Internet zadnja granica ljudskog uma, gotovo nedokučiva sfera našeg postojanja.
Milijarde ljudi putuje valovima beskrajnog svemira, tisuće slova pred nama stoji.
Stranci, svi smo ovdje.
Priča se sve više o otuđivanju ljudi radi društvenih mreža.
Kako komunikacija gotovo više niti nema bez interneta.
Zar ljudi stvarno misle da je razlog samo društvena mreža?
Ne razlog je jednostavan, naša psihologija.
Svi mi imamo svoj nutarnji svijet.
Svoje fantazije, snove, ideale i oni jedino žive u nama.
Društvene mreže nam daju tu snagu da stavimo masku.
Mogućnost da “živimo” svoje fantazije, da budemo ona.
Nije to otuđivanje koliko je težnja svih nas, biti prihvaćeni sami sebi.
Biti netko i nešto pa barem na internetu kada stvarnost nije takva.
Kritičari, pisci i oksimoronični duše brižnici samo tu sferu gledaju.
Naše udaljavanje od društva od svih, gdje se komunikacija svodi na nule i jedince.
Treba pogledati dublje, zaroniti dublje u ocean komunikacije.
Ljudi kako maske stavljaju tako ih i skidaju.
Forumi, portali, tamna strana interneta i slični.
Tu možemo vidjeti ljude bez maski.
Kada nema imena, slike misli su im slobodne.
Možemo upoznati istinske ljude koji se iza maske skrivaju.
Svi mi imamo masku, projekciju samog sebe ali tek kada smo anonimni smo slobodni.
Biti ono što jesmo bez straha od tuđeg mišljenja, ružnih pogleda ili kritike.
Osoba na forumu, će ti reći najveće strahove, svoje demone, tamnu stranu.
Dobro ona zna i ti da se nikada nećete upoznati niti sresti.
Apsolutna sloboda za sve nas je upravo internet.
Ispričati najteže događaje nikada nije lakše.
Sami sebe možemo projicirati na drugu virtualnu osobu.
U našim glavama ona je u biti mi.
Iskreni smo tek kada nema straha od posljedice.
Do tada lažemo, zavaravamo sami sebe.
I zato je internet tako popularan. Nije odvajanje od društva naš problem.
Nikako, već što smo tek prihvaćeni kada nemamo lik.
Naš problem je upravo u razlici koja u stvarnosti postoji.
Internet je utopija našeg uma.
