Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Kolumne

16. Marta 2015.
 

Mehmed Meša Delić: Moja rijeka

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Rođen sam kao većina mojih vršnjaka u selu kroz koje protiče rijeka Bosna.

Gotovo cijelo dijetinjstvo proveo sam na toj rijeci. Uz puno drugih, rijeka Bosna je za mene jedan od najdražih doživljaja. Zanosila me kao neko  živo, lijepo, umiljato stvorenje. Njena bistra, a ponekad mutna voda nakon obilnih kiša i topljenja snijegova, ispružena kao guja sunčala se i mirno tekla kroz moševačka polja.

U mojim mladim danima slivala se prvo u moju dušu, a tek onda u rijeku Savu.

Svakog ljeta ispunila me za rest života vedrinom, čistom i nekom čudesnom snagom. U njoj sam se naučio plivati, sa vrba naglavičke skakati, čamac voziti, ribe pecati…

I u sva ta ljeta u svoje oči sam kupio blještavo svijetlo sunca što je žarilo s neba i grijalo rijeku i sitni  pijesak na njenim obalama sa puno vrbaka iz kojih su kao labudovi izlazile i ulazile djevojke vitog stasa i jedrih grudi da se razhlade u rijeci.

Taj sitni vrući pijesak (kum) smo koristili da se zagrijemo kada bi izlazili iz rijeke, a vrbaci su bili hladovina kada bi sunce bilo na horizontu i sve žarilo.

Kuća mi je bila podaleko od rijeke Bosne, gore u Delićima, na vrhu Moševca, a rijeka dole u polju. Mada sam bio podaleko, očima sam kao sa durbinom primicao i odmicao rijeku Bosnu do malog okna džamli pendžera kroz koji sam gledao dole u polje kroz koje se ona vijugala. Isto tako, kada bi odlazio na obližnje brdo Rudine, moševački šiljak, nisam mogao, a da je ne milujem  pogledom tako krivudavu, kao i njenu  pritoku sestricu, rijeku Bistricu koja je Rudinama kvasila podnožje.

Njihova huka i buka pravile su mi društvo i te godine sam dijelio sa njima dok sam pored njihovi obala i vrbaka pješačio u grad Maglaj u kome sam se školovao.

U Maglaju, gradu na obalama moje rijeke Bosne družio sam se sa bošnjačkom, hršćanskom i ostalom dijecom. Tukli smo se, razbijali smo jedni drugima glave i nosove, a drugog dana bi sve zaboravili i počeli se družiti kao da smo od jedne matere i jednog oca.

Jeli smo kolače na Pesah, gurabije na Bajram, peretke na Vaskrs…

Po završetku školovanja napuštam zavičaj i u njemu moju rijeku Bosnu. Kao i većina mojih vršnjaka odlazim da odslužim vojni  rok. Imadoh sudbinu da vojni rok služim u Benkovcu u blizini Zadra, dijelu kamene i sušne  Dalmaciji, bez potoka i rijeka, bez vrbaka, čamaca, djevojaka…

To me podsjetilo na Evu i Adama kada su bili izjureni iz paradisa (dženneta).

Nakon odsluženja vojnog roka, sudbina mi ispruži ruku i odvede me na daleki Zapad. Onako vedar i pun sunca, rumen k’o jabuka sam otišao, a puno toga u zavičaju ostavio. Ostavi moju rijeku Bosnu, selo puno ptica, cvijeća, behara, šuma, voćnjaka, pjesama, igranki i prela, suznih očiju majke, oca, sestara, braće, prijatelja.

Tuđina mi srce rani, dušu, tijelo, a mehlem  za te rane osta tamo daleko preko Alpi, na obalama moje rijeke. Hladna tuđina  sve izvadi iz mene i onu toplinu koju sam tankovao u djetinjstvu.

U tuđini, u gradu Wittenu na rijeci Rur (Ruhr) u kome decenijama živim i radim uz rijeku Rur ima, i šume, i parkove sa puno cvijeća ali onoga koje ne miriše kao ono u zavičaju.

Poznata je rijeka Rur (Ruhr), na toj rijeci  je nastala „Rurska oblast“ najrazvjenija industrijska oblast u Njemačkoj. Ta rijeka protiče kroz grad Witten, meni ispred nosa. Ta rijeka je tako blizu, a ipak tako daleko. A moja rijeka Bosna koja protiče kroz moj zavičaj je tako daleko, a ipak blizu, tu u srcu, u duši.

Često sanjam kako plivam u mojoj rijeci i bivam  sretan i raspoložen dok me žari sunce i oni osmjesi djevojaka koje se kriju u vrbacima.

Svi oni rođeni uz obalu ili u mjestu kroz koje Bosna teče znaju da je ona jaka i široka, plahovita i opasna kad nabuja, a ljeti tako umiljata i nježna od samoga podnožja Igmana, gdje nastaje iz tridesetak vrela podzemne igmanske rijeke, a do ušća u Savu kod Bosanskoga Šamca žubori čitava 272 km; usput je snaže najviše Željeznica, Miljacka, Krivaja, Bistrica, Spreča i Usora…

Ime moje rijeke predslavenska je – kažu čak i predindoevrpska riječ. To su ime preuzeli naši slavenski preci od zatečenoga stanovništva, prilagodili ga svome izgovoru (grčki car i pisac Porfirogenet polovicom 10. stoljeća bilježi ovo ime u obliku Bosona; u Dubrovniku se poslije piše: Bosina), potom ga dali i zemlji uz ovu rijeku, a od imena države Bosne izvođena su poslije imena njenih žitelja:  Bošnjanin, Bošnjanka, zatim Bošnjak, Bošnjakinja, Bošnjakuša, te Bosanac, Bosanka, kao i prisvojeni pridjevi bošnjanski, bošnjački, bosanski. Tako je plahovita moja rijeka Bosna zemlju Bosnu imenima preplavila…



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Branko Ječmenica: Ja nisam ja

Бранко Јечменица Ја нисам ја За мене никад више ништа неће бити исто. Живео сам и умирао много пута до сада. Други људи мисле ...
by Redakcija
 

 
 

MEĐUNARODNI HAIKU KONKURS U OKVIRU FESTIVALA „SRPSKO PERO“ IZ JAGODINE

AN INTERNATIONAL HAIKU CONTEST HAS BEEN ANNOUNCED WITHIN THE FESTIVAL ”SRPSKO PERO” FROM JAGODINA   The festival Srpsko pero from Jagodina announces the haiku contest for the best haiku on the international hai...
by Redakcija
 

 
 

Svetlana Radosavljević: Osmeh iz Tutina

Наши стари су били мудри и о свему су бринули, зато смо трајали и одолевали свим недаћама. А ми, какви смо ми? Површни, свакодн...
by Redakcija
 

 

 

Kratak osvrt na magazin Diwan

Piše: Indira Jašarević Čandić Kako nas ratna razaranje i izbjeglištvo, stradanja i smrti mogu inspirisati i iznjedriti najbolje pisane riječi pretočene u knjige poezije, romane, priče, pokazuje novo izdanje Diwana koje...
by Redakcija
 

 
 

Značaj Al-Aqsa džamije za muslimane

U četvrtak uveče, 15. februara 2018. godine u Islamskom kulturnom centru ”Selimija” u Baru reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić i Nj. E. ambasador Države Palestine u Crnoj Gori Rabii Alhantouli...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona