Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Eseji

19. Januara 2019.

Sreten Vujović – korifej crnogorske književnosti

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Postoje književnici  koji na svom putu, stvaralaštva dostignu najveće poetske domete. Poezija Sretena Vujovića predstavlja, jedan od naljepših dometa savremene crnogorske književnosti.

Piše: Božidar Proročić

Životni i književni put ovog istaknutog stvaraoca isprepletan je oreolom stradalnika, egzilanta i borca. Magijom svoga poetskoga pera, kojim neprikosnoveno vlada, postao je simbol autentičnog čuvara najvećih vrijednosti crnogorske kulturne baštine. Njegova borba u teškim godinama stvaranja i borbe za Crnu Goru njenu suverenost, kulturni i istorijski identitet predstavlja svima nama ideal težnji ovog po mnogo čemu posebnog intelektualca. Cetinje predstavlja onaj posebni emotivni unutrašnji sklad, i izvorište sa koga su potekle najljepše prozne, poetske, intelektualne ideje i pokreti. Poezija, i stvaralaštvo Sretena Vujovića uvijek ima onu posebnu snagu beskonačnosti, protkanu unutrašnjim refleksijama. Sreten Vujović rođen je 1957. godine na Cetinju. Duži niz godina predaje kao prosvjetni radnik u osnovnim i srednjim školama. Bavi se književnom kritikom i esejistikom. Prevodi sa italijanskog, njemačkog i makedonskog jezika. Poezija i prozni radovi su mu prevođeni na: italijanski, engleski, njemački, bjeloruski, francuski, poljski, rumunski, albanski, makedonski, galjego i slovenački jezik. Dobitnik je i najvećeg priznanja rodnoga Cetinja Trinaestonovembarske nagrade za 2001 godinu. Zastupljen je u nekoliko knjiga i zbirki poezije i nekoliko antologija kako na crnogorskom tako i na drugim  jezicima. Zastupljen je u brojnim listovima i časopisima kao i u više antologija kako u Crnoj Gori tako i u inostranstvu. Član je i jedan od osnivača Nezavisnog društva crnogorskih pisaca i Crnogorskog P.E.N. Centra čiji je ujedno prvi generalni sekretar i aktuelni potpredsjednik iste asocijacije. Član je Hrvatskog P.E.N. Centra, Matice muslimanske, i jedan od inicijatora osnivanja Matice crnogorske. Kao predstavnik Crnogorskog P.E.N. Centra potpisnik je odluke o osnivanju Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, čiji je član postao 2016. godine.

Objavljena djela su:

  • Pjesma zaboravne ptice, „Obod“ 1982/83.
  • Bezglavo kolo,Književna omladina Cetinja 1983. (ponovljeno izdanje),
  • Soba za specijalne, UKCG 1986.
  • Knjiga postanja, CDNK 1991.
  • Kako tonu horizonti, DIGNITAS 1995. ( ponovljeno izdanje),
  • Kako se vratiti -zapisi iz egzila-, Biblioteka “R.Ljumović” 2001.
  • Poema o ljubavi, CDNK 2006. (Ponovljeno i dopunjeno izdanje-Prvo izdanje je štampano 2005. g. u izdanju Centra za kulturu Rožaje)
  • Đavolje kolo u Manastijeru na Velji Poneđeljak, Mediarint Millennium 2008. (ponovljeno izdanje)
  • Veliki Brat, Mediaprint Millennium, 2009. (ponovljeno izdanje)
  • Vođa, Izdanje autora, 2010.
  • Molitva, CDNK, 2010.
  • Izabrane priče & Tommy, moj prijatelj, CDNK, 2011.
  • Trilogija “Ѓаволски голем водач“, Centar za kulturu „Beli mugri“ Kočani, Republika Makedonija, 2015.
  • Pejzaž bez prostora, OKF 2016. Cetinje
  • Poredak Hosa – Pejzaž bez prostora 2, OKF 2018. Cetinje

Poezija Sretena Vujovića pokazuje nam put, protkan ljubavlju, ali i put na kome se ruše moderne civilizacije. U svijetu koji se urušava, bezosjećajnošću, lažima, obmanama, a sve poduprto metafizičkom ljudskom gordošću,  zlom, i otuđenjem od Boga, Tvorca. Stvorenja bez duše umiru u svijetu patnje i haosa. Apokalipsa današnjice i pružene ruke prema Tvorcu, kao vječito traganje u danima opstanka i lične samoće u svijetu koje gubi posljednju nadu i vezu sa svetošću. Hodajući tom ivicom u duhu beskonačnosti misli Vujović otvara brojne neistražene lavirinte poetske tematske cjeline. Početkom 90-tih u vremenu samog početka ratova, genocida istrebljenja, revolucija, progona, stradanja prekrajanja geografskih karata na ex – Yu prostorima, Sreten Vujović sa grupom intelektualaca u vremenu bezumlja hrabro dize svoj glas otpora svoj glas nade svoj glas očajanja da ukaze  na sve slabosti društva, ispisuje najslavnije stranice svoje lične istorije prkoseći sistemu prkoseći politici, pokazujući snagu pravog intelektualca spremnog da strada na očuvanju crnogorskog identiteta, glasno i javno se boreći protiv politike rata. Intelektualni pokret kojem je on dao ličnu i upečatljivu snagu u stvaranju Crnogorskog P.E.N. Centra, zajedno sa Jevremom Brkovićem, i drugim crnogorskim intelektualcima, predstavlja nesebičnu borbu za nacionalni i kulturni identitet crnogorskih pisaca daleko van granica domovine. Njegova borba i njegova riječ je identična poemi Gingsbergovom „Kriku” o sistemu koji „jede svoju djecu ” i uvlači ih u sve strahote rata. Nažalost, ta borba je za njega samog imala najvišu cijenu: slijede hapšenja, progoni, isljeđivanja, osuda kao u Kafkinom „ Procesu ”. Onako kako se to uvijek kroz istoriju dešavalo velikim i hrabrim Arhitepskim pjesnicima o kojima je i sam Jung sa divljenjem pisao kao o posebnim fenomenima. Zbog progona ilegalno napušta domovinu, kojoj se nesebično dao u njenim najtežim momentima. Dolazi teški period emigracije, jer pisci su jedini koji na mapi Evrope ostave svoj kulturni trag ma đe god da se nalaze. U tim teškim danima u Sretenu se lome, strahovi, more, razmišljanja, spoznaje, posttraumatična razmišljanja, i opet misli pretočene na papiru misli o svemu sto je pred njim i sto ga očekuje. Sam egzil je pun testiranja vrijednosti i poređenja i sistema i svjetova, onog kojeg smo napustili i onog kome sada pripadamo. Egzil i emigracija su česte književne forme, a sta je zapravo egzil za književnika, sta on predstavlja, i znači njemu. Istorija hrisćanstva počinje pričom o egzilu. Egzil je Sretenova parabola o izgubljenom sinu, izdaji, izgnanstvu, kazni, mit o dvojniku, i zamjeni uloga. Egzil je priča o odmetništvu priča o Faustu i Đavolu koji nudi mogućnost drugačijeg života. U tom periodu izgnanstva Vujovića, nastaje po meni lično jedno od njegovih najdubljih i najosjećajnih djela Kako se vratiti-Zapisi iz Egzila, u izdanju biblioteke Radoslav Ljumović 2001. god. U ovom  djelu isprepletana su lična osjećanja, lične patnje, traganja, samoće, osjećaj krivice, duboke krize još jedan zvjerski drhtaj kako piše u njegovim Uhodama iz ovog djela, i tami kao jedinoj istini u kojoj stanuje STRAH. Sam autor na kraju ove knjige ne samo knjige već i lične ispovijesti piše ,,Vrijeme prolazi. Ni ono me ne dodiruje. Kazali su mi da sam tu. Bez želje da se pokrenem i dalje čekam na povratak.” Na ovaj način sam pjesnik najbolje prikazuje aktuelni trenutak u kome se nalazi koji i dalje traje. Kod Vujovića je karakteristično da njegova poezija šalje jedinstvene poruke kroz beskonačnu energiju, i misli postojanja. Duboko svjestan prolaznosti u fragmentima postojanja na Planeti, on nam šalje istinski jake poruke prožete duhovnošću prema kojoj niko ne može da bude ravnodušan. Kao istinski stvaralac, on u svojim rukama drži Janusov ključ, početka i kraja. Sublimacija njegove poezije, iskazana jakom unutrašnjom energijom, koja se manifestuje, putem prognanika. U svom traganju i doživljavanja svijeta onog ličnog u sebi, i onom oko sebe, i svojom formom otvara nam mnoga pitanja, i daje nam mnoge odgovore, za apokaliptične trenutke koji se dešavaju u nama samima. Magnetska privlačnost njegove poezije, podstiče nas na razmišljanje o svim sferama kroz koje prolazimo na stazama našeg života. Svojim sveukupnim doprinosom iz koje proizlazi put autentičnosti i put prognanika. U svakom dodiru sa poezijom Vujović je duboko svjestan da je čovjek krsta, kojem neminovno pripada. Putem svog jedinstvenog književnog identiteta, Vujović stvara introspektivni govor, kojim sebe i svakoga čitaoca suočava sa identifikacijom kristalno jasnih tokova misli i svetosti. Poezija i stvaralaštvo Sretena Vujovića predstavlja najljepši dio kako crnogorske tako i Evropske kulturne baštine. Da li ćemo ikada biti svjesni da brzo i lako zaboravljamo istaknute stvaraoce Cetinja i Crne Gore. Sreten Vujović je onaj spoj intelektulane, egzilantske Crne Gore, iza koje je nesebično stao snagom svoga intelekta, svoje poezije i proze.



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Redakcije časopisa ”Avlija” na odmoru od 1. do 31. maja 2019. godine

Čitajte, pišite, fotografišite, šaljite radove za objavljivanje na portalu avlije.me tek od 31. maja 2019. godine ______________________ Istaknuta slika: Fatima Ahmed Photography
by Redakcija
0

 
 

Braho Adrović: Presuda (Najbolja pjesma za 2018. godinu po izboru časopisa ”Avlija”)

Braho Adrović PRESUDA Zapamtiće zemlja,vazduh, voda Sve na svijetu ima svoju priču Trag će uvijek ostat od naroda Svi tragovi i tebe se tiču Kada dođe vrijeme i zanijeme ljudi I kamen će progovorit’ jasno Neki novi...
by Redakcija
0

 
 

Mustafa Smajlović: Majka (Najbolja priča za 2018. godinu po izboru časopisa ”Avlija”

22. maja 2019. u Sarajevu u 66 godini na ahiret se preselio Mustafa Smajlović (1953. – 2019.), pisac, pjesnik, književni kritičar i publicista. Smajlović je rođen 1953. godine u Lascima kod Višegrada. Bio je saradnik br...
by Redakcija
0

 

 

Konkurs za objavljivanje radova u 20. broju časopisa ”Avlija”

Redakcija časopisa za kulturu, književnost i društvene teme ”Avlija” iz Rožaja raspisala je međunarodni konkurs/natječaj za objavljivanje radova sa slobodnom temom za 20. broj časopisa ”Avlija”: poezija (do 5 pje...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Milenko Mišo Marić: Kuću kućom i avliju avlijom čine ljudi

KUĆU KUĆOM I AVLIJU AVLIJOM ČINE LJUDI Skoro četvrt vijeka je prošlo od rata u Bosni i Hercegovini, a kao da je to bilo juče, kao da još živimo u poslijeratnom, ili kako pjesnik Slobodan Ž. Obradović reče ‘‘prije...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona