Čini mi se da pod svakim drvetom čuči jedan pisac. Ima ih mnogo. Mislim da sam konačno shvatio i zašto? Dobri ljudi su počeli da pišu. Dobri ljudi kvare književnost. Teško nam je da kad nam poklone svoju zbirku i pogledaju nas kučećim očima kažemo da ta knjiga i nije ništa posebno, da ne valja i da je problem što on čita samo sam sebe i da je neko drugi o tome mnogo bolje pisao. Dobri ljudi su loši pisci. Sad šta je danas dobar čovjek to već zahtijeva pisanje posebnih knjiga.
Čuvajte se vi dobrih pisaca! Pazite se!
Pisac vas opljačka posmatrajući vas. Pisci razlažu tijelo i dušu čovjeka do zadnjeg molekula i to sve uvježbanim posmatračkim darom. Goli i bosi pred piscima stoje svi, oni pišu knjige jer poznaju svako pismo kojim je ispisana jedna ličnost.Vladaju svim jezicima, razumiju značenje svake riječi. Ako ste popili jednu kahvu sa piscem znajte da vam je oteo priče, da vam je oteo možda taj krivi nosić, neki kvaran zub, neki momenat dok ste gledali prolaznika ili trenutak kad ste mu stegli šaku. Čak i kada motive nalazi u sebi u svojim osjećanjima i raspoloženjima, impulsi su u onome što ga okružuje i što je izazvalo određena osjećanja i raspoloženja.
Nekom ko svijet vidi baš onakvim kakav on jeste je teško da u svojoj glavi ko većina ostalih stvara neku imaginarnu stvarnot, neke nerealne slike o ljudima i njihovim postupcima. Velika je muka za pisca što ne umije da laže sam sebe, on trpi svijet i nikad ne uživa u njemu. On vidi svaku neravninu, pukotinu, nedostatak i ružnu mrlju na svemu i svakom. Pisci pišu knjige koje su umjetnički oblikovana stvarnost koja ih stalno tišti i boli. Nema dobrog pisca bez onog unutrašnjeg nemira koji ga stalno peče jer je sa svim nejednak. Svi su akteri i dio svijeta osim njega, on je tu samo kao posmtrač, kao bilježnik anomalija ljudske prirode. Ne družite mnogo sa piscima. Pokvariće vam cio svijet u kojem živite. Otkriće vam tajnu. Zarazit i vas.
Pisci su samo iskreni dok pišu. Možete godine provoditi sa piscima, a ne poznavati ih. Možete u braku biti sa piscima i znati veoma malo o njima. Stalno će vas neprijatno i prijatno iznenađivati. Oni su sujetni, i žive samo za sebe. Jedino su obazrivi, i istinski osjećajni prema svojim knjigama. Od pisca ćeš uvijek dobiti mali dio, jer većinu on čuva za knjige. Pisac ti je zanimljiv jer pretače u riječi ono što ti osjećaš i što ti je stalno na vrhu jezika ali jednostavno ne umiješ da se izraziš. Piscu su pravi prijatelji jedino drugi pisci, čak i kad ih ne poznaje, i ako ih nikad nije vidio on je prijatelj sa svojim kolegom, i smatra ga dostojnim da mu bude blizak. Ti ćeš uvijek biti samo publika, predmet pručavanja, igre, sažaljenja, gađenja, prijatnosti i td. Ti ćeš samo biti materija za knjigu, ko za šporet što je drvo, jedna mala zanimacija dok ne dosadi. Zapazi kako je ponekad pisac umoran dok govori sa ljudima. Kao da mu je teško da stalno objašnjava stvari koje ionako ne možeš da shvatiš. Pisci vole da slušaju, ali sa rijetko kim mnogo razgovaraju. Pisci vole ljude, pisci preziru ljude. Pisci se stalno mire i svađaju sa svijetom. Oprezno sa piscima.
Trčite ka knjigama, ali bježite od pisaca.
Prof. Haris Ibrahimović
