Igor Divković
VJERNOST VERSETU
.
Nema te riječi
koju ne bih
mogao
ukrotiti,
pripitomiti,
kanonizirati u stih.
Nema te riječi
koja ne bi imala
glazbenog sluha
za moju pjesmu,
koja ne bi imala
štih,
za moj verset,
za metriku mog
pera.
Nema te riječi
koju ne bih
mogao
skinuti do gola,
voljeti do bola,
do vrhnaravnosti
ludizma.
Nema te riječi
koja bi bila
protivnica
lirskog nudizma,
lirskog smokvinog
lista.
Nema te riječi
koja bi odbila
sa mnom leći,
sa mnom ustati,
sa mnom hodati
s rukom u ruci.
Nema te riječi
koja bi se odrekla
pjesničkog prstena,
koja bi odbila
poeziju vjernosti
stihu
do groba,
čak još dalje,
čak još više,
čak još dublje,
čak još ljublje…
