Marija Juračić
KAD AVETI GMIŽU
U noćima kad aveti gmižu
gluha muza škrtari na riječi
plamenovi vatre visoko se dižu
pokušavam te prostore prijeći.
Ne nosim tebi miris bijelih ruža
to crne kale mirišu od boli
nad hladnim grobom tek sjena se pruža
sjena jednog srca preko groba voli.
Ničeg više nema, ništa isto nije
tvoje stope sada uz moje ne kroče
prijatelja nemam, moje najmilije
s kim ću sada kušat zabranjeno voće.
Dok ovim svijetom ti kročit si smio
mislili smo, dušo, da baš sve se smije
teški, grobni kamen krije što si bio
uzalud te zovem, moje najmilije
