Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Kolumne

21. Avgusta 2022.

Dženis Šaćirović: Uzroci političkog elitocida i nepoželjnost intelektualaca u politici

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

UZROCI POLITIČKOG ELITOCIDA I NEPOŽELJNOST INTELEKTUALACA U POLITICI

 

Vraćajući se na izvore antičke filozofije i filozofa koji su na osnovu promatranja malih sredina uočili sve ljudske osobine, koje su samo umnožene i dograđivane vremenom, a tiču se čovjeka kao društvenog i političkog bića, ostaju isti uzroci i posljedice po pitanjima: koga treba društvo i zašto je skoro tri milenijuma sve protiv volje društva? Zašto najmoralniji, najradniji, najugledniji ili najumniji ne vode društva, gradove, države, nego svi sem njih? Ko zaista odlučuje o tome?

 

Da se društvo može naći u krizi izbora kada pravi loše izbore, naivni bi bili da nije moguće. Ali, zašto je toliko sužen izbor, pa se često bira “manje zlo”, nije stvar izbora širokih masa, već uskih, unutarideoloških i, sada već moderno – dominantnih unutarpartijskih odnosa. U ekonomski siromašnijim društvima, borba za materijalni i društveni status je nemilosrdna, pa tako politika predstavlja izvjesnu prečicu do sticanja istih. Politički kadar se formira oko ideologije kojoj prilaze svi, ali se zatim formiraju frontovi unutar političkih stranaka, koji su često daleko krvaviji od onih međustranačkih. Tu se dešavaju borbe za nadgornjavanja, u kojima nema pravila, i u kojima nekvalitetni imaju okršaje sa kvalitetnima, bez da su ovi drugi i svjesni toga, dok im se hrđa ne nađe oko vrata. Na kraju, kada shvate da ih u visokoj politici i odlučivanju nema, shvate oni, a shvatimo i mi, samo bez mogućnosti da više i jedni i drugi na to utječemo. Taj unitarni vid borbe je za intelektualce poguban, jer su protiv njih oni koji to nisu i koji u političku partiju ulaze da bi bili “nešto” i da ne bi bili “ništa” i spremni su na sve da tako i ostane. Na djelu je borba za dominaciju protiv onih koji su antipod svemu tome, makar njihov identitet u društvu ne počivao ni na čemu drugome do na autoritetu znanja i morala. Status ohlađenih i nezainteresiranih elita, nije ponikao iz njihovog izbora, već iz prinude da ostanu čisti, dosljedni i dostojni. Oni su, zapravo, postali oni koji su eliminirani na sve moguće načine zarad odsustva usporedbe sa njima i personalnih ponuda i izbora, iz razloga uklanjanja konkurencije onima koji nikada nisu bili svjesni da ih upravo ta konkurentnost spašava da se ne prožderu u okršaju sa sebi sličnima.

 

Intelektualni kapaciteti su ideološke orjentacije, etičke dimenzije i plemenitih motiva, pa i po formi i sadržini karakternosti, svakako, suprotstavljeni klasičnom i nepromjenjljivomodredištu onih kojima njihova superiornost smeta. Borba za unutarpartijsku dominaciju je borba da se izbori za mjesto boljeg od drugih, a kako se drukčije nemoralni, neradni, neugldeni i pokvareni mogu istaći i reći svojim sljedbenicima i nesljedbenicima da su najbolje što se može ponuditi, ukoliko ne eliminiraju svoje oponente da ne bi stali rame uz rame sa njima, te dali ljudima mogućnosti da uporede? Intelektualaca nema u politici, ne voljom masa, nego voljom pokvarenih i nesposobnih koji su ih prljavom borbom otjerali iz politike i koji dominiraju samo u odsustvu njih kao svojih antipoda. Ti pokvarenjaci, u borbi za lične interese i pozicije, ne trpe, čak i u borbi za istu stvar, one bolje od sebe i čine sve da ih satru ili bar okrne, kako ne bi bilo ikakve usporedbe. Narod tako dobija lošu ponudu izbora, a loša ponuda dobija šansu izbora. Tako dolazi do loše vlasti i još gore sudbine za ljude. Na kraju krajeva, nametanje poltronstva, ulizivanja, beskičmenjaštva, spremnosti na sve ono najprljavije što ljudskom umu može pasti na pamet i što može dovesti do određenog položaja u politici, ali najprije sticanja lične koristi, intelektualcima je neprihvatljivo, strano i ogavno. Mnogi, zato, ne prihvaćajući “pravila igre”, sklanjaju se sami, ne čekajući “uklanjanje” i degradiranja. A narod? On ostaje da prebira po političkom izmetu.

 

AUTOR – Dženis Šaćirović, univerzitetski poslenik

Redovni član NUNS-a i IFJ-a



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Miloš Ristić: 10 godina nezaposlenosti u okupiranoj Srbiji

10 godina nezaposlenosti u okupiranoj Srbiji   Piše: Miloš Ristić     Proslavio sam jedinstveni jubilej. Naime, deset godina nezaposlenosti na Birou rada. Bez jednog dana radnog staža u 38-oj godini života. ...
by Redakcija
0

 
 

Dr. Anis H. Bajrektarević: Kako izbjeći samouništenje zapada? (Iliti: Doba Isteklih Ljudskih prava)

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. Prof. dr. Anis H. Bajrektarević, šef katedre i profesor m...
by Redakcija
0

 
 

Edib Šaljić: Nijesu oni stranci, to su naša braća

Par riječi o dijaspori Sandžaka NIJESU ONI STRANCI, TO SU NAŠA BRAĆA Piše: Edib Šaljić Iz tih pitomih i Sandžaka željnih očiju koje dolaze ovih dana u svoj rodni kraj isteklo je bezbroj toplih suza dok su se rastajali...
by Redakcija
0

 

 

Edib Šaljić: (Sa)čuvajmo šume – budimo odgovorni!

(SA)ČUVAJMO ŠUME – BUDIMO ODGOVORNI! Čuvajmo naš grad od požara jer rezervnu čaršiju nemamo Jak vjetar koji je danas puhao u našem gradu podstakao me je da sve nas upozorim na opasnost od razornih požara koji dan...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Ivana Đukić: ,,Quo vadis Montenegro?”

,,Quo vadis Montenegro?” – osvrt na Reviju ”Bihor”, Luksemburg, br. 36 / 2021.   Piše, Ivana ĐUKIĆ   Imajući u vidu dešavanja u Crnoj Gori, posljednih 9 mjeseci, postavlja se pitanje multi...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange