Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Intervju

7. Januara 2018.
 

Tatjana Debeljacki: Razgovor sa Ibrahimom Honđom

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Uopšteno govoreći, ono što savet bi nam Vi dali za iskušenje pisca? Molimo navedite primer “šta ne treba raditi”?

IBRAHIM HONĐO: Pišući pisci nailaze na različita iskušenja koja mogu biti od koristi kod pisanja ili dezorjentisati  pisca i odvesti ga u suprotnom pravcu. U svakom slučaju treba pisati onako kako osjećamo u tom trenutku da ne bi izgubili ideju i nadolazeće misli i izgubili se u samoj ideji. Sve što ne zapišemo je izgubljeno. Taj “luxuz” pisac ne može i ne smije sebi dozvoliti.

Sve što napišemo treba ostaviti neko vrijeme da “odleži”a onda mu se treba povremeno vraćati i raditi na poboljšanju. Osobno na svakoj knjizi pjesama radim od 4-5 godina. To znači da se svakoj pjesmi vraćam po nekoliko puta kao i knjizi u cjelini, sve dok ne ustvrdim da je to ono što želim. I pored toga, kada knjiga ugleda svjetlost dana otkrijem da ponešto nisam napisao u tom periodu onako kako bih to napisao danas. Zato pjesma nikada nije završena, mada je odraz trenutka u kojem je nastala.

Svaka pjesma mora imati poruku i pouku. Ne treba pisati pjesmu tako da se sve lijepo slaže pa da se  čitaoci s pravom pitaju šta je pjesnik htio da kaže. Pjesma ne smije biti lijepa uhu a prazna duhom.

 

Uravnoteženost kulise želje i ambicije, lepota “tajna” uspeha?

IBRAHIM HONĐO: Želja nije direktna gospodarica misli. Pisac želi i teži da napiše što bolju pjesmu, da napiše i objavi knjigu koju će čitaoci rado čitati. Neki u tome uspiju više, neki manje, a ima i onih koji ne uspiju. Put do uspjeha ne zavisi samo od pisca, mada je to osnova, već i od izdavača koji je prepoznao kvalitet  i koji je spreman da uloži novac u marketing tog djela, jer bez dobrog marketinga nema uspjeha. Po meni ne postoje nikakve druge i posebne tajne uspjeha. Postoji niz subjektivnih i objektivnih okolnosti. Danas je situacija u izdavačkoj djelatnosti znatno drugačija nego prije 20 godina. Sve više izdavača pretendira da pisci investiraju u svoja djela. Broj tradicionalnih izdavača se iz dana u dan sve više smanjuje. To je dovelo do hiperprodukcije. Sve više je knjiga u samoizdatu. O kvalitetu ne treba ni govoriti. Mnoge knjige su objavljene samo zato što su njihovi autori mislili da će se na taj način obogatiti, a u stvarnosti bogate se samo njihovi izdavači koji njeguju samoizdavaštvo uz  visoke cijene usluga koje plaćaju mnogi autori kojima je stalo da objave knjigu u nadi da će tako zaraditi mnogo novca. Prava istina je da obično gube i po deset hiljada dolara u svojim izdavačkim poduhvatima. Na kraju shvate da tu nema  zarade, ali da je ipak lijep osjećaj imati štampano  vlastito djelo u rukama. Moja osobna ambicija je pisati i samo pisati. Ako to jednog dana bude neki izdavač objavio zato što je moje djelo kvalitetno i korisno i za druge ljude onda je to uspjeh. Dakle, tajna uspjeha je u kvalitetnom i poučnom djelu i opredjeljenju izdavača da baš to djelo objavi.

 

Stvaralaštvo ima za cilj da ostavi pečat, pečat vere u ljude i ljudsko, a ta vera Vas ne napušta?

IBRAHIM HONĐO: Naravno, stvaralaštvo nije svrha samo sebi. Pisac teži da njegovo djelo živi u ljudima i s ljudima što duže, da da pečat vremenu u kojem pisac živi. Pisac vjeruje u ono što u svom djelu nudi čitaocima. On živi s tom vjerom, no često za života pisca njegovo djelo ne bude primjećeno ni prihvaćeno od šireg kruga čitalačke publike. Mnoga djela dožive slavu nakon piščeve smrti, a neka nikada, što znači da neki pisci nisu uspjeli ostaviti željeni pečat ljudima u amanet. I unatoč tome oni su umrli  vjerrujući u ljude i ljudskost i s nadom da će jednog dana neko ipak otkriti vrijednost njihovog  dijela i dati mu život.

 

Odjekom orijentalno iskazujete lakoću pisanja nadmoć požude i vrhunca?

IBRAHIM HONĐO: Nije lako pisati i unatoč požudi koju pisac ima pišući svoje djelo. Pisanje nije samo ređanje slova, riječi i stihova, odnoso rečenica u jednu cjelinu. Pisanje je požuda ljubavi prema stvaranju, koja ispunjava svaku poru piščevog organizma. To je splet osjećaja i životnih slika koje treba na najbolji mogući način utkati u djelo prihvatljivo prije svega samom autoru, pa čitaocima, uokvirujući požudu pisanja kako bi dosegli vrhunac kojem težimo, i stigli do svoje zamišljene citadele.

 

Na krilima intimnih carstava blistava ostaju u radoznalosti književnika?

IBRAHIM HONĐO: Radoznalost književnika nema granice. Ona je različita od jednog do drugog. Svaki književnik ima svoje blistavo intimno carstvo u koje se zatvara i pokušava iz njega izvući najtananije i najljepše niti i dati ih čitaocima, onako kako to on osjeća i doživljava. Koliko će u tome uspjeti zavisi od njegovih stvaralačkih sposobnosti i znanja.

.

Da li osećate da se Vaš proces za pisanje neprestano razvija, ili ste pronašli način da Vaša memorija uvek spremno radi za Vas?

IBRAHIM HONĐO: Sasvim je normalno da se proces pisanja neprestano razvija. Prateći svoj književni put i sam sam uočio napredak između mojih djela. Pišući mi zapravo učimo pisati i razvijamo proces pisanja. Taj proces kreće s prvim napisanim stihovima ili rečenicama i nikada se ne zaustavlja sve dok pisac stvara. Osobno, permanentno tražim i nastojim usavršavati taj proces njegujući tako memoriju i držeći je u pripravnosti da uvijek bude u funkciji mog stvaralaštva.

 

Svi su pesnici pomalo strašila sa nesanicom u sebi?

IBRAHIM HONĐO: Prije bih rekao da se pjesnici plaše sebe u sebi i da im to izaziva nesanicu koja izaziva strah od  pada, ali im kadkad pomaže da lakše pišu, a ponekad ih zaustavlja. To je strah od letenja u orbiti riječi, kojom se leti do krajnjeg cilja, pjesme, u kojoj pjesnik može lako da se spotakne o vlastite riječi i polomi krila ukoliko se na vrijeme ne prizemlji. Dakle, treba znati letjeti i prizemljiti se na vrijeme.

 

Ko je Ibrahim Honjo, u civilizacijskom, ali i umetničkom poimanju svesti i savesti?

IBRAHIM HONĐO: Ibrahim Honđo (Honjo) u svakom pogledu je običan čovjek koji uporno pokušava da opiše sebe u ovom svijetu i ovaj svijet u sebi kroz lična iskustva ali i iskustva drugih. On je čovjek koji voli ljude  i ljudskost bez obzira na boju kože, nacionalnost i vjeru. Čovjek koji zna da voli i stremi ideji  da ljubav vlada svijetom ili kako to Biblija kaže da svako ljubi bližnjega svoga pa čak i neprijatelje svoje.

U mom stvaralaštvu tematski dominira ljubav, ali i provejava iz svake pjesme bez obzira na koju je temu pjesma napisana. Godine 2010. sam kreirao jednostavnu formulu za ljubav LJUBAV+LJUBAV=LJUBAV. Nažalost ne vjerujem da će ta formula zaživjeti jer je mnogo više onih koji njeguju mržnju, što nije svojstveno pjesnicima. Pjesnička srca su satkana od ljubavi, pa s pravom mogu reći da su u velikom broju pjesnici anđeli ljubavi.

 

Šta vas najviše inspiriše prilikom pisanja?

IBRAHIM HONĐO: Pjesma je opis jednog jedinog trenutka koji probudi inspiracija. Prva zapisana misao oboji taj trenutak inspiracije različitim bojama koje slažem po nijansama i njihovoj srodnosti ispreplićući  ih u pjesmi. Te nijanse imaju inspirativni karakter i vode me kroz taj trernutak. Inspiracija nije jednostrana i nije ista kod pisanja svih pjesama. Te nijanse su uvijek različite i uvijek iznova pokreću svijet u meni ostavljajući me svijetu u kojem živim.

 

Da li ste ikada u iskušenju da se vratite i promenite potencijal?

IBRAHIM HONĐO: Potencijal stvaranja od pjesme do pjesme je različit. Nekad je jači, nekada slabiji što ovisi o jačini inspiracije uzrokovane nabojem emocija. Inspiracija ovisi od motivisanosti da se nešto napiše, a motivisanost od same tematike koja se nametnula spontano sama od sebe ili je pak produkt  želje da se baš o tome napiše pjesma ili nešto drugo. Svakako, napisanome se vraćam s vremena na vrijeme i pokušavam da promjenim na bolje sve što je moguće.

 

Vi uživate svim čulima sa iskustvom i strastima dara?

IBRAHIM HONĐO: Moj dar pisanja je urođen. Kada sam kao srednjoškolac otkrio taj dar počeo sam ga njegovati i razvijati. Uistinu, uživam svakom porom svoga bića da svoja iskustva pretvorim u pjesmu ili neki drugio stvaralački oblik (priču, aforizam, roman, sliku, fotografiju, skulpturu), unoseći svu strast pisanja i da to iskustvo nesebično podjelim sa ljudima. Najveći užitak mi je kada mi neko od čitalaca napiše poruku i kaže da mu je moja pjesma “otvorila” oči i pomogla da shvati i objasni sebi neke stvari koje mu nisu bile sasvim jasne i prihvatljive. To je zaista predivan osjećaj i velika nagrada.

 

Šta možemo očekivati od Vas u bliskoj budućnosti na stvaralačkom planu?

IBRAHIM HONĐO: Nikada se nisam posebno bavio budućnošću niti je planirao, jer ona je nepredvidiva. Pokušavam  biti objektivan i prizemljen, te održati se u okvirima ovog danas. Danas je realnost jer je tu i ono označava vrijeme sadašnje. Budućnost bliska ili daleka je neizvjesna i nepredvidiva. Ona je  samo kao tračak u mojoj podsvjesti, kao nešto što će doći i postati danas. Želje su u uskoj vezi i sa danas i sa budućnošću, čak mnogo više sa budućnošću. Želja mi je da u narednom periodu objavim nekoliko neobjavljenih knjiga poezije, knjigu aforizama, kratkih priča i misli, roman “Neka druga bol i neki drugi smijeh”, da završim pisanje i objavim roman “Kapitalizam da, ali…” kao i da doradim i ponovo objavim svoju autobiografiju, koju je 2011. godine objavio jedan od velikih američkih izdavača “Publish America”.

 

Hvala gospodinu sa lepim manirima za interviju…

IBRAHIM HONĐO: Hvala Vama što ste mi dali priliku da podjelim ovo sa javnošću.

.

MUZA

 

Ti, što te stegoh uzdahom svojim

pališ snjima neke nove vatre

ni zamisliti nisi nikada mogla

da će snovi jednom da se vrate

 

u zalazak sunca kad sve čarobno šuti

i galebovi najavljuju noćne sate

ti ćeš nam mekanu postelju prostrti

čekajući tako da se snovi vrate

 

sunce polako tone i nestaju sjene

miriše jesen na voće iz tvog voćnjaka

čekaj me, dolazim tačno na vrijeme

tvojoj svjetlosti iz svog pustoga mraka

 

ti, što sada mom životu daješ novi ton

uzdasima svojim i biserjem suza

napokon si stala na visoki tron

i postala moja vječna muza

.

POZNATA SCENA

 

Ovdje ostade onaj

što mu prijeki sud presudi

a sudiše mu

što na braću ruku ne diže

i što bratsko ne popali

i ne zažari

što im čeljad ne osakati

i ne pokla

 

ovdje ostade onaj

što ljubljaše svoje

svojtu i nesvojtu

kao sebe samoga

i što nikad za nikad

nikome ni dlaku s glave

ne skide

ni mrava ne pogazi

njemu sudiše

po kratkom postupku

oni kojima je krv ukras

na rukama i srcima

s pokoljenja

na pokoljenje prenošen

oni sudiše tako i drugima

koji ne htjedoše igrati

u njihovim kolima

ono što ne poklaše

protjeraše bez traga

ono što bješe nemoćno

i njima beznačajno

ostade

i sad mu živo meso jedu

i krv na slamku piju

pokazujući tako

svoje dobročinstvo

ovdje ostade onaj

što ljubljaše sve i svakoga

kao opomena na juče

onima koji znaju da ljube

a trn u oku onima

što mu sudiše u ime naroda

kada naroda nigdje ne bijaše

.

JUTROS

 

Jutros

na prozor moje pjesme

sleti ptica

u liku nekog slova

dosad neviđenog

 

nosila je

mene u sebi

i moju riječ

u svom cvrkutu

 

ne znam

da li je

zbog toga

jutro plakalo



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Enesa Mahmić: Strune u dalekim vrtovima (Prva nagrada za najbolju pjesmu u regionu za 2017. godinu)

Enesa Mahmić     STRUNE U DALEKIM VRTOVIMA     Padala je kiša granata Starac iz Vlasenice kojem su ubili četiri sina pjevao je: Bosno moja, divna mila, lijepa, gizdava, aaaaaaaaaaa Drhtale su izrađene, mršave r...
by Redakcija
 

 
 

Objavljen je četvrti broj magazina „Alia Mundi“ za kulturnu raznolikost, ujedno i prvi broj u 2018. godini

Objavljen je četvrti broj magazina „Alia Mundi“ za kulturnu raznolikost, ujedno i prvi broj u  2018. godini. Magazin je od sada obogaćen jednom novom rubrikom: AM Kulturni kaleidoskop. Takođe, novina je da će od 2018. ...
by Redakcija
 

 
 

Objavljen zbornik književnih radova „Glasovi Melpomene“ posvećen Jeleni J. Dimitrijević

Objavljen je zbornik književnih radova „Glasovi Melpomene“. Konkurs za zbornik književnih radova „Glasovi Melpomene“ raspisan je početkom 2017. godine sa ciljem da se skrene pažnja na jubilej  ̶  155 godina od r...
by Redakcija
 

 

 

Dr. Kudret Bülbül: Globalna perspektiva 02

Analiza dekana Fakulteta društvenih nauka na univerzitetu Yildirim Beyazit prof.dr. Kudreta Bulbula. Većina nas do prije izvjesno vrijeme najvjerovatnije nije ni čula za Rohinga muslimane u Arakanu. Tek kada je više od 500 ...
by Redakcija
 

 
 

Rezultati 7. međunarodnog konkursa časopisa ”Avlija” za najbolju pjesmu i priču u 2017. godinu

Pjesme i priče koje su se istakle među brojnim pristiglim radovima na 7. međunarodnom konkursu časopisa AVLIJA za najbolju neobjavljenu pjesmu i priču u regionu za 2017. godinu na bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorsko...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona