***
Dobila si spelove,
Svoje vrsne magije,
Očarane prinčeve,
Pozlačene kočije…
Dobila si godine,
Pobjedila strahove,
Ušutkala bore stasite
I zasjajila osmijehe…
U nekoj drugoj
Nekad drukčije.
Pričat ćemo o gubljenjima.
Tvoja nisu za pjesme,
To su već priče
Što nemaju krajeve.
***
Gase mi se stranice,
Mute mi se percepcije…
Sječate li se one
Što je običavala reći
”briga me”
Ama baš na sve?!
Sječate? I ja tražim je…
Dozivam kroz dim i tintu
Ugašenih stranica,
Tražim i lutam
Kroz mutnu maglu
Svojih percepcija.
ISPRANO PROTEKLI
Netko je možda i mario…
Za pogrešne suze
Pogrešnih boli
Ali posve ispravnih lica…
Netko. Možda. Ipak…
U krivo vrijeme, kaže logika.
Na pogrešnoj lokaciji
Promašene percepcije
Nezapamčenog prostora.
Ima li nas u više verzija?
Postoji li mogućnost
Da je i iluzija paralelna?
I to u više smjerova
Bez znakova.
Besmisleno beskonačna.
Netko je možda i postao točka…
Jer izgleda da samo tečemo…
Svi… neprestalno…
Neupadljivo nezaustavljivi.
Isprano protekli.
K’O ISPUCANA MANTRA
Znaš li čemu
Iskidani poljupci
Umjesto refrena?
Na slogove podjeljena sudbina
Vrišti vriskom radosnog odrastanja
Kao da uopće nekom treba.
Malaksala pisanja,
Neuredni rukopisi
I nerviranje osornih zora.
Mrzim deranje
Bez potrebe i pouke.
Začepi, luđače.
Tiho te molim
K’o ispucanu mantru
Usmjerenu u krivi zagrljaj.
Kidaš mi poljupce
Naprasita bespotrebnosti
Luđačkog povika.
Začepi, sudbino.
Nisam ništa od tebe tražila.
OSTAVLJENA BEZ NASLOVA
Polako nestaju…
I dimovi i krugovi i nostalgije.
Naslove uvijek smišljam tek kasnije,
Na obzore svojih predumišljaja
Stavljam ikseve.
Samotno liječenje,
Za druge zorom punim se.
Kontraefekti
Prepunjenih praznina.
Spojit ću sebe
I sve svoje pjesme
K’o dugu melodiju
Neuklopljenih instrumenata…
I ostaviti tako bez naslova.
Polako će ozdraviti…
Blijedi obrazi mojih hipohondrija,
Uvrnute vrijednosti posuđenih gledišta…
Ja ću sebi biti lijek;
Vječan protuotrov
Vlastitih samoća…
I križat ću ikseve
Na prezujanim danima
Koji mi nikada neće
Priznati da više nisam dovoljno mlada…
I da sam mladošću potpisala
Da nikad neću biti
Dovoljno stara.
Antonia sa kćerkom
Antonia Kralj (Padovan), rođena u Splitu 1987. godine. Završila 2. jezičnu gimnaziju u Splitu, te samo 1. godinu Filozofskog fakulteta u Zadru (hrvatski jezik i književnost). Sa svojih 25 godina objavila je prvu zbirku pjesama ‘Prašnjava staza’ (Studio TiM, Rijeka, 2013.) i time započela svoje eksponiranje. Od 2013. redovna je članica udruge DADAnti (udruga za promicanje eksperimentalne umjetnosti, Split). Objavljivala je na web portalima Studio TiM, Književnost uživo, Blacksheep.rs, Kutija ljubavi, Glas naroda, Urlik, Avlija te u časopisima Afirmator, Književnost uživo, No rules, Diogen, Kreativni magazin, Radio Gornji Grad, Književno pero, Zvezdani kolodvor, Argon… Objavljivana je i u raznim zbornicima (‘Goli život u umetnosti’ 2014., Srbija, ‘Sve boje leta’ 2014., zbornik DŽP – Društvo živih pjesnika 2015.; Srbija, ‘Zbornik 2. Gornjogradskog književnog festivala’ 2014., Zagreb, ”Slikanje rečima”, Urlik 2016/2017. ). Redovito objavljuje poeziju i tekstove na web stranici Blacksheep.rs, na kojoj je ujedno i suradnik. Surađuje i s brojnim pjesnicima na području Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i CG. Osvojila preko deset nagrada (prvo, drugo i treće mjesto) u razdoblju od 2013.-2016. na međunarodnim festivalima u kategoriji do 30 god. u organizaciji SSK (Scena svih kreativnih). Pjesmom “Procjena udaljenosti” osvojila 3. nagradu na konkursu časopisa Avlija za najbolju pjesmu u regionu 2014-e godine. U veljači 2015. objavljena joj je druga zbirka pjesama “Prvi sentiš bez mozga”, izdana u manjem broju tiskanih primjeraka, kao bibliofilsko izdanje Bratsvo duša (Zagreb, 2015.). Pripremljena treća zbirka ‘Omjeri i doze (i ponešto otrova)’ objavljena tek 2017. preko Amazona u izdanju DŽP-a (Društvo živih pjesnika). Poezija joj je objavljena i u prvom tiskanom izdanju časopisa ‘Književnost uživo’ (god. 3, br. 1, proljeće 2015.), u kojem je objavljivana u večini brojeva od samog nastanka tog elektronskog časopisa. U travnju 2015. izdana u (elektronskom i tiskanom izdanju) zborniku ‘DŽP’ (‘Društvo živih pjesnika’, Čačak/ Srbija ) sa svoje 3 pjesme odabrane od strane žirija. U prosincu 2015. joj je objavljena i zajednička zbirka poezije sa književnikom Dejanom Bogojevićem – ‘Previsoki pesnički snovi’ (Valjevo, Srbija). Samim početkom 2016. god. objavljeni su njeni radovi (poezija i proza) u elektronskom časopisu ‘Diogen’, a tiskano izdanje objavljeno tokom rujna 2016. u SAD-u. Od početka 2017. god. postala je i dio redakcije portala Pokazivač, gdje također objavljuje svoju poeziju i tekstove.
Piše i živi u Splitu.
