U prvoj sarajevskoj štampariji Pečatnji Ignjaca Šoprona, sedmog aprila 1866. godine, izašao je prvi broj Bosanskog Vjestnika.
Naime, prvi listovi u Bosni i Hercegovini izlaze krajem osmanske uprave kada počinju reforme u evropskom stilu.
Zemunski štampar Ignjac Šopron (Nijemac Ignaz K. Soppron 1821-1894) dobio je dozvolu 1866. godine na tenderu vilajetskih vlasti da otvori štampariju u Sarajevu i izdaje prve prave političko-informativne novine.
Bosanski Vjestnik izašao je upravo na dan otvaranja Šopronove Pečatnje, mjesec prije zvanične državne novine Bosna. Prvo štampano djelo bila je pjesma posvećena Topal-Osman paši.
Urednik novine bio je sami Šopron, dok je izdat ukupno 51 broj. Od njih je sačuvano samo 26 izdanja. Pisali su mu dopisnici iz Sarajeva, Beograda, Zemuna, Tešnja, Bihaća, Mostara, Nove Varoši i Dubrovnika. Saradnici su mu bili Miloš Mandić, učitelj srpske škole iz Prijepolja, jeromonah Teofil Petranović upravitelj srpske škole u Sarajevu, Salih Sidki ef. Hadžihuseinović, pisar i muvekit Begove džamije…
List je izlazio jednom sedmično (četvrtkom) na bosanskom jeziku, pisan ćirilicom novim Vukovim pravopisom na osam stranica. Koštao je 60 turskih groša (kürüş).
U njemu su se mogle čitati rubrike: domaće vijesti, strane vijesti, dopisi, nova pošta, poučna zabava, smješice, berzanski kursevi novca, te članci iz politike, prosvjete i kulture.
Ujedno je promovirao obrazovanje i školstvo, pisao o protokolima konzulata u Sarajevu (npr. proslava rođendana kraljice Viktorije u britanskom konzulatu), privrednima vijestima, humoru (smješice), zanimljivostima, poukama, zabavama i književnost, narodnim srpskim i bošnjačkim pjesmama, etc. Osim dešavanja u zemlji i regiji, list je medijski ispratio prusko-austrijski rat 1866. godine.
U danima kada poštanske pošiljke iz Austrije nisu stizale u Bosanski Brod preko Save, novine bi ostajale bez informacija i izdanja jer su bukvalno bili odsječeni od svijeta – telegraf još nije bio uveden.
Nakon što je pokrenuo Bosanski Vjestnik, Šopron je ostao u Sarajevu godinu, a potom se vratio u Zemun. Štampariju je prodao vlastima, koja je potom preimenuje u Vilajetsku štampariju. U nacionalnom pogledu list je zastupao misao o posebnom bosanskom narodu.
“List su žestoko napadali hrvatski i srbijanski nacionalisti zbog promoviranja bosanstva. Na kraju se ni Topal Osman-paši nije sviđalo Šopronovo uredništvo i njegovo pisanje, pa mu je otkazao ugovor i nakon nepune godine, Šopron se vraća u Zemun”, pojašnjava za Radiosarajevo.ba historičar i arhivista Velid Jerlagić.
Tada je Šopran pisao:
“Zbog ovoga tursko-bosanskog (osmansko-bosanskog, op. a.) preduzeća (misli se na štampariju i novinu) bio sam vrlo žestoko napadan od nacionalnih šovinista i kao turkofil ozloglašen, ja se pak ponosim zadatkom koji sam sebi postavio: pojavio sam se kao krčilac napretka, jer sam u Bosni osnovao p r v u štampariju i p r v e novine, što je u svakom slučaju kulturni momenat. Po tu cijenu nije nečasno biti nazvan i turkofilom”.
U nastavku pogledajte kako je izgledao prvi broj Bosanskog Vjestnika!
S. Š., Radiosarajevo.ba
