početku pjesme: Malo znamo al je znano. Takva opozicija (znamo-ne znamo) ključna je za razumijevanje cijele pjesme i čitavog stilskog postupka.

U izboru leksema pjesnik je strogo vodio računa. U ovoj pjesmi nema nijedne strane riječi. Modra rijeka ustvari se naslanja na domaću leksiku i na narodnu tradiciju. Osim osmerca, stiha narodne lirske pjesme, i pojedini izrazi kao i sintagme upućuju na narodno iskustvo: ”Nikto ne zna”, ”iza gore iza dola”, ”gdje p’jetlovi ne pjevaju”, ”gdje se ne zna za glas roga”, ”tma i tmuša” stilizovani su narodni izrazi. I posljednji stih ”Valja nama preko rijeke” jeste jedan od narodnih izraza kakvih u pjesnikovom zavičaju ima dosta. Vjerujući u magijsku moć jezika, Mak Dizdar u dosta svojih pjesama preuzimao je ritam narodnih brzalica a u Modroj rijeci naslanjanje na tradiciju narodnog izraza je isto tako vidljivo. U ovoj pjesmi je spojeno pjesnikovo ”zaumno” shvaćanje jezika sa tim narodnim jezičkim naslijeđem i mitskim vjerovanjem u jezičku moć u iskazivanju onog što je nedokučivo i neizrecivo. Zato Modra rijeka svojom naracijom i mudrošću i djeluje kao neka pradavna narodna bajka.

Kao i većina drugih pjesama, i Modra rijeka je ispisana bez interpunkcije. Izuzev početka pjesme gdje se susrećemo sa velikom slovom (Nikto) svi distisi su ispisani uvijek malim slovom, bez ijednog grafičkog ili interpunkcijskog znaka. Jedino na završetku pjesme je dodata crtica, koja upravo zbog izostanka interpunkcije i drugih pravopisnih odredbi u cijeloj pjesmi, ima funkciju snažnog grafostilema:

ima jedna modra rijeka –

valja nama preko rijeke17

Izostavljanje interpunkcije ne remeti osnovni smisao pjesme, jer ovakva grafička postavka omogućuje polivalentnost značenja i tumačenja, pa i različitih interpretacija. Ustvari, interpunkciju u interpretaciji u dikcijskoj napetosti ispisuje čitalac u svom doživljaju pjesme.

Naslov pjesme također je lingvistički interesantan, ali samo onda ako se on doživljava unutar cijele pjesme. Vidjeli smo da je motiv vode jedan od omiljenih pjesničkih simbola Maka Dizdara. Sve te vode, svaki taj vrutak, zdenac, izvor, svaka ta rijeka, što se smjenjuju u svojoj metaforici u mnogim pjesmama ovog pjesnika, dobili su u ovoj pjesmi najdublji poetski smisao. Leksem rijeka u naslovu ove pjesme stvorio je sa atributom”modra” (koji se inače često spominje i u drugim pjesmama) neosporno snažnu sintagmu, koja izuzetno uspjelo zaokružuje i cijelu poruku zbirkeKameni spavač, kao i smisao zbirke Modra rijeka.18

Vidjeli smo da u poeziji Maka Dizdara ima relativno malo boja a one gotovo uvijek imaju svoju simboliku. U naslovu pjesme Modra rijeka osim simbolike vode, kao stalnog motiva ove poezije, susrećemo i epitet modra, svakako s jakim stilskim značenjem. Plava boja inače označava u svojoj simbolici nešto što je izmjenično i nadrealno: dan i noć i sve ono što uređuje ljudski život i njegovu vječnost. ”Plava boja nije od ovoga svijeta: upućuje na predodžbu o mirnoj i uzvišenoj vječnosti, koja je nadljudska i neljudska”.19 Modra boja svakako nije čisti sinonim i ona označava nešto što je dublje, tajanstvenije i zagonetnije. Sa takvom oznakom pridjev modrajači je stilem od atributa plava i s obzirom na sadržaj i smisao pjesme Maku Dizdaru se nametala svojom simbolikom, ali i ekspresivnošću.

____________________

1 Duraković, E. (1979.), 152.
2 Vešović, M. (1982.), 55.
3 Pranjić, K. (1991.), 214.
4 Prohić, K. (1974.), 118.
5 ”Alteritet kao razlika između fiksiranog teksta i njegove aktuelizacije podjednako je fenomen i sinhronije i dijahronije, pa se pogotovo u uslovima vremenskog odstojanja koji interpretatora odvaja od teksta, alteritet još izrazitije ispoljava.” (Konstantinović, Z., Intertekst i alteritet, Izraz, 1-2, 1989., 7).
6 Mladi borec, 15. IX 1969., 21, Odjek, 1969., 10, Sloboda (Mostar) 3. XI 1969., 45.
7 Prohić, K.: Apokrifnost poetskog govora, 120.
8 ”Budući će se vršiti i ritmička kao i akcenatska analiza ove pjesme, ovdje se daje cjelovit tekst sa akcentima u autorovoj interpretaciji, o čemu će biti riječi u daljem tekstu. U posljednjem izdanju ove pjesme za vrijeme dok je još bio živ Mak Dizdar (Modra rijeka, 1971.) bili su stihovi koji su naknadno ubačeni: Tamo dolje ispod zemlje / i onamo iznad neba. Zanimljivo je da su svi kasniji sastavljači izbora poezije Maka Dizdara, uvrštavajući ovu pjesmu u svoje izbore, izostavljali ove stihove, a neargumentovano se tvrdilo da je te stihove Mak Dizdar izbacio iz posljednje verzije.
9 Mak Dizdar je bio dobro upoznat sa simbolikom brojeva, jer su oni od najranijih vremena služili i za izražavanje određenih ideja. Još u antici se smatralo da broj 13 donosi nesreću. Na posljednjoj večeri sjedila su trinaestorica. Trinaesto poglavlje Otkrovenja govori o Antihristu i zvijeri. Moguće je da je i ovdje Mak Dizdar ukazivao na nesrećni čovjekov put kroz povijest. ”Taj broj općenito odgovara ponovnom počinjanju, uz pejorotivnu naznaku da je više riječ o ponavljanju nečega negoli o ponovnom rođenju” (Rječnik simbola, 713).
10 ”U zbirci Modra rijeka (1971.) ta riječ je napisana sa jednosložnom zamjenom glasa jat: p’jetlovi. U rukopisima Mak Dizdar je bio nedosljedan: u jednoj verziji pjesme piše ”gdje pjetao ne čuje se”, u drugoj ”gdje s ne čuje pjev pijetla”. U pojedinim verzijama različito je pisan refleks glasa jat u stihu ”Gdje p(i)jetlovi ne pjevaju”.
11 Približno takav omjer su dobili i T Maretić, R. Simić i M. Čarkić.
12 Prema M. Čarkiću (str. 520-521) u proznom tekstu zastupljenost vokala je sljedeća: a – 23,22 %, e – 23,65 %, o – 22,27 %, i – 20,66 % i u – 9,23%. U proznom tekstu zastupljenost konsonanata je sljedeća: d – 7,93 %, j – 9,433 %, k – 5,90 %, n – 8,47 %, r – 7,20%, z – 2,72 %.
13 Pranjić, K.: Jezikom i stilom kroza književnost (214).
14 U tekstu Poezija gramatike i gramatika poezije R. Jakobson je ukazao da sve gramatičke kategorije u poeziji kao i svi tipovi promjenljivih i nepromjenljivih vrsta riječi te različite sintaksičke jedinice i konstrukcije mogu se iskoristiti u poeziji i povezivati po sličnosti ili kontrastu. (Jakobson, R., 1966., 81).
15 Nije slučajno što je Modra rijeka privukla muzičare i što je ova pjesma uglazbljena u dvije verzije (A. Dedić i S. Kovačević).
16 M. Vešović je u zanimljivom tekstu Bilješke uz Modru rijeku (Izraz, 1982., 7-8, 52) zažalio što je Mak Dizdar izbacio stihove Tamo dolje ispod zemlje / i onamo iznad neba. Međutim, te stihove pjesnik nije izbacio nego ih je ubacio u posljednjoj verziji u zbirci Modra rijeka (1971.). U prvim verzijama pjesme tih stihova nema.
17 U jednoj od prvih verzija ove pjesme u Muzeju književnosti posljednji stih je bio ispisan ovako: Mi moramo preko rijeke.
18 U nadahnutom tekstu ”Šta nas to čeka iza modre rijeke” (Apokrifnost poetskog govora, 128) K. Prohić je naveo da se motiv modre rijeke u zbirci javlja još jednom, u pjesmi Priča o posjetu kod Tiresije. Međutim, motiv modre rijeke se javlja i u pjesmi Hidra

Da je samo tlapnja često voliš reći

Ona će ti ipak jednog dana leći

U zvijezdu tvoju u vijugu jeke

Ljubav koju čekaš i san modre rijeke (25)

19 Rječnik simbola, 511

 

Preuzeto sa: Most, časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, www.most.ba



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

SAMAD BEJ MEHMANDAROV, GENERAL PRED KOJIM SU VOJSKE PADALE

SAMAD BEJ MEHMANDAROV, GENERAL PRED KOJIM SU VOJSKE PADALE Piše: Božidar Proročić Samad Bej Mehmendarov (Azerbejdžanski:Sadıx Səməd bəy Mehmandarov bəy oğlu) rođen je 16. oktobra 1855. godine – 12. februar 1931 go...
by Redakcija
0

 
 

Nerkesa Kurpejović: Turcizmi u romanu Zuvdije Hodžića ”Gusinjska godina”

Nerkesa Kurpejović:   TURCIZMI U ROMANU ZUVDIJE HODŽIĆA “GUSINJSKA GODINA”, NJIHOVO PORIJEKLO I SEMANTIČKA KLASIFIKACIJA   Tema ovog rada je semantička klasifikacija turcizama u romanu Zuvdije Hodžića “Gusinj...
by Redakcija
0

 
 

Nataša Žurić: Brskovski groš u suzi Evrope

BRSKOVSKI GROŠ U SUZI EVROPE Piše: Nataša Žurić   Omrači se nebo. Krv, vihor ratnika, ukriše plač novorođenčeta. Ko si? Ja sam,  Autarijat, plahovita gorooko. Ilirski potomak. Napuštam tvoje doline. Ostaj poput...
by Redakcija
0

 

 

Alois Schmaus: „Ćor-Huso Husović“

Ranije se nije znalo da je kod muslimana nekada bilo profesionalnih guslara slepaca. kad sam prošle godine, septembra mjeseca putovao po Sandžaku, doznao sam uzgred, raspitujući se kod današnjih guslara za njihove učitelje...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Veljko Đukanović: Prećutana istina

PREĆUTANA ISTINA   „Kad se pokopa istina, kad joj se ne dopušta da kao biljka prodre na površinu, ona ne miruje, tada sakupi svoju moć i probije se eksplozivnom snagom.“ (Emil Zola)   Piše: Veljko Đukanovi...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona