LJUDSKO TIJELO JE SAVRŠENSTVO
– Provučeći se kroz umjetničku iglu, bolje sam upoznala svijet – kaže slikarka Tanja Alibašić iz Bara i dodaje – Pomoću umjetničke vizije, došla sam do neke slobode, spoznala sam duhovnu umjetničku moć, koja mi pomaže da na lakši način savladam životne poteškoće. Na taj način upoznala sam sebe kroz intezivni topli kolorit, učinim, da na sirovom platnu, bez okvira motivi odišu pozitivno sa puno ljubavi, da budu živi razigrani na jedan lijep prijatan način. Dok komuniciram sa sobom i ljudima. Da, tako se pronalazi prijatnom komunikacijom sa ljudima objektivno, uz spektar vizije i mašte prođem sve granice i to je taj intimni dio koji mi pričinjava zadovoljstvo
Motivi Vaših slika su izazov za posmatrača ali i likovne kritičare. Kako dolazite do prve linije koju povučete na platnu?
– Svjesno prenosim svoja osjećanja i iskustvo, takođe i za mene je veliki izazov to osjećanje koje prenosim na platno i drago mi je, kada čujem da i posmatrači a i kritičari doživljavaju isti izazov, dok posmatraju moje slike. Porodica mi je uvijek bila na prvom mjestu, zato na mojim slikama u svakoj liniji u svakoj boji, ona mi je prisutna. Poslije druženja sa njima i mojim prijateljima uzimam platno i tako povlačim prve crte i krećem da stvaram.
Šta je Vaše životno iskustvo prenelo na umetničku sliku?
– Iz mog životnog iskustva, sam crpila samo poučna i lijepa osjećanja. Nisam svaki taj momenat naslikala, ali na slikama su prikazani plodovi tih momenata.
Šta svojim slikama želite da poručite čovečanstvu? Je li po vašoj meri? Ženski akt iz vašeg ženskog slikarskog ugla?
– Svaka je slika priča za sebe i svako je drugačije doživljava, pa nastojim da kroz svoje slike u očima posmatrača izazovem određeni doživljaj i emociju, da u njima svako može pronaći nešto lijepo za sebe. Svojim slikama želim da poručim što više ljubavi, optimizma i pozitivne energije. Generalno volim da posmatram tijela. Ljudsko tijelo je savršenstvo. Veliku ulogu igraju i način na koji ga prihvatimo. Do sada sam slikala samo ženske aktove, ali planiram da naslikam i muške ili zajedno da ih naslikam, zajedno će zračiti kao divan ples, jedna ljubavna nota, vrhunac svoje snage. Još, od praistorije prikazuju golu ženu kao simbol plodnosti, zdravlja i ljepote. Srednji vijek je postavio visoke moralne standarde te su aktovi predstavljali grijeh. Renesansa ponovo vraća antičku kulturu i vraća aktove. Srećom što ja živim u takvom dobu, te mi nije zabranjeno da koristim umjetničku slobodu i naslikam tijela da li u realizmu tako i u nadrealizmu, ili apstrakciji. Veoma hladne glave naslikam žensko tijelo kao što bi i neki moj kolega naslikao muško. Uživam i zadovoljstvo mi je, kada posmatrači doživljavaju isto divljenje prema ljudskom tijelu kao ja.
Odakle crpite pozitivnu energiju? To je danas retkost, imate li recept? Da li bi svet bio bolji bez likovnih umetnika? Da li je pećinska praistorijska umetnost još aktuelna?
– Inspiraciju za svoje radove pronalazim svuda. U prirodi, ljudima, životinjama, raznim trenucima, kako u veselim tako i u tužnim, a najbitnije da neki događaj u meni probudi emociju koju kasnije prenosim na platno, jer tako na svaku svoju sliku unosim dio sebe. Lično ja nisam uvijek zadovoljna sa svojom slikom, jer za svaku smatram da je mogla biti bolja. Što se tiče pećinske umjetnosti, smatram da je još uvijek aktuelna. Arheolozi proučavaju praistorijsku umjetnost, zahvaljujući njima možemo posjetiti muzeje gdje se čuvaju predmeti, zidni crteži i prva pisma. Reprodukcije slika iz pećina Lasko su izložili van Francuske u Čikago. Mada precizne reprodukcije u prirodnoj veličini nisu dostupne javnosti od 1963. godine kada je pećina zatvorena kako bi se praistorijska umjetnička djela bila sačuvana. Johan Miro jedan od najvećih španskih, evropskih slikara 20 vijeka, bio je očaran pećinskim slikrstvom. On je na svojim slikama oslikao svu poetiku boja, najvećih predstavnika nadrealizma. Danas na slikama nekih svojih kolega u nadrealizmu i apstrakciji prepoznala sam praistorijske figure.
Niste još izlagali u Budvi. Kada Vašu izložbu možemo očekivati?
– Sremam se za samostalnu izložbu na ljeto. Prvo izlažem u Baru. U gradu pod Rumijom gdje živim i stvaram, i u drugim gradovima gdje sam pozvana. Nadam se, da ću na ljeto izložiti i u Budvi.
DRAGAN STODIĆ
