Ropstvo čovjeka je u okovima neznanja. U Kantovoj Logici, susrećemo se sa uslovima pravila kod izbjegavanja zablude, a prvi je: sam misliti. Dakle, bez prejudiciranja, meditirati i po nekom metodu razumijevati činjenice iz prethodnog dubokog istraživanja.
Sloboda je najuzvišeniji čovjekov ideal. Bez slobode nemoguće je biti u prilici živjeti druge ideale, niti ih provoditi. Ali, nije sloboda samo onaj neograničeni prostorni okvir kretanja čovjeka, prostor njegovog djelovanja. Sloboda se uvijek posmatrala i sa druge strane, kao stvar čovjekovog duha. Kao što postoje dva svijeta, materijalni i duhovni, tako postoje i dvije slobode: materijalna i duhovna. Pod materijalnom slobodom se podrazumijeva ono primarno, da se čovjek može slobodno kretati, da može stvarati sebi egzistenciju, drugim riječima koristiti se prirodom u skladu sa svojom ljudskom suštinom. Pod duhovnom slobodom se smatra isto tako korišćenje suštine, putem uzvišenog Božjeg dara razuma. To je upijanje i iskazivanje znanja, religijsko, ideloško i svako drugo opredjeljenje koje čovjeka čini slobodnim i što je dio njegovog identiteta. Jedna je stvar jasna, duhovna sloboda kontrolira materijalnu. Drugim riječima, koliko čovjek bude u svom duhu slobodan, koliko bude imao znanja, kreativnosti i drugih kvaliteta, toliko će u materijalnom svijetu biti postojan. Slobodu u materijalnom svijetu čovjeku mogu oduzeti drugi. Slobodu duha može samo sam sebi. Oduzima je na onaj način što odbacuje znanje, odbacuje onaj značajniji vid slobode i prepušta se ropstvu kojeg nije uglavnom ni svjestan.
Postavlja se jedno pitanje: kome može poslužiti tuđe neznanje? Ono kao sredstvo manipulacije ljudima pokazalo se kao vrlo uspješno. Pokazalo se da će neobrazovan čovjek vrlo lako upijati i u svoj karakter uvrstiti sve ono što će mu u nekoj formi biti ponuđeno, igrajući na kartu nekih istančanih osjećanja. Tako će vrlo lako zapasti u svijet ideologije, koji će kao pojedinac nositi i nerazumno provoditi kroz život nepoznavajući istu kao što čovjek u mraku ne prepoznaje prostor. Bez promišljenosti, čovjek nije imun na zablude. On postaje rob zablude.
Drugo pitanje bi se odnosilo na one ljude koji selektivno, jednom dajući primat, drugo potpuno odbacujući upijaju određeno znanje. Prihvatajući samo svoje tradicionalne tekovine i njihovim aktivnim recitovanjem, zaneti misticizmom oni se strogo pridržavaju jednog smjera. Ili pak prihvatajući samo tuđe smatrajući isto superiornijim od dvog obuzeti smjerom poznavanja jedne istine. Kao robovi svoje ograničenosti, a bez želje za upoznavanjem drugih oblasti, kultura, polja nauke i umjetnosti i čak smatrajući ih nepotrebnim svom saznanju, oni će ih drugima prepustiti na propovijedanje. Drugima koji će ih vrijemenom promijeniti, drugačije prikazati ili neutralisati.
Uslov za razumijevanje svijeta u kojem živimo je učenje o njemu. Učenje koje iziskuje da razumijemo povijest, sadašnjost i budućnost i krenemo u susret neizvjesnoj sudbini sa ličnim pogledom na svijet.
AUTOR – Dženis Šaćirović
