Miljenko Jergović jednostavno mora pisati kratke forme svojih misli i zapažanja jer je jedino u njima direktan, precizan i jasan mnogo više nego drugi autori. Različite forme: crtica, dnevnički zapis, pjesma, kratka priča, poput grubog materijala iscrtavaju jednu melankoličnu, oporu i stvaralačku misao:
„Na vrhu brda visoki betonski križ čeka da na njemu konačno razapnu Barabu (iz Levijeve tkaonice svile).“
Ispremješanost formi pogađa upravo ono bitno: razbijanje forme i kategoričko-stereotipnog razmišljanja. Jergović naglašava: vrijednosti su poljuljane; više ništa nije onako kako bismo mi htjeli. Stvari se jednostavno dogode. Listajući stranice fragmentalnih formi, stvara se dojam čitanja haiku poezije koja u sebi sadržava pouku i skriveno značenje basni. Precizne i fokalne natuknice, stvaraju dojam neprestanih proputovanja, kroz mjesta i vrijeme, sudbine raspakirane iz osjećaja i fantazije. Svaka forma pisanja, kolikogod se činila ogoljeno, elementarno ili primitivno, nosi važnu poruku i nagvještaj apsurda:
„U mladosti čovjek odlučuje:
Ili će svirati gitaru
ili će čitati knjige.
Od čitanja ogrube prsti
ne osjete žice na gitari.
(Iz Levijeve tkaonice svile)“
Jergovićeva tkaonica svile govori o jednom: o zakučastim periodima života gdje tragedija ili trauma sasvim slučajno ili namjeno stvara čovjeka i njegova velika djela. Da nisu spalili Levijevu tkaonicu svile, nikada se ne bi rodila gospođa Laura. Nikada svijet ne bi bio obogaćen gospođom Laurom koja je utjecala na mnoge živote da nije bilo zavidljivih palikuća. Budućnost bi bila drugačija i ljudi koji ne bi sreli gospođu Lauru, zasigurno bi skrenuli u kobnu provaliju. Ponekad osobna tragedija i neka postranična oštećenja koja nam nanese život na prvi pogled izgledaju strašno, nepremostivo, a daljnji život nezamisliv, zapravo su zaobilaznica, skretanje koje nam obogaćuje kasniji život. Upravo je to srž Jergovićevog stvaralaštva.
„…Pažnja, mole se putnici da ne ostavljaju prtljagu bez nadzora. Da kofer ne ugrize dijete“
Život mora jednostavno boljeti jer se čovjek drugačije ne bi pokrenuo.
