Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Hrvatska

14. Aprila 2014.
 

Poezija Danijele Danilović

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Danijela Danilović, rođena 15. svibnja 1988. godine u Gračacu (Hrvatska). Osnovnu školu ”Nikola Tesla” završila u rodnom gradu gdje je kao odlična učenica upisala i srednju školu (smjer ekonomist).

Godine 2007., na Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru upisuje preddiplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Godine 2009., uručena joj je Rektorova nagrada u znak priznanja za izvanredne rezultate postignute na studiju u akademskoj godini 2007/2008. Na diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti (nastavnički smjer) upisuje se 2010. godine. Uspješno diplomirala 2012. godine na temu iz usmene književnosti.

 

DIPLOMA

.

Kao mala sanjala sam da sam balerina,
pjevačica i djevojka što harfu svira,
princeza bez princa, manekenka na pisti…
Zahtjevi moji nikada ne bjehu isti.

A onda je nastupila katastrofa –
poželjeh biti jedna profa.
Novi grad, novi ljudi, puste knjige…
Moje sanje zamjeniše brige.

Dobih diplomu, al’ suze bjehu skupe –
sjedoh ja ponovno u školske klupe.

 

PRIZNANJE

.

Papir je često prazan.
Olovka samo mrtvo leži.
I dok čeznem za slovima,
misao mi stalno bježi.

U potpunu miru
(zamišljam) –
tinta je već na papiru.
Sve ti priznajem,
ruka sama piše,
lepršavo se amo-tamo njiše.
Sada joj je teško reći da stane –
olovka ispisuje sretne dane.

I onda opet sve stane –
na stolu prazan papir i olovka leže.
Istinu ti priznati sve mi je teže.

 

VUK

.

U blizini porušenog grada
pustim livadama tumaraju stada.
Strašan prizor, srce slama,
stada bez čobana, posve sama.

Za njima se zvijerka ljuta vuče,
pred obiljem sline joj cure.
Ne vide opasnost, nikuda ne žure,
a meni srce snažno tuče.

Da viknem? Neka se mene boje!
K’o serviran ručak na pladnju mu stoje.

 

ZRAKA MALA

.

Jutros je rano u zoru
zraka mala tapkala po stolu.
Šetala je po knjizi, olovci i papiru,
a onda završila na djedovu šeširu.

I tu je stala
zraka mala što je sjala.
Dugo je sanjala na miru
najljepše snove na djedovu šeširu.

A onda je naišao oblak i zraku skrio.
Rastadoše se šešir i prijatelj mu mio.
GIGANTSKI MRAVINJAK

.

Tamo ispod onoga stabla skrivena u hladu
promatram žamor i vrevu dolje u gradu.
Sve se nekako brzo odvija, kreće;
mnoštvo njih poznanike svoje sreće.

U rano jutro oživi taj gigantski grad
kada svi nekamo žure baš kao i sad.
Ljudi su u njemu mravi i ništa više;
tek kada se navečer povuku u svoj mravinjak
u gradu postane tiše.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Milica Momčilović: Tvog srca kamen

Milica Momčilović   TVOG SRCA KAMEN Katarini Džonson . Naelektrisana tvojom pojavom i stasom Svakog časa čekam život da ti predam Kidaš udove drskim pogledom i glasom Sečeš moje nade dok te bolno gledam . I Betove...
by Redakcija
0

 
 

Božidar Proročić: Gazija

Božidar Proročić   GAZIJA Posvećeno velikom čovjeku i filmsom reditelju Nenadu Dizdareviću   Prođoše mnoge godine za nama dotakli smo surovost života nisi pokleknuo pred avetima što krišom otimaše tvoju sl...
by Redakcija
0

 
 

Dajana Lazarević: Poezija Žana Bahita na srpskom

Поезија Жана Бахита на српском језику   Златна тишина / Жан Бахит ; превела са руског Дајана Лазаревић. – (Глушци) : Удружењ...
by Redakcija
0

 

 

Miraš Martinović: Srebrenica

Miraš Martinović     SREBRENICA     Fatimi Muhić koja je iste godine rođena i  ubijena 1995 – 1995. Najmlađa žrtva Srebrenice.     Oprosti Malena To nijesu ljudi   Tek otvorila O...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Habib Mandžić: Vječna naša Srebrenica

Habib Mandžić    VJEČNA NAŠA SREBRENICA – VJEČNO SJEĆANJE NA 11. JULI  . Na svijetu da li šta strašnije ima neg’ deset hiljada pobiti insana?! I ovo je ljeto u Podrinju zima. Sve što još postoji – ot...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona