Potkraj osmanlijske vladavine, od sredine 19. stoljeća, počele su izlaziti neke od prvih novina u Bosni i Hercegovini.
Arhiv Infobiro / MCOnline Redakcija
Prve bosanskohercegovačke novine, Bosanski Prijatelj, štampane su u Zagrebu, 1850. godine. Prvi broj Bosanskog prijatelja imao je 140 stranica, i smatra se prvim bosanskim listom jer, iako je štampan u Hrvatskoj, njegov urednik bio je Ivan Frano Jukić Banjalučanin, koji je kao i ostali saradnici bio iz reda bosanskih franjevaca, dok su se sve teme lista gotovo isključivo odnosile na Bosnu, njene ljude i događaje.
Ukupno su objavljena četiri broja Bosanskog prijatelja. Drugi broj 1851. godine na 202 stranice. Treće izdanje pojavilo se 1861. a četvrto 1870. godine.
Bosanski Vjestnik
Prvi broj Bosanskog Vjestnika objavljen je 7. aprila 1866. godine, kada je otvorena i prva moderna štamparija u BiH. Štampariju je u Sarajevu otvorio Ignjat Sopron (1821–1894.) koji je poslan iz Zemuna u vrijeme reformi vilajetske uprave kada je omogućeno je otvaranje prve moderne štamparije na ovim prostorima.
Otvaranje Sopronove štamparije i prvi broj Bosanskog Vjestnika označio je početak moderne štampe u BiH. Sačuvano je samo prvih 25 brojeva Bosanskog Vjestnika (svi su digitalizirani u arhivi Mediacentra Sarajevo). Štampan ćirilicom, izlazio je jedanput nedjeljno. Prva četiri broja svakog četvrtka, a od petog broja izlazio je subotom jer je pošta iz Sarajeva polazila nedjeljom.
Bosna
Četrdesetak dana nakon početka izlaska Bosanskog Vjestnika, počelo je štampanje i zvanične Bosne, koja je također štampana u Sopronovoj pečatnji. Razlog zašto obje novine nisu uporedo pokrenute je što Sopron nije imao dovoljno turskih slova što je bilo potrebno za Bosnu koja je bila dvojezična novina.
Bosna je bila službeni list bosanske vilajetske vlade koji je izlazio sedmično. Bosanski Vjestnik je objavio o prvom broju Bosne da zvanične novine razdjeljuju svoj sadržaj na dva dijela, na zvanični i nezvanični i kaže da „ovaj posljednji saopštava obično onakove iste vijesti, koje i drugi listovi saopštavaju, ali to biva samo u toliko, u koliko to vlada za probitačno nalazi, da pokaže, kako ona o takovim stvarima misli.
Prvi Bosansko-srpski kalendar izdat je 1869. godine i izdao ga je i uredio Jovan R. Džinić. Štampan je u bosansko-vilajetskoj štampariji. Pored uobičajenih kalendarskih sadržaja, donosio je i detalje o vjerskim praznicima, poučne i savjetodavne tekstove o životu i društvu i podatke o duhovnim i crkvenim dostojanstvenicima.
Kalendar je također nudio i korisne informacije poput onih kojim danom je u kojem mjestu otvoren bazar ili pijaca, gdje se može naći telegraf ili pošta.
Vijest o pokretanju lista Neretva donijela je službena „Bosna” u broju od 3. siječnja 1876. godine gdje kaže da u Mostaru bi uređena i tiskara hercegovačkog vilajeta. U toj tiskari poče izlaziti službeni list za Hercegovinu pod imenom „Neretva”.
Za vrijeme ustanka u Hercegovini (1875-1878.), ta regija bi odvojena od bosanskog vilajeta i po odredbi Porte učinjena posebnim vilajetom i uređena po istom ustavnorn zakonu kao i Bosna.
Prvi broj „Neretve” izašao je 6. safera 1293., 19. februara 1876., 2. ožujka 1876. (ovako stoje datumi triju kalendara). „Neretva” je sadržajem slična „Bosni”, donosila je službene vijesti, zakone i naredbe, službene brzojave, ratne izvještaje i domaće vijesti.
Glavni urednik bio je Mehmed Hulusi, direktor vilajetske kancelarije, prevođenje pak sturskog vršio je Jesef Alkalay, činovnik vilajetske kancelarije. Za domaće vijesti i oglase brinuo se Marko Šušelj.
Posljednji broj ovog lista izišao je 16. prosinca 1876. pa je prema tome izašlo svega 38 broja. List je prestao izlaziti s toga, što je dokinut hercegovački vilajet i priključen ponovo Bosni.
Prije 150 godina odštampana je prva novina u Bosni i Hercegovini – 7. aprila 1866. godine u Sarajevu se pojavio prvi broj Bosanskog Vjestnika.
