Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Hrvatska

14. Aprila 2014.
 

Poezija Danijele Danilović

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Danijela Danilović, rođena 15. svibnja 1988. godine u Gračacu (Hrvatska). Osnovnu školu ”Nikola Tesla” završila u rodnom gradu gdje je kao odlična učenica upisala i srednju školu (smjer ekonomist).

Godine 2007., na Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru upisuje preddiplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Godine 2009., uručena joj je Rektorova nagrada u znak priznanja za izvanredne rezultate postignute na studiju u akademskoj godini 2007/2008. Na diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti (nastavnički smjer) upisuje se 2010. godine. Uspješno diplomirala 2012. godine na temu iz usmene književnosti.

 

DIPLOMA

.

Kao mala sanjala sam da sam balerina,
pjevačica i djevojka što harfu svira,
princeza bez princa, manekenka na pisti…
Zahtjevi moji nikada ne bjehu isti.

A onda je nastupila katastrofa –
poželjeh biti jedna profa.
Novi grad, novi ljudi, puste knjige…
Moje sanje zamjeniše brige.

Dobih diplomu, al’ suze bjehu skupe –
sjedoh ja ponovno u školske klupe.

 

PRIZNANJE

.

Papir je često prazan.
Olovka samo mrtvo leži.
I dok čeznem za slovima,
misao mi stalno bježi.

U potpunu miru
(zamišljam) –
tinta je već na papiru.
Sve ti priznajem,
ruka sama piše,
lepršavo se amo-tamo njiše.
Sada joj je teško reći da stane –
olovka ispisuje sretne dane.

I onda opet sve stane –
na stolu prazan papir i olovka leže.
Istinu ti priznati sve mi je teže.

 

VUK

.

U blizini porušenog grada
pustim livadama tumaraju stada.
Strašan prizor, srce slama,
stada bez čobana, posve sama.

Za njima se zvijerka ljuta vuče,
pred obiljem sline joj cure.
Ne vide opasnost, nikuda ne žure,
a meni srce snažno tuče.

Da viknem? Neka se mene boje!
K’o serviran ručak na pladnju mu stoje.

 

ZRAKA MALA

.

Jutros je rano u zoru
zraka mala tapkala po stolu.
Šetala je po knjizi, olovci i papiru,
a onda završila na djedovu šeširu.

I tu je stala
zraka mala što je sjala.
Dugo je sanjala na miru
najljepše snove na djedovu šeširu.

A onda je naišao oblak i zraku skrio.
Rastadoše se šešir i prijatelj mu mio.
GIGANTSKI MRAVINJAK

.

Tamo ispod onoga stabla skrivena u hladu
promatram žamor i vrevu dolje u gradu.
Sve se nekako brzo odvija, kreće;
mnoštvo njih poznanike svoje sreće.

U rano jutro oživi taj gigantski grad
kada svi nekamo žure baš kao i sad.
Ljudi su u njemu mravi i ništa više;
tek kada se navečer povuku u svoj mravinjak
u gradu postane tiše.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Uglješa Kesić: Vilenjak Jan

Uglješa Kesić   VILENJAK JAN   Baš kad se jednom budio dan, na zemlju dođe vilenjak Jan, planeta ova, puna čudesa, postade njegova nova adresa.   Bio je malen, ko grudva snijega, samo je brada veća od njega...
by Redakcija
0

 
 

Said Šteta: Vilenjak

Said Šteta   VILENJAK     Zavlačio je kratke prste ispod jastuka i pokupio sve uzdahe što je čuvala k’o perle crne tiho, koračao je na svojim  željama,  da ne bi šuškale ostavio je nade umjesto svile ...
by Redakcija
0

 
 

Branka Kovačević: Ako već sanjaš

Branka Kovačević   AKO VEĆ SANJAŠ   Ako već sanjaš, nikom ne reci da ti snovi su već napola ti, već budi kiša, bujicom poteci, nek  zemlja tobom vri.   I budi ptica, raširi krila, dom nek ti bude beskr...
by Redakcija
0

 

 

Ivana Đukić: Ljubavni poduhvat

Ivana Đukić   LJUBAVNI PODUHVAT   I ono kad je svega dosta i ničeg premalo kad je tuge i oprosta na dlanu dovoljno da se pokrene dan oživi san za neko novo Sunce i prekretnicu Nemamo skicu Nemamo plan Imamo Uživo lij...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Marko Smukov: Majka

Марко Смуков   МАЈКА . Рођена је другим да угађа, И кад чује и нечује – хвала! Срећа деце од сопствене слађа, Све најлепше ...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona