Marija Juračić
TAJANSTVENO
Zašto snovi često istu sliku pišu
perivoj u suton, kamenu fontanu
strasan miris cvijeća, dok sluti na kišu
šljunčane puteljke u sutonu ranu.
.
U haljini bijeloj žena moga lica
kroz perivoj tihi polagano hoda
u ruci joj cvijeća puna košarica
ne čuje se ništa, tek žubori voda.
.
Ona mirno hoda, al‘ od nečeg strepi
ne čuju se ptice, sve su duže sjene
spuštaju glave sunovrati lijepi
uvlači se strepnja i u oči njene.
.
Od kuda te slike ulaze u snove
pamtim li ih možda iz prošlog života
što se tamo zbilo, zašto umom plove
perivoj i strepnja, daleka ljepota.
