Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Intervju

15. Marta 2014.
 

Dragan Stodić: Razgovor s Tamarom Kovačević

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

U ŽIVOTU SMO VOĐENI AGONIJOM, ŽELJOM I ŽUDNJOM

 

Tamara Kovačević

Tamara Kovačević

Što je život nego igra, sanjarenje. Mašta vas vodi i tamo gdje u stvarnosti nikada nećete biti. Ali, pisac mora da bude i sudionik života. Ukoliko nije tako, neće vas zainteresovati njegovo štivo, ako je samo ispunjeno maštom. Uvijek neki stvarni događaj zainteresuje i pisca i čitaoca. I oni svojom maštom kreiraju i svoj i tuđe puteve. Pisac živi u svom svijetu  kreiranom maštom, snovima i stvarnošću kaže poznata književnica Tamara Kovačević iz Budve. Pitamo je…

 

Je li život u stvari imaginacija i naša percepcija i šta je stvarnost u nama i oko nas?

 

– “Lica koja tražimo  beznadežno nam se gube u magnovenju”, rekla je Margaret Jursenar.

Tako je i u životu, malo stvarnosti, a malo imaginacije. Zavisi od percepcije nas samih i kako oblikujemo stvarnost. Za mene nešto može biti imaginarno, a za nekog stvarno. To što nosimo u sebi to su naši snovi, želje i nadanja. U životu smo vođeni agonijom, željom i žudnjom. Svako od nas ima drugo viđenje stvari, događaja, sopstvenu emotivnost.

 

Što je stvarnost u umjetničkoj duši, u mislima, u ruci, u moždanim ćelijama…?

 

– Sve je stvarno i sve je imaginarno. Znamo da je surovost života mnoge  slavne umjetnike: slikare, pisce, muzičare tjerala da u mislima budu daleko od stvarnosti, svakodnevice, da bi mogli da stvaraju. Tako su, bježeći od surove stvarnosti, dali najbolja umjetnička djela protkana njihovom maštom, a nošena bolom stvarnosti.  U takva djela oni su unijeli sve svoje mogućnosti, talenat. Dali su svoj maksimum. Svjedoci smo toga kroz istoriju,

Današnja stvarnost nudi malo prave umjetnosti, a puno umjetnika. Živimo imitaciju života okruženi kičom, glamurom, nemoralom.  Tu su pravi umjetnici skriveni. Do njih možete doprijeti samo u mašti ili vam se može učiniti da ste ih sreli.

 

Čovjek stvara i uništava, može li živjeti bez knjige i pisane riječi, je li mu pisana riječ pomogla do sada?

 

Tamara Kovačević

Tamara Kovačević

– Većina današnjih ljudi živi  u zavisnosti od materijalnih stvari. Potrošačko smo društvo. Za duhovne stvari ne mari se puno. U stvari, mnogi uzdišu za duhovnim stvarima, ali im se ne okreću. Žive u duhovnoj nemaštini. Vuče ih ono što današnjica nudi. Mali je broj ljudi koji uživaju u čitanju. Ljudi su dekoncentrisani, lutaju im misli, ne bave se svojom duhovnošću, a pisana riječ čini čuda. Kompjuteri i savremene tehnologije razaraju svaku pomisao na čitanje i umirujuće misli.

Buka je ubila romantiku, prazne priče tišinu…

Ljudima je potrebna pomoć da se okrenu sebi, malim svakodnevnim zadovoljstvima, koja vam uljepšavaju sate i minute.

 

Koliko spaljenih knjiga je iza nas? Je li to moralo da se dogodi da bi planeta lakše disala ili da bismo naučili da je knjiga svetinja?

 

– Postoje razarajuće misli, razarajuće riječi i teška djela. Nekad se ne može dokazati nepopravljivom ljudskom rodu nego potopom…

Tako je i sa knjigama. I one su potopljene, spaljivane da bi ponovo našle put do svojih čitalaca.

Valjda je to u ljudskoj prirodi. I Isus je govorio svojim učenicima: “Ako imate vjere koliko zrno gorušičino, reći ćete gori ovoj: prijeđi odavde tamo, i preći će i ništa neće vam biti nemoguće. “,(Jevanđelje po Mateju gl.17, Novi zavjet).

Kad ljudi vjeruju sve je moguće, ali im se vjera brzo poljulja. Zato treba pisati da bi se sačuvala riječ, jer je riječ svetinja i opomena. Zbog toga je Biblija najznačajnija i najčitanija knjiga.

 

Vaše teme, vaše opsesije, imaju korijen u…?

 

– Kad nosite u sebi romantiku, žal za lijepim vremenima lako vam je da nađete  inspiraciju. Ona je dio mog svakodnevnog življenja.  Želja mi je da pišući  sačuvam događaje iz bliske prošlosti, misli moje generacije, moje porodice, atmosferu okruženja u kome živim i još mnogo toga. To su sve one lijepe uspomene koje u meni bude nadu da još uvijek postoji mir među ljudima, mnogo pravih stvari vrijednih postojanja, iskrenog  prijateljstva, pravih ljubavi. Želim da mojim pisanjem sačuvam sve te vrijednosti. Mislim da jedan mali cvrčak u travi, pogled na pučinu mora obasjanu suncem na zalasku, topla ljudska riječ nijesu  i ne mogu  biti dio zaborava.

S kim najtačnije dijelite osjećanja pripadanja svijetu stvaralaca, umjetnika, ako znamo da pisac nikad ne zna ko čita njegovo djelo?

 

– “I spavanje je oblik kritike, naročito u pozorištu” rekao je  Džordž  Bernard Šo. Hoću da Vam kažem da pišem za ljude koji umiju da sanjaju i da vole i koji “spavaju” kada treba. Oni se uvijek osjećaju ušuškano kad čitaju moj roman, pronalaze se u mnogim stvarima. Oni su i dio tkanja mojih likova. To nijesu čitaoci, to su stvaraoci.  Oni kreiraju svoj život na pravi način. Ja ih svojim pisanjem malo ohrabrim, podstaknem da budu ono što jesu i da beskonačno vole sebe i uživaju u životu, u lijepim stvarima kojih je puno, kao što je i dobre literature.

 

Pjesma, zapis, roman kao pulsiranje vremena koje je proteklo, roman kao samopotvrđivanje i samosazrijevanje, kao povod za pun život. Što je pun život?

 

– Kakve su vam misli, takav vam je i život. Onako kako provodite vrijeme, tako se i osjećate. Vi ste nosilac i kreator sopstvenog života. Stalno učite i pronalazite sebe ako svoje misli usmjerite na pravi način. Onda tjerate sebe da živite punim životom. Radite stvari koje vam pričinjavaju zadovoljstvo. Neke naizgled sitne ili beznačajne, kao što je ispijanje čaše vina sa prijateljem, dok se oko vas širi miris mora nošen vjetrom, glasovi prolaznika, krici galebova; ili šetnja pored mora dok vas obasjava mjesečina; ili ste u svom udobnom domu  i čitate omiljenu knjigu.
Ne morate baš preskočiti planinu da biste živjeli život kakav želite, sve dok radite stvari koje volite osjećaćete zadovoljstvo.
Zašto pišete, odakle potiče Vaša potreba?

 

-Kad u sebi nosite želju da nešto svoje – o čemu razmišljate, što doživljavate, što drugi ne znaju, podijelite sa nekim, pribilježite neko zapažanje, imate potrebu da nešto kažete drugima ili samo izbacite iz sebe, ili da sačuvate od zaborava, onda se morate okrenuti nekoj umjetnosti.

Da ne pišem ja bih slikala, ali mi pisanje više leži. To je ujedno i potreba i ljubav. Želja mi je da  sačuvam, kroz stih ili priču, dio navirućih misli koje mi svakodnevno dolaze. Puno je toga što treba reći, što je rečeno  a treba ponoviti i rečenog što nećemo sačuvati. Sva ta kreativnost me tjera da ponovo učim, istražujem, nalazim načine da riječju doprem do sagovornika. Iako se broj slušalaca svakog dana smanjuje. Ja ipak vjerujem da je pisana riječ pravi način da se mnoge stvari, ponekad banalne, svakodnevne, obične iz “potrebe” pretvore u dobro štivo romana ili priče.
 Plod mašte kao način da sebe ostvarimo kroz književnost?

 

– Na to pitanje bih Vam najbolje odgovorila citatom Orhana  Pamuka: “Književnost ne predstavlja moć, književnost govori o razumijevanju, o sreći življenja i užitku posmatranja i postojanja kroz riječi.”

 

 

DRAGAN STODIĆ



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Razgovor sa Stojanom Garović-Magdelinić: Literatura kao jedan mogući život

ЛИТЕРАТУРА КАО ЈЕДАН МОГУЋИ ЖИВОТ   РАЗГОВОР СА СТОЈАНОМ  ГАРОВИЋ МАГДЕЛИНИЋ   Разговор водила: Проф. др СЛАВИЦА ГАРОЊА...
by Redakcija
0

 
 

Da li najteže bolesti izazivaju mobilni telefoni saznajte u razgovoru sa piscem Firstenbergom

Arthur Firstenberg je naučnik, novinar i pisac koji je u središtu rastućeg svjetskog pokreta koji skreće pažnju na najzanemarenije prijetnje životu na Zemlji. Njegova knjiga, The Invisible Rainbow: A History of Electricit...
by Redakcija
0

 
 

Faruk Dizdarević: Razgovor sa Hadžemom Hajdarevićem

INTERVJU     POLITIKA JE OKUPIRALA NAŠ JAVNI PROSTOR: KULTURA I UMJETNOST U BiH DAVNO BI NESTALI DA NIJE POJEDINAČNIH SNAŽNIH VOLJA I ENTUZIJAZMA   Hadžem Hajdarević, pjesnik, prozni pisac, esejist, publicist, p...
by Redakcija
0

 

 

Dr Asad Kalač: Pravilna ishrana i i fizička aktivnost su saveznici u prvenciji bolesti srca

Recite nam ukratko o sebi, školovanju opisu posla i sa kojim problemima se susrećete u radu a koji bi mogli da se prevaziđu kroz drugačiju organizaciju rada? Moje ime je Asad Kalač, specijalista Interne medicine u Domu zdr...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Kristina Asanović: Žena može sve, još kad je Romkinja, tada može još više

Za prvi romski portal u Crnoj Gori RomaNet.me novinarka Nevenka Kapičić je razgovarala sa doktorkom Kristinom Asanović, čije riječi će vas inspirisati na humanost, ljubaznost i istrajnost. Kristina je nišlijsko dijete, ...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange