Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Kulturna baština

30. Decembra 2018.

Mehmed Meša Delić: O knjizi Antuna Hangija (1866-1909) o životu i običajima muslimana Bosne i Hercegovine

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI

 

Austro-ugarskom okupacijom Bosne i Hercegovine, 1878. godine, poraslo je interesovanje za cijelokupni život i kulturu bosansko-hercegovačkih muslimana

Nova vlast i njeni prestavnici se naime, prvi put izbliza susreću sa bosansko-hercegovačkim muslimanima, koji u ovoj pokrajini prestavljaju značajni činilac: da bi se moglo računati na njega treba ga dobro upoznati. U to vrijeme, međutim, pisani izvori malo ili nikako govore o muslimanima. Trebalo je početi iz početka. Zbog toga, a prije svega iz političkih razloga, počinju prestavnici nove vlasti proučavanje bosansko-hercegovačkih muslimana.

Tako Kosta Hörman, direktor Zemaljskog muzeja i visoki činovnik u vladi skuplja narodne pjesme muslimana, a učitelj Antun Hangi, koji takođe skuplja narodne pjesme muslimana, radi i na skupljanju građe o njihovom životu i običajima.

Antun Hangi rođen je 1866. godine u Petrinji.

Po završetku gimnazije položio je u Zagrebu 1887. godine ispit „Građanske škole“, a već 1890. godine dolazi u Bosnu, gdje postaje učitelj i gdje ostaje na službovanju do kraja života. Radio je u Maglaju, Livnu, Banjaluci, Bihaću, Sarajevu, kao prosvjetni radnik, radeći istovremeno na skupljanju narodnih pjesama muslimana i na proučavanju njihovog života i običaja.

Umro je 1909. godine od turbelekoze.

Manje je poznata njegova saradnja sa pedagoškim časopisima, a naročito u „Školskom vjesniku“.

Rezultate desetogodišnjeg proučavanja objavio je u nastavcima (82 nastavka) u mostarskom časopisu „Osvrt“, a pod naslovom: „Život i običaji muhamdanaca u Bosni i Hercegovini“.

Godine 1906. u Sarajevu izlazi drugo „znatno povećano ispravljeno“ izdanje, sa djelomično izmjenjenim naslovom: „Život i običaji Muslimana u Bosni i Hercegovini“.

Uz izbacivanje naziva muhamedanci knjiga je bogato ilustrovana crtežima, fotografijama i fotoreprodukcijom umjetničkih djela.

Već sledeće 1907. godine, takođe u Sarajevu, objavlje je i prevod na njemački jezik drugog izdanja ove Hangijeve knjige u kojoj opisa život, običaje, porod, djetinjstvo, ašikovanje, prošnju, svatove, kinanje i nićah, još opisa muža, ženu, starca, smrt kod bosansko-hercegovačkih muslimana.

Stručna kritika onoga vremena, ukoliko je postojala, nije knjizi poklonila odgovarajuću pažnju (ni danas nije bolja situacija, kada je knjiga u pitanju).

Jedan kratak članak u „Beharu“ više izražava zadovoljstvo što se knjiga pojavila:

„Hvala Bogu! Evo da jednom vidimo pred sobom knjigu, koja je napisana na  našem jeziku, koja se bavi nama, a nije zaražena s vjerskim nesnošljivosti i natrpana glupim izmišljotinama, samo da što više ocrni islamske i staroslovenske običaje, naš viteški i čestiti život, a kojem se možemo pred svakim drugim narodom ponositi“.

Pozitivna kritika jedne strane, a opet sa druge strane biva kritike od izvjesnog Grdić-Bjelokosić koji piše da nije tačno da muslimani „žive većinom u drvenim kućama“. Što nije tačno ni za Bosnu, a pogotovu ne za Hercegovinu, u  kojoj je kamen pretežni materijal za gradnju. Dalje kao opis tipične muslimanske nošnje, zastiranje ženskog lica, kumstva, kupovina žene. Najzad, Grdić-Bjelokosić ispravno uočava Hangijevu naglašenu poruku da su bosansko-hercegovački muslimani Hrvati muslimanske vjeroispovjesti (a to oni u „Beharu“ (ne)primjetiše).

Iako je od izlaska Hangijeve knjige do danas objavljeno više radova koji tretiraju istu problematičnost, ni do danas više nije učinjen nijedan pokušaj da se jednim djelom prikaže cijelovit život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini.

Ovoj knjizi treba dati osnovnu zamjerku. Sam autor, navodi da je najveći dio građe skupio u Banjaluci i Bihaću, on je tako skupljenu gradju implicirao na čitavu Bosnu i Hercegovinu.

Ova knjiga u stvari prikazuje život i običaje muslimanskog gradskog stanovništva „Bosanske krajine“. Ali ni svi slojevi stanovništva ove sužene teritorije nisu prikazani.

Seosko stanovništvo je potpuno zanemareno,a etnološko-folkoristička istraživanja, obavljena naročito posle oslobođenja 1945. godine u detalje je istražila i zabilježila pravo stanje stvari kako u selu tako i u gradu.

Napominjem da ova knjiga nije studija o životu i običajima muslimana Bosne i Hercegovine, ona je rezultat ličnog viđenja jednog posmatrača iz druge sredine kome se može odreći ogroman trud da skupi toliku količinu tako raznovrsnih činjenica o predmetu koji je i njemu samom na početku njegovog rada bio potpuno nepoznat.

Iako je od njenog prvog objavljivanja prošlo skoro sto godina Hangijeva knjiga je dobrim dijelom sačuvala svoju vrijednost prvog pokušaja cjelovitog prikaza života i običaja muslimana.

Jer ako želimo nešto upoznati ili istražiti moramo se na početak vratiti, a to vrijedi i za ovu knjigu koju svakom mogu preporuciti, a oni koji žele više saznati i o vjerskim običajima muslimana u Bosni i Hercegovini preporučujem knjigu koju je napisao i objavio Enver Mulahalilović pod naslovom: „Vjerski običaji Muslimana u Bosni i Hercegovini“

Knjiga je izdata u Sarajevu 1988. godine.

 

Apel!

Čitajmo i pišimo o nama, upoznajmo i predstavljajmo na taj način naše, a ne da o nama drugi i pišu i govore, a mi se ljutimo što je o nama malo istine i prije i sada i u buduće…!

 



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Andrej Andrejević: Husein-pašina džamija u Pljevljima

Prof dr Andrej Andrejević HUSEIN PAŠINA DŽAMIJA U PLJEVLJIMA (iz knjige ”Islamska monumentalna umetnost 16. veka u Jugoslaviji – kupolne džamije”, Avlija, Rožaje 2017.) Najlepši i najznačajniji očuvani...
by Redakcija
0

 
 

Obnovljen antifašistički spomenik Radunu Đukiću (1916-1944) na brdu Top u Rožajama

NVO Avlija iz Rožaja je u okviru projekta ”Kultura i zajednički jezik za nove mostove” sa volonterima obnovila antifašistički spomenik Radunu Đukiću na brdu Top u Rožajama. Očišćeno je oko spomenika, sagra...
by Redakcija
0

 
 

Obnovimo Kučansku džamiju u Rožajama

Ne zna se tačna godina gradnje Kučanske džamije u Rožajama. Vjerovatno je sagrađena u prvoj polovini 19. vijeka. Nije monumentalnih dimenzija, ali predstavlja značajno arhitektonsko nasljeđe Crne Gore, jer je odraz trad...
by Redakcija
0

 

 

Ejup Mušović: Novopazarski Jevreji

Jevreji su davnašnji stanovnici Novog Pazara i u etnički različitom sastavu stanovnika grada na Raški oni su igrali vrlo značajnu ulogu u privrednom životu ovog grada, osobito u poslednjim stolećima, određenije – ...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Zašto propadaju zaštićeni nacionalni spomenici u Foči? (FOTO)

Iako je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine još sredinom prošle godine upozorila da se čak deset odsto bosansko-hercegovačkih spomenika, koji se nalaze pod zaštitom UNESKO-a, nalazi pred nestaja...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona