29. januara 1887. godine u Istanbulu je pod sumnjom da je otrovan iznenada umro Mehmed Nurudin Vehbi ef. Šemsekadić, pljevaljski muftija. Ukopan je u dvorištu džamije sultana Memeda Fatiha u Istanbulu.
Jedan od najznačajnijih junaka bošnjačkog naroda rođen je 1827. godine u Pljevljima u Sandžaku. Potiče iz ugledne ulemanske porodice. Školovao se u Pljevljima, Sarajevu i Istanbulu. Iako je mogao da ostane da živi i radi u Istanbulu, mladi Šemsekadić se vratio u Pljevlja i zaposlio kao vaiz u pljevaljskoj ruždiji, a 1866. je imenovan za muftiju u Taslidži, današnja Pljevlja.
Nagoviještena predaja Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj izazvala je ogorčenje bošnjačkih prvaka u Sarajevu. Već 4. jula 1878. godine naveče u Begovoj džamiji okupilo se mnogo uzbuđenih ljudi i tu je održan skup na kome su govorili Kaukčija i Hadžijamaković. Sjutradan je čaršija bila zatvorena, a mnogo je ljudi došlo na isto mjesto očekujući neku odluku. Tada je ispred mase istupio Salih Vilajetović – Hadži Lojo, koji je pozvao narod na pobunu protiv osmanlijske okupacije i protjerivanje austrougarskog konzula, s čime se uzbuđena masa složila. Vođe otpora su tada tvrdili da je Bosna bošnjački vatan (domovina) i da sultan može dati Stambol, a ne Bosnu. Bošnjaci su preuzeli vlast od turskog valije Ahmed Mazhar-paše, a njihovom pozivu da se pridruže otporu odazvali su se i Sandžaklije. Tako se nakon 415 godina završila osmanlijska okupacija Bosne. Na ove događaje u Bosni, Austro-Ugarska je odlučila vojnom silom skršiti otpor okupaciji. Za komandanta habzburške vojske za bosansku ekspediciju imenovan je Josip Filipović.
Sa posljednjim Portinim pašom u Bosni Hafiz pašom u Sarajevo je 12. jula u stigao i pljevaljski muftija Mehmed Nuruddin Vehbi ef. Šemsekadić, odličan orator i strateg koji će postati jedan od glavnih vođa otpora austro-ugarskim okupacionim trupama koje su napale Bosnu 29. jula 1878. godine, iz šest pravaca: kod Bosanskog Broda, Gradiške, Kostajnice, Šamca, Vrgorca i Imotskog.
Nakon kraćeg boravka u Sarajevu Šemsekadić predvodi nekoliko hiljada vojnika u Tuzlu, gdje dolazi 8. avgusta i nakon dva dana žestokih borbi, uspijeva odbraniti Tuzlu. Zaposijeda obje strane rijeke Spreče, ugrožava neprijateljsku bazu u Doboju, a u jednoj od tamošnjih teških bitaka ranjava i Austrijskog podmaršala Smigoca. Odgojen u starobosanskom duhu da se sa neprijateljem nema šta pregovarati dok gazi zemljom, sarajevskim agama poručuje sljedeće: “Čujete li Sarajlije i svi ostali! Ja sam vam Švabu dobro dočekao i vratio ga od Tuzle i Brčkog, a jedna mi je vojska kod Maglaja gdje će Švabu dočekati. No čujete li age Sarajlije! Kunem vam se vjerom i Kur’anom, ako li mi nevjeru učinite, žive ću vas sve odrati!”.
Pobjeda Šemsekadićevih snaga kod Tuzle uticala je na buđenje nacionalnog pokreta u cijeloj Posavini. Za veoma kratko vrijeme pod njegovom kontrolom naći će se veoma veliko područje između rijeka Bosne, Save i Drine. Pojačani dodatnih snagama, Austrijanci u međuvremenu, međutim, probijaju linije odbrane na nekoliko mjesta i, 19. avgusta 1878. godine, ulaze u Sarajevo.
Nakon okupacije Sarajeva Šemsekadić se još oko mjesec dana zadržao u Bosni, a onda povukao u pravcu Tuzle, a zatim, planinskim predjelima i dolinom rijeke Drine, do Međeđe, odakle se vratio u Sandžak.
U periodu od novembra 1878. do aprila 1879. godine u Sandžaku su vršene pripreme za odbranu od prijetećeg napada austro-ugarskih snaga, a za komandanta sandžačkih odreda Šemsekadić postavlja Ahmet-bega Curića iz Novog Pazara.
Novopazarskom konvencijom od 21. aprila 1879. godine, Austro-Ugarskoj je odobreno uspostavljanje vojnih garnizona u Priboju, Prijepolju i Bijelom Polju (koje je kasnije zamijenjeno Pljevljima), dok je administrativna vlast i dalje ostavljena pod nadležnost osmanlijskog sultana Abdul Hamida II.
Uviđajući i dalje opasnost od Šemsikadića za ostvarenje svojih interesa, austrijski dvor uspjeva da od vlasti u Istanbulu izdejstvuje njegovo uklanjanje iz Sandžaka i on, u proljeće 1879. godine, biva natjeran na odlazak u Tursku. U Istanbulu sultan ga proglašava musafirom, odlikuje i dodjeljuje mu veliki zemljišni posjed na obali Mramornog mora, gdje će Šemsekadić provesti ostatak života, sve do iznenadne i sumnjive smrti.
Iz knjige ”Bošnjački kalendar – dogodilo se na današnji dan”
