Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Kulturna baština

5. Septembra 2014.
 

Mehmed Meša Delić: Govor bošnjačke duše u drvetu

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Puno je toga iz naše bošnjačke baštine tokom vremena i ratova, svjesno i planski, zatirano i potirano, devastirano i lagerovano u vremenske ostave, ili sabijano u surgune tuđeg i neželjenog. A sve sa ciljem iživljavanja najplemenetijih izdanaka bosanskih i pokušaja navrtanja tuđom sortom, neželjenom, gorkom i nerodnom. Ali dođe srećom vakat, kada valja čupati iz dubine i otimati od davnina kulturne biljege i razasuto blago bošnjačko, koje će zaboravljenim sjajem danas, sutra, nanovo, da, kroz vremena i prostore razastre najfinije vezove duše bošnjačke.

U nizu ljepota što ih Bosna iznjedri, a vrijeme i ljubav prema ljepoti raznese po svijetu bijelome, svakako spadaju i umjetnički radovi u drvetu pa i u bosanskom, koji su trebali zasigurno postati jedan od zaštitnih znakova Bosne.

IMG_0259 (Custom)

Od davnina poznato rezbarenje srećom sačuvano je kao jedno od najljepših bosanskih tradicija, svakodnevno bogateći novim sadržajima i kvalitetima.

Imamo vrhunskih umjetnika koji to rade u drvetu, daju mu dio sebe, svoje duše, što ostavlja snažan pečat ljepote i neprolaznosti, ali i veliki izazov i svakodnevni podstrek mladim rezbarima.

Nažalost, imamo i neizgrađen i dosta primitivan stil i način rada u drvetu, svašta i svačega, a ponajviše nekih ptičurina koje samo nisu prhnule sa štandova poređenih pored bosanskih cesta čekajući nekog kupca suvenira.

A opet imamo one koji to znalački prilagode umjetničkim tokovima, ostajući pri tom vjerni, islamskoj i bošnjačkoj tradiciji i kulturi. Mnogi su vlastodršci svojih radionica umjesto rezbarskih poslova prelazili na stolarske radove, a to je počelo da zatire bošnjačko – muslimansku tradiciju.

Na sreću neki su ostali dostojni svog posla i oni danas u svojim radionicama izrađuju kompletne enterijere za džamije, mesdžide, divanhane, musafirhane, sobni namještaj, zatim najrazličitije vrste ukrasnih predmeta i suvenira. Tu su izuzetno vrijedni kaligrafski rukopisi u drvetu poznatiji kao levhe.

Dakle, sve što ljudski um i mašta mogu zamisliti, ovdje se u stvarnost pretvara. Što bošnjačko oko vidi, to njegova rika uradi.

A što se tiče načina rada u drvetu, izvode se poznati stilovi: duborez, linorez, arapski stil, perzijski stil i kao vrhunac ljepote bosansku šaru. Sve, dakle, ovisi od želje naručioca. A kada je riječ o bosanskoj šari, dovedena je gotovo do perfekcije. Igra mašte i vještine stvorila je takvu ljepotu u kojoj satima duša može bez prestanka uživati. Najrazličitije preplitanje linija i oblika, ni najprobirljivijeg posmatrača ne može a da ne opčini i potčini svojoj magičnoj ljepoti.

besik (Custom)

Da se puno pažnje posvješuje umjetnosti i ljepoti, a kojom drvo treba da progovori – vidi se po tome što se za izradu koriste najplemenitije vrste drveta, sušene najmanje deset godina i to: orah, javor, mahagoni, kaučkovac, tik ebanovina, palisander, atrozis, itd.

Ovako strogim izborom moguće je da prirodne šare (godovi) drveta i utisnuta mašta umjetnika profunkcioniraju u svojoj ljepoti.

Možda je to jedinstveno prirode i mašte najbolje do izražaja dolazi kod peškina, koji je inače simbol bošnjačko – muslimanske tradicije. Peškuna kojega je kao upotrebni predmet imala svaka bošnjačka kuća, i bogata i siromašna.

10613063_889969847697122_6711952869852541431_n (Custom)

I kada je već riječ o bošnjačkoj kući bilo bi vrlo interesantno za mlađe čitaoce opisati kako je izgledala, odnosno kako izgleda jedna bosanska soba.

Dakle, svaka bosanska soba ima udobnu i vješto urađenu sećiju na čijim se krajevima nalaze škarbije. Ispod je veliki peškin sa četiri ili šest malih peškuna. Tu su zatim ćošnjaci u različitoj izvedbi, te rozeta sa lusterima, razni rafovi, kredenac. Svakako tu još dolaze čekmedže ili sehare.

Interesantno je napomenuti da su čekmedže bile uglavnom namjenjene za ostavljanje vrijednosti i dragocijenosti koje ženik (mladoženja) daje porodici nevjeste. Tu se nalazi i vrijednost mehra (vjenčanog dara)  u koji niko ne smije da dira.

U seharu se, međutim, ostavljaju dragocijenosti koje porodice nevjeste (snahe) daruju porodici ženika. Najveće tajne i najljepše ljubavi krile su se, dakle, nekada u čekmedžama i seharama. Bilo je to vrijeme domaćinsko, obrazili i sa porodičnim redom. Vrijeme u kome se znalo ko govori i šta govori, jer stajalo se iza svake izgovorene riječi. Vrijeme čednosti i nura na licima. Vrijeme u „maglama historije“ sakriveno.

I danas ima porodičnih muzeja u kojima se  može uživati u izvornoj ljepoti bošnjačko – muslimanske tradicije. Među tim predmetima su: sinije, preslice, kredenci, tronošci, čekmedže, sehare, lehve, samo su dio prelijepog namještaja. Sve one kuće koje ovo imaju mogu se ponositi.

I nije neskromno i ovo na kraju reći, da, bude li se u vremenu što je pred nama pažljivije i odgovornije prišlo ovoj ljepoti i umjetnosti od strane relevantnih struktura u državi, bosanski namještaj biti će među najtraženijim u čitavom svijetu.

Poneki od  nas Bošnjaka ponešto smo od toga ponijeli sa sabom u bijeli svijet, da bi mogli slušati govor bošnjačke duše urezane i u bosanskom drvetu…



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Mešino bockanje – aforizmi Mehmeda Meše Delića

*Imam sahat bez kazaljki, jer više ne vjerujem ni – vremenu. *Nestrpljivi mole Boga da On da strpljenje, ali odmah. *Za većinu ljudi život je ružno vrijeme, stanu i čekaju da prođe. *Danas je bolje biti bogat nego biti ...
by Redakcija
0

 
 

Ivana Đukić: Novi ”Kosač”

Ivana Đukić   Novi ,,Kosač”   Śedi tako u svojoj fotelji zavaljen/a, zagledan/a u budućnost kroz prozor svoje fancy kancelarije, i među mislima probira jednu: “Pa, možda ja i nijesam mašina! Možda i ja im...
by Redakcija
0

 
 

Intervju sa NJ. E. Nataliyom Fiyalkom

INTERVJU SA OTPRAVNICOM POSLOVA AMBASADE UKRAJINE U CRNOJ GORI NJENOM EKSELENCIJOM NATALIYOM FIYALKA  Razgovarao: Božidar Proročić   Prvi tragovi ljudske civilzacije u Ukrajini sežu još u daleku prošlost prije 300.0...
by Redakcija
0

 

 

Božidar Proročić: Razgovor sa Nebojšom Burzanovićem

Gospodine Burzanoviću, direktor ste Narodne biblioteke ,,Radosav Ljumović” koja čuva tradiciju knjige punih 138 godina jedan je od najljepših kulturnih reprezenata glavnog grada Podgorice koliko je važno da ovako značaj...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Remza Lagarija: PITANJA PJESNIKU NADANJA

Remza Lagarija   PITANJA PJESNIKU NADANJA   Koliko svjetlosnih godina postojiš U krilu svemirskog ozračja Pjesniče nadanja Čuješ li šapat mjesečeve sjene U valovima toplih riječi Što se pomiješaše sa pjesmo...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona