U galeriji ”Avlija” od 19. do 25. januara 2023. godine može se pogledati izložba fotografija pod nazivom Zapisano na kamenu – islamska epigrafika u Crnoj Gori. Projekat je podržan od Ministarsva kulture i medija kroz poziv ”Razvoj kulture na sjeveru”
Materijalna islamska kultura u Crnoj Gori potiče od prodora Otomanskog carstva, koje je bilo glavno u prenošenju islamske vjere, kulture i civilizacije. Islamsko materijalno nasleđe je od nezamjenjivog značaja za islamsku kulturu i civilizaciju na ovim prostorima, ali i na Balkanu i šire, kao i za bošnjačku istoriografiju i kulturu posebno. To predstavlja kontinuitet nezavisnog identiteta i autohtonosti
bošnjačkog stanovništva.
Nadgrobna obilježja na mezarjima među muslimanskim stanovništvom u Crnoj Gori, nazivaju se nišani. Riječ nišan potiče iz persijskog jezika (došla preko Osmanlija) i između ostalog ima značenje za nadgrobno obilježje.
Epitafi su natpisi na nadgrobnim spomenicima – predstavljaju jedan vid orginalnog stvaralaštva, pisani arapskim pismom, osmanskim jezikom. Epitafi su vrlo značajan književni i umjetnički elemenat nišana, a pojedini epitafi predstavljaju prava majstorska literarna ostvarenja.
Štovanje mrtvih najrašireniji je oblik kulture sjećanja. Nišani, odnosno epitafi na osmanskim nišanima pripadaju islamskoj epigrafiji, posebni da uključuju zazivanje imena Božjeg, iskazuju narodne mudrosti, navode biografske podatke, opominju prolaznošću… Baš zbog tog promišljanja o prolaznosti života kod čovjeka se još od drevnih vremena javlja želja za očuvanjem vlastitog identiteta ovjekovječivanjem putem epitafa.
Transkripcija na latinici:
âh mine’l-mevt
Fenâdan bekâya eyledi rihlet
Eyle hak kabrini rȗhuna cennet
Merhȗm Selmân Bin
Ferhâd rȗhuna Fâtiha
Sene
1310
Prijevod:
Ah ti smrti!
Preselio se iz prolaznosti u vječnost
Učini Bože, njegov grob džennetom
za njegovu dušu
Rahmetli Selman
Sin Ferhadov, Fatiha njegovoj duši.
Godina
1310 po Hidžeri / 1892-1893.
Nišan Selmana sina Ferhadovog
Na taj način sjećanje se željelo sačuvati od propadanja, a natpisi na nadgronim spomenicima (nišanima) poslužili su za tu svrhu. Riječ kao snažno izražajno sredstvo bila je i pouzdano sredstvo u komunikaciji između pokojnika, ožalošćenih i cjelokupne zajednice.
Zato je za epitaf karakteristična dvosmjerna komunikacija: od čitaoca se traži da se sjeti smrti i da se moli za dušu pokojnika.
Mezarja (muslimanska groblja) danas u Crnoj Gori, i na njima pojedini nadgrobni spomenici ili obilježja, naročito u urbanim sredinama imaju i kulturno-istorijsku, spomeničku, estetsku i pejzažnu funkciju.
Stoga nišani (izabranih 25 epitafa) i zavređuje da bude pomenuti i predstavljeni javnosti. Ovo posebno što nišani svojom estetsko-umjetničkom i epigrafskom vrijednošću koju posjeduje, ne bi trebao da ostane samo nadgrobni spomenici, već bi i nadležne institucije trebale da ih zakonom zaštite, a ova izložba će pomoći da se problem aktualizuje.
