Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Kolumne

13. Aprila 2016.
 

Vukosav Delibašić: Ukus kamena

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Ostalo je djetinjstvo, sakriveno ispod slamnog krova naše stare kuće, u svjetlosti plamena svijeće i vatre sa ognjišta, u pucketanju rasplamsalih drva u šporetu „bosancu“, u huku vjetra i dimu mećave koja je u hladnim zimskim danima, snijegom lijepila nevelika okna starih prozora ispred kojih su sa streha visili klipovi leda, koje je otac rušio iz straha da koga, dok padaju ne povrijede i tako preduhitri moju želju da ih nekako dohvatim prije nego se polome. Ostalo je u zracima sunca s Priljubaka, u proljećnom letu lasta i cvrkutu ptica, u igri mladih jaganjaca, u trčanju po pokošenim livadama, u mirisu pokošenog sijena, u otkrivenim čudima zadovoljsta, u pažnji i toplini majčine trpeljivosti i dobrote, bez ikad povišenog tona i u ponekoj očevoj šibi. Bio sam srećan u svome svijetu, istražujući unutrašnju i spoljašnju stvarnost kroz igru koju sam sam osmišljao, bez blještavog sjaja industriski osmišljenih i dizajniranih igračaka. Ja sam ih pronalazio u svakom kamenčiću, u svakom drvcetu, u svakoj travci, u cvijeću svih boja, u vodi, u ledu i snijegu, u svemu živom i mrtvom, sve je moglo poslužiti kao igračka u prirodi pronađena. Moj ekran je bilo nebo, uveče zvjezdano, a danju iscrtano prvo bijelim, pa sivim do crnim oblacima, koji su se, rano sam primijetio, miješali i mijenjali nebeske crteže, sve dok se potpuno spoje i stope, a posebno uživanje i ujedno nepojmljivi strah u meni su izazivale munje koje bi počele uzduž i poprijeko nebo šarati, prije nego bi me iz njih zasula ljetnja kiša, kada se zatečem negdje u prirodi.
U ispitivanju života, znatiželji nije bilo kraja, pa nije bilo dovoljno sve što se može u ruke uzeti i opipati, morao se probati miris i ukus kamena, drveta, pepela, trave i ko zna čega još i sve je bilo mnogo ukusnije od plastike i gume koju danas djeca stavljaju u usta, a mame im ne daju da rukom dodirnu zemlju ili kamen, ali zato u to vrijeme nikada nijesam okusio nijedan lijek, ni vakcinu nijesam primio prije odlaska u školu, a ne sjećam se da sam bolovao ni od prirodnih dječjih bolesti. Rano sam se počeo peti uz stabla i verati po granama trešanja, šljiva i drugog interesantnog drveća ili skakati sa stijena visokih po nekoliko metara u meku crmnicu uzorane doline. Bilo je to rizično, ali tada nijesam znao za strah i to je bio izazov, koji je upućivao na pobjedu straha, jer to je bila samo prilika da se obogati život sam po sebi i postane jak i otporan na bolesti i da ne poznaje fizičke ni psihičke teškoće.
Pored svih sloboda i naizgled bez ikakvih obaveza od najranijeg djetinjstva, ipak nije bilo tako, veoma rano sam počeo tragati i tražiti rješenje kako uskladiti  potrebu za srećom i bezbrižnošću, sa sviješću o ograničenjima i nemogućnostima uslovljenih životnim okolnostima. U jednom segmentu života postajao sam zreliji i saosjećajniji, nego što je uobičajeno za taj uzrast, a sa druge tačke gledišta danas sam svjestan da se povremeno javljao i izvjesni otpor kroz iznalaženje puta u bjekstvo od realnosti. To je polovina dvadestetog vijeka, poratno vrijeme kada se teško živjelo i u boljim uslovima nego što su mi moji roditelji mogli priuštiti, ali znam da sam bio srećan i bezbrižan u svojoj bezazlenosti, zaokupljen svojim istinama postojanja. Iako roditelji nijesu pokazivali da su ponekad u nevoljama ja sam to osjećao, jes da nijesam pokazivao zabrinutost, ali to ne znači da sam bio bezbrižan i da nijesam osjećao njihove brige, iako sam ta neprijatna osjećanja kroz igru lako potiskivao, pa čim bi u igru kao sve bi nestajalo kao da mi nije, ama baš, ništa falilo. Tako me je ta prirodna nevidljiva sila podržavala u življenju punim životom i obezbjeđivala mi naizgled bezbrižno djetinjstvo, vjerovatno sam zato ponekad čuo majku, dok smo se mi igrali, kako kao za sebe kaže: „Blago vama dok ste mali.“

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

UNIVERZITET ”HADŽI ZEKA” PEĆ: Upis studenata i na bosanskom jeziku

Prijemni ispit na bosanskom jeziku će se održati 25. 07. 2018. prema sljedećem rasporedu: Fakultet biznisa 25. 07. 2018 u 09:00 časova i Fakultet za menadžment u turizmu, hotelijerstvu i okoliša 25. 07. 2018. u 12:00 č...
by Redakcija
 

 
 

Refik Bulić: ISPOVIJEST SELIMA SMAJKIĆA, PISARA KADIJE LUKAVIČKOG

Svakoga dana pohodim ovo mjesto, kao da me čudne neke sile njemu privlače. Rijeka je ova postala neodvojiva od mojih misli. Visoka stijena nad rijekom se izdigla, pod njom voda se pjeni, poskakuje, u njoj zrake se lome sunče...
by Redakcija
 

 
 

Dušan Dojčinović: Bajram komšija Miraleme

Dušan Dojčinović     BAJRAM KOŠIJA MIRALEME     Bajram komšija Miraleme Neka ti poslije, posnog ramazana, Kuća uvjek bude, puna djece Ni pusta, ni sama.   Neka ti se odžakom, dim ko’ Bajrak vij...
by Redakcija
 

 

 

Vek od objavljivanja novele „Amerikanka“ Jelene J. Dimitrijević

U Ediciji „Riznica“, dr Ana Stjelja priredila je i objavila novo reizdanje srpske književnice Jelene J. Dimitrijević (1862  ̶  1945)  ̶  novelu „Amerikanka“ i to povodom  jubileja – 100 godina od prvog izdanj...
by Redakcija
 

 
 

Historija Foče : ŠEJHU-L-ISLAM MUSTAFA-EF. BALI-ZADE (BALIĆ)

2006. godine Preporod je objavio članak pod naslovom ”Bošnjaci su imali dva šejhu-l-islama!”. Predstavili su, kod nas, potpuno zaboravljenog Bošnjaka šejhu-l-islama Mustafa-efendiju, sina Sulejmanova, sina Jusufova, Ba...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona