Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Kolumne

1. Marta 2018.
 

Robert Dudnik: Kako se ophoditi prema osobama s invaliditetom

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

KRATKI VODIČ: KAKO SE OPHODITI PREMA OSOBAMA S INVALIDITETOM

Piše: Robert Dudnik, dipl. pravnik

Čini drugome ono što želiš da drugi čini tebi” (Zlatno pravilo)

…jer “Nema dobrog vjernika bez dobrog ateista” (don Ivan Grubišić) i “Svatko je, sam, svoj najbolji guru” (aboridžinska poslovica)

Invaliditet – stanje ili bolest?

Ponekad mi se najprihvatljivijom čini ideja da je jedino doista istinito životno pravilo, da pravila zapravo nema. Ili ipak…

Iako invaliditet osobe može nastati kao posljedica bolesti ili traume, ovdje želim naglasiti da invaliditet može biti i trajno životno stanje, od rođenja do smrti osobe. Osobno smatram da je invaliditet svake pojedine osobe nužno smatrati, doživljavati i shvaćati dostojanstvenom odrednicom (determinantom) života osobe, a nikako njezinom kaznom, nepodnošljivo velikim teretom, sramotom članova njezine obitelji i zajednice, ili bilo čime sličnim.
Nitko se ne bi smio ni stidjeti ili sažalijevati ni sebe, niti drugoga. Postignuća osobe svakako treba pohvaliti. Život treba i željeti i učiti – i znati živjeti, ne doživljavajući ga ni tako ozbiljnim, niti toliko tragičnim. Naprotiv! Treba se prepuštati i (o)puštati (ne i predavati!), treba improvizirati i prilagođavati se, a pritom biti i ostati svoj. Jer, “smijeh je lijek.”
Smatram da su, u svojim pravima i obvezama, potrebama i osjećajima, željama i sklonostima, interesima, talentima i hobijima, ne/mogućnostima i ne/slobodama izbora, nastojanjima i postignućima, sukladno vrlinama i manama svoje osobnosti i ličnosti, u osnovi integriteta, kao i u dostojanstvu osobe, u svojoj biti – osobe s invaliditetom posve iste, a svakako bi i trebale i morale biti i jednake, ravnopravne s tzv. zdravim osobama, odnosno s osobama bez invaliditeta.

Nadalje, smatram da se osobe s invaliditetom u zajednicu, osim odgojem i obrazovanjem, mogu i trebaju uključivati i afirmirati, te se samo-ostvarivati posredstvom umjetničkih, kreativnih i stvaralačkih, STEM i/ili socijalno-poduzetničkih, gospodarskih djelatnosti, odnosno sudjelovanjem u rekreativnim sportskim aktivnostima i/ili sudjelovanjem na para-olimpijadama. Prema statistikama, u Republici Hrvatskoj oko 3% osoba s invaliditetom ima visoku stručnu spremu naobrazbe.

Invalid ili osoba s invaliditetom?

Pojam invalid, invalidus (lat. ne/valjani, bes/korisni, bez/vrijedan, ne/važan, ni/štetan, bez vrijednosti) prvobitni je arhaični termin koji se koristi/o u kontekstu svakoga i svega, tko ili što jest, ili ima bilo kakve veze s osobama s invaliditetom. To je osnovni razlog zbog kojega se upotreba termina “invalid” i lingvistički i etički smatra omalovažavajućim, uvredljivim, neprihvatljivim i neprimjerenim.

Osobe s invaliditetom uobičavaju se nazivati i “osobama s posebnim potrebama“.

Smatram da se pojmom “osoba” naglasak želi dati nepovredivosti dostojanstva, neponovljive i jedinstvene posebnosti svakog bića, stvorenja i osobe, a dijelom pojma “s invaliditetom” ističe se da je riječ o osobama s bilo kojom kategorijom i stupnjem onesposobljenosti. Osobe s invaliditetom, dakle, smatraju da je u svakodnevnoj i profesionalnoj komunikaciji potrebno koristiti međunarodno prihvaćene pojmove “djeca s poteškoćama u razvoju” i/ili “osobe s invaliditetom“.

Osnovne smjernice za komunikaciju s osobama s invaliditetom – kako pristupiti i kako razgovarati

Smatram da je svim kategorijama osoba s invaliditetom potrebno pristupati i s njima razgovarati na uobičajen i jednostavan, slobodan i otvoren način, odnosno onako kako bismo to učinili s bilo kojom osobom bez invaliditeta. Drukčije će postupanje, gotovo sigurno, proizvesti kontraefekt.

Što se ophođenja prema slijepim osobama tiče, općenito se primjerenim smatra slijepoj se osobi obratiti formulacijama “gledajte, vidite, vidimo se” i slično.
gluho-nijemom osobom, ukoliko ne poznajete znakovni jezik, kontakt treba uspostaviti uz pomoć tumača/ice.
gluho-slijepim osobama najuputnije je komunicirati uz pomoć osobe u njezinoj pratnji, dodirom ili kontaktom pomoću dlana.
Komunikaciju s osobom s intelektualnim poteškoćama potrebno je prilagoditi razini i načinima njezine komunikacije.

Ponuditi pomoć ili ne?

Pomoć treba ponuditi prema vlastitoj procjeni ili ju pružiti ukoliko vas osoba s invaliditetom zamoli da joj pomognete. Pritom svakako postupite upravo onako kako vas osoba s invaliditetom uputi ili izravno upitajte osobu na koji način da joj najbolje (najučinkovitije) pomognete. Svatko je posebnost za sebe. Ono što odgovara jednoj osobi, ne mora odgovarati i drugoj osobi. Nemojte ni previše, niti predugo razmišljati. Ne bojte se! Ukoliko vam osoba s invaliditetom kaže da joj pomoć nije potrebna i/ili vas odbije, neka vas to ne obeshrabri u pristupu i/ili u postupanju s drugim osobama s invaliditetom u budućnosti.

Je li u redu pitati o invaliditetu / dijagnozi?

Nakon upoznavanja s osobom s invaliditetom, sami procijenite je li primjereno pitati ju o njezinu invaliditetu, odnosno dijagnozi. Pritom treba pustiti osobu da kaže što želi, a treba izbjeći usporedbe različitih kategorija invaliditeta. O posebnostima možete razgovarati (raspravljati) – naknadno.

Što osobama s invaliditetom najviše smeta u ophođenju drugih ljudi prema njima?

Osobama s invaliditetom, u ophođenju drugih ljudi prema njima, najviše smetaju neki klasični tabui, odnosno stereotipi društva. Osobe s invaliditetom ne vole kada ih se, bez obzira na kategoriju ili stupanj njihova invaliditeta, svrstava “u isti koš”. Potrebno je ustrajavati i na otklanjanju stereotipa, prema kojem se osobe s invaliditetom u kolicima, načelom automatizma, doživljavaju poput osoba s intelektualnim teškoćama, dok se slijepe osobe percipiraju kao osobe s invaliditetom u kolicima.

Osobe s invaliditetom ne vole ni ukoliko se osobe bez invaliditeta iznenade u svezi s njihovim druženjima i prijateljstvima, hobijima, interesima i postignućima, poslom i/ili naobrazbom. Osobama s invaliditetom smeta i često u društvu prisutan stav o aseksualnosti osoba s invaliditetom i slično.

Što nikako ne treba činiti u društvu osobe s invaliditetom?

Osobi s invaliditetom nipošto nemojte pristupati sa sažaljenjem. Sažaljenje je jedno, a suosjećanje nešto posve drugo. U komunikaciji s osobom s invaliditetom, što više se obraćajte izravno osobi s invaliditetom, umjesto osobi u njezinoj pratnji. U interakciji s osobom s invaliditetom u kolicima, pokušajte biti u visini njezine razine sjedenja. Trebali biste nastojati da nikako ne iznenadite slijepu osobu, u psiho-fizičkom smislu. Nemojte premještati stvari u stambenom prostoru slijepe osobe. Vjerojatno ne možete niti pretpostaviti koliko joj u suprotnom odmažete. Ne povlačite slijepu osobu za odjeću, u namjeri da joj pomognete. U društvu osobe s invaliditetom, ne biste trebali govoriti previše o vlastitom zdravstvenom stanju.

Što društvo / zajednica može ili treba učiniti kako bi se poboljšala kvaliteta života osobama s invaliditetom?

Potrebno je inzistirati na kontinuiranom, interaktivnom i dosljednom usklađivanju teorije i prakse, uz obvezno poštovanje načela “O nama – uvijek s nama!” Činjenica je da upravo osobe s invaliditetom najbolje znaju za sebe što im je potrebno – što, koliko i/ili kako. Prihvatite bijeli štap slijepe osobe ili njezinog psa vodiča kao nešto uobičajeno. Smatram da je u odgojno-obrazovni sustav potrebno uvesti i mogućnost fakultativnog upoznavanja s osnovama znakovnog jezika, odnosno Brailleovog pisma.

__________________


About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Avlija na 9. Internacionalnom sajmu časopisa u Istanbulu

Avlija na 9. Internacionalnom sajmu časopisa u Istanbulu   Danas je svečano otvoren 9. Internacionalni sajam časopisa u Istanbulu, koji će trajati do 13. maja. U hali stanice Sirkeci izloženo je 500 časopisa iz Afga...
by Redakcija
 

 
 

Objavljen 18. broj časopisa Avlija

Objavljen 18. broj časopisa ‘’Avlija’’ koji na 270 strana donosi novu i prevedenu prozu i poeziju kao i brojne druge radove: R A Z G O V O R I Ana Stjelja: Moje opredeljenje je dobar i častan čovek, a ne odakle je ne...
by Redakcija
 

 
 

Refik Bulić: Začarana rijeka

Jednom davno, tako davno da se i Beranov djed jedva sjeća toga vremena, tiho je tekla rijeka Toplica i pokretala desetak vodenica raspoređenih na nekoliko kilometara riječnog toka. Beranov djed se malo sjeća toga vremena, k...
by Redakcija
 

 

 

Mešino bockanje – aforizmi Mehmeda Meše Delića

*Puno studenata pada na ispitima. Proklete plave koverte… *Ko će kome nego svoj svome da dođe do – DIPLOME! *Omladina je naše najveće bogatstvo. Već nekoliko godina imamo dobar izvoz! *Odem na Zapad – sve mi paš...
by Redakcija
 

 
 

Denis Kožljan: ”Kino Bosna” Zlatka Lukićića

Kako odavno nisam čitala neki dobar i pametan prozni uradak, predstavljen na Digitalnim knjigama, a nešto malo bolje poznavajući autora Zlatka Lukića, odlučih da to ovog puta, bude roman, jedan iz njegove trilogije, naslov...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona