Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Književna kritika

30. Septembra 2018.
 

SIDRANOVA PJESMA TRAJE I ODZVANJA VAN SVIH OKVIRA

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

SIDRANOVA PJESMA TRAJE I ODZVANJA VAN SVIH OKVIRA

Piše: Denis Kožljan (moje viđenje stvaralaštva Abdulaha Sidrana)

Ovih dana, negdje pred kraj ljeta, biti će pet godina da sam se odvažila na put. Posjetila neka mjesta čudnovate Bosne, čijim planinama odzvanjaju stihovi mnogih majstora, zaljubljenika u pjesnički izričaj.

I tog vrućeg dana škicnem fotićem zagledavši se u prelijepu Miljacku, prošetah Baščćaršijom. Kad ono sve odjednom kao da progovoriše džamije, propjevaše trgovi i nagnuvši se na most, mislima se dotaknuh Sidrana, velikog Abdulaha, tvorca Sarajevske zbirke, umjetnika koji Gleda u nebo iznad Venecije, briše suze majki Srebrenice. I čini to tako vješto, tečnim jezikom poput rijeke, jezikom koji svi treba da razumiju jer njime odašilje u svijet, poruku mira, satkanu od umjetnosti riječi.
Ne možemo zaključiti da on spada u one vrsne stvaraoce čiste Moderne, no, u svojoj Molitvi gdje progovara s Bogom, personificira svijet vječne borbe, sukoba, težnje za slobodom koja sasvim sigurno ne nadolazi sama.

Sidranova je umjetnička vrijednost je u tome što svaki scenarij (za svoje filmove npr.) pa tako i za svoje poeme, iznosi bez nekog nepotrebnog kićenja, onako čisto, obogačujući samo detaljima koji čine ovaj svijet istinskim i trajnim. Svaki njegov stih odiše realitetom, zrcali se u jasnoći misli, načinom koji brzinom munje dolazi do čitatelja.
“Šta je onda istina, reci mi Bože moj.
Moli te skromni Mula-Mustafa što druge želje nema
već tiho da bude i još tiše ode kad dođe čas…”

Ekspresijom osjećaja i bol prošlih vremena pretače se u trenutak sadašnjice, a na ljubitelju njegove poezije je to kako će doživljaje prenijeti u budućnost. On kao autor svojih proznih i pjesničkih djela, želi jednom za svagda prekinuti čovjekovo lutanje u traženju savršenstva jer ono, možda i ne postoji.

Izuzmemo li iz njegova opusa zbirku, “Sarajevski tabut”, zaustavit ćemo se na pjesmi “Mora” koja je izdana u mnogim časopisima ali uvijek iznova kod čitalaca izaziva neki novi, originalan smisao i vraća ga u središte pozornosti mjesta i vremena o kojem govori. To je ono uzvišeno i znalački kod Abdulaha Sidrana.

Jezim se, proradiše mi emocije dok čitam:”…pjevam majko… i nastavlja “a sada ni glasa ni jezika nemam”…

Ovdje pjesnik iznosi muku bošnjačkog naroda u vrijeme gubitka identiteta. Čini se bez posebne patetike i grubosti, a opet tako uzvišeno u naznakama boli i tuge.
Koliko god sudbina jedne zemlje i naroda bila brutalna, teška i surova, Sidranov stih teče poput Miljacke rijeke. Pjesnik plete svoj stih na istinitim doživljajima i uporno želi na svjetlo dana prenijeti ogromnu patnju i stradanja u kojima se i osobno nalazio. U takvim je situacijama pronalazio svoja lirska stanja duše, želeći probuditi svijest ljudi i izlazak iz mračnih odaja.
U mnoštvu iznošenih stavova, Sidran zapravo u obliku razgovora ilii pak monologa, stvara enigmu dok je čitateljev zadatak da je otkrije te pronađe što se krije u podsvjesti likova (je li majka, sin ili Bog u njegovim molitvama).

Odgovora u većini slučajeva pa i u sukoba Gospodara Svemira i Zemlje treba potražiti u razbijanju određenih ideologija koje su učinile pustoš i pomutnju.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

57 engleskih riječi koje trebate znati za rad na računaru

Већином старији људи, али богами и млађи, па чак и они који завршавају факултете не могу да се навикну на рад на рачунарима је...
by Redakcija
 

 
 

Poezija Žakline Mančić

Žaklina Mančić   More   Pred osvit zore, nemirno more. Posmatram talase. Nervozno kvase krotko kamenje. Lupaju o stenje, ritmicno, ljuto. Daleko, napucini, Sunce se, čini, trudi da probije oblak. Nejak, izmučen z...
by Redakcija
 

 
 

Denis Kožljan: Avlija

Denis Kožljan   AVLIJA   dokaz jednog vremena, svjedočanstvo koje traje, “Prokleta”samo u stranici davnih dana, sadašnjost sadržana u zrnu kafe i kocki šećera, porušenih zidova, slobodom okupana, u ...
by Redakcija
 

 

 

Poezija Rijada Arifovića

Rijad Arifović   Šutnja   U sumrak na putu od pamuka sreo sam čovjeka koji je stihovima kovao sablje ukrašene čipkama riječima koje su mirisale na jabuke potapao španske lađe Ne rekosmo ništa šutnjom ispisas...
by Redakcija
 

 
 

Adisa Muhović: Čaj od dunje

Adisa Muhović   Čaj od dunje   Draga majko, voz je stigo u Njemačku i sa njim ja. Spavo sam sinoć na stanici, ali ne brini. Ljeto je i nisam nazebo. Znam da se sekiraš, ali nemoj, kad ti ja velim. Ovdje je sve no...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona