Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Magazin

5. Februara 2014.
 

Faruk Kalić: Stvaralački portret Ahmeta Ademagića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Ahmet Ademagić pripada krugu stvaralaca koji svoje interesovanje pokazuje u mnogim oblastima i što je još važnije ostavlja prepoznatljiv trag na tim poljima. Riječ je, prije svega o historičaru umjetnosti i slikaru, ali i ljubitelju filmske umjetnosti, hroničaru, publicisti i dobitniku najznačajnijeg opštinskog priznanja  – nagrade ,,30. septembar’’ za 2013. godinu

 

Ahmet Ademagić je rođen u Rožajama 1945. godine, gdje je završio osnovnu školu. Nakon toga, Srednju likovnu školu – odsjek za primijenjenu umjetnost završava u Sarajevu, gdje postavlja buduće temelje svog likovnog stvaralaštva. Višu pedagošku školu – odsjek za likovno vaspitanje završava u Prištini, a Filozofski fakultet-grupu za historiju i historiju umjetnostu u Skoplju gdje nekoliko godina kasnije završava i grupu za historiju umjetnosti i arheologiju. I pored brojnih ponuda da život nastavi u nekom od tadašnjih centara bivše Jugoslavije, Sarajevu, Skoplju, Prištini… odlučuje da se vrati u svoje rodno mjesto gdje radi kao profesor historije umjetnosti do penzije.

Ahmet Ademagić

Ahmet Ademagić

Ademagić je član i jedan od osnivača likovnog kluba „Kula“, aktivista mnogih udruženja građana. U svom pedagoškom radu posebno razvija ljubav kod učenika prema likovnoj umjetnosti o čemu svjedoči podatak da su „prve slikarske korake“ kod njega napravili Aldemar Ibrahimović i Ibrahim Kurpejović, poznati akademski slikari, Dina Murić, kao i  Rifat Muković, takođe već afirmisani slikar. Ljubav prema slikarstvu Ademagić je razvio i kod svoje djece Azre Ademagić-Kardović koja već ima zapažen likovni opus, kao i sina Asmira, koji je završio likovnu akademiju u Holandiji i iza sebe već ima nekoliko zapaženih izložbi. O Ahmetovom stvaralaštvu su pisali brojni poslenici pisane riječ i umjetnici: Zaim Azemović i Husein Bašić – književnici, Hilmija Ćatović i Zećir Luboder – likovni stvaraoci i mnogi  drugi.

Stvaranje je za Ademagića najveći smisao trajanja i njegov život bez umjetnosti u koji neizmjerno vjeruje ne može se ni zamisliti. On je prije svega slikar i ljetopisac starog ambijenta. Njegove slike upravo govore „jezikom legende i bajke, bojom drveta, patinom kamena i specifičnim koloritom koji isijava iz sebe starinsku priču“. Najčešći motiv ovog slikara je stari objekt „Ganića kula“ s kraja 18. stoljeća koji se u literaturi pominje kao izuzetan primjerak stare graditeljske tradicije. “Prirodni fenomen dva klika, a iznad njih krši nadvijeni nad kulom, kao majka koja je zaogrnula svoju djecu štiteći ih od svakojakih opasnosti, dok oni stoje ponosito na stazi iznad kule i budno prate život u njoj i prolaznosti ljudi i života.’’ – ukratko objašnjava svoju inspiraciju Ademagić. Druga vrijednost, odnosno motiv koji je ovog slikara ,,vezao’’ za Ganića kulu i ambijent koji je okružuje su livade i bašče sa voćnjakom, sve do bistrog i žuboravog Ibra, čiji je prostor posebno izdvajao vitkost kule, naročito dijela koji se naziva kula-čardak, tako da se čovjek osjeti dijelom toga neponovljivog prostora. Na njegovim slikama se često može naći stara ,,Špirova kuća’’ koja se nalazila preko puta gdje je nekada bila stara pijaca, a nezaobilazan motiv mu je i Kučanska džamija.

Njegove slike kao da žele da donesu sa sobom što više detalja i simbola prošlosti i da stare objekte otrgnu od zaborava. Na njegovim slikama može se i danas naći autentični izgled stare rožajske čaršije -koju još rijetki pamte sa prepoznatljivim ćepencima i dućanima, kaldrmisanim sokacima i zanatskim radnjama, mahali pored Ibra, kućama pokrivenim potamnjelom šindrom i ograđenim tarabama, koji vraćaju sjećanje na nekadašnji izgled Rožaja, ali i na uslove i način života u ovoj čaršiji. Povodom 40 godina plodnog stvaralaštva ovog slikara objavljena je monografija pod simboličnim nazivom ,,Rožaje mog djetinjstva’’. Monografija sadrži 28 reprodukcija koje obiluju karaktetističnim detaljima ambijenta starog Rožaja i do sada je najreprezentativnija zbirka likovnog stvaralaštva Ademagića. Do sada je imao pet samostalnih izložbi u Rožajama 1967, 1968, 1977, i 1978. i u Titogradu, današnjoj Podgorici 1970. godine. Svoje radove je izlagao na više od 20 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstu, izlažući uglavnom u okviru Likovnog kluba ,,Kula’’. Svakako, treba izdvojiti likovnu izložbu radova porodice Ademagić, u galeriji gradskog muzeja  ,,Ganića kula’’ kao nešto po čemu se ovaj slikar izdvaja iz kruga likovnjaka. Ova izložba po svom raznolikom izrazu i generacijskoj zastupljenost autora, oca, djece i unuka, pored neponovljivog likovnog doživljaja, karakteristična je i po tome što je nedvosmisleno stavila do znanja da u gradu na Ibru živi i stvara porodica slikara čiji crteži i slike odišu iskrenom ljepotom prizora koji nas okružuju.

Druga, ali ništa manja ljubav Ademagića kojoj je posvetio dobar dio života je film i filmska umjetnost. Od najranijih dana svoje mladosti, još kao učenik osnovne škole, zavolio je film i ta ga ljubav nije napustila ni do današnjih dana. Plod te ljubavi je bogata videoteka filmova jugoslovenske produkcije, kao i vrijedna fonoteka sa audio kasetama različitih sadržaja, prije svega ploča i kaseta narodne i izvorne muzike. Od 1962. godine, odlaskom u Sarajevo, počeo je da sakuplja ploče i kasete koje su se slušale na prostorima exs Ju prostora. I danas ima bogatu kolekcju ploča, kaseta i CD-ova čime bi se ponosile i institucije koje se bave ovom djelatnošću. U svojim sjećanjima Ademagić posebno mjesto daje upravo ,,prvim susretima“ sa filmom u starom bioskopu u periodu između 1952. i 1962. godine, koji je bio smješten u zgradi Zadružnog doma, na lokalitetu današnjeg Centra za kulturu. Bioskop je u tom vremenu bio ,,centar kulturnih zbivanja’’ u gradu i bukvalno je za mnoge predstavljao prozor u svijet. Odnos prema filmskoj kulturi u tom vremenu iskazivale su sve generacije, a naročito djeca. ,,Mi nijesmo znali šta je to ,,žanr’’ ali smo po izgledu plakata i imenima glumaca na tim plakatima naslućivali  ,,akciju“ te radnje, odnosno da li je fim kaubojski, avanturistički, ratni ili ljubavni’’ – zapisao je Ademagić u svojim sjećanjima.

Kao profesor historije umjetnosti Ademagić se interesovao i za crteže na starim objektima u Rožajama. Naravno njega je prije svega interesovala simbolika tih crteža, ali i njihovi autori. Poseban utisak na njega su ostavili crteži na kući Abdurahmana Zejnelagića gdje je autor na ,,istočnoj starni fasade naslikao džepni sat kao simbol prolaznosti vremena i ljudskog života u tom vremenu’’. Ademagić je zabilježio da u svom studiranju nigdje nije naišao na jaču simboliku likovnosti da je neki umjetnik na tako jednostavan način ostavio poruku mladim narašatajima da je vrijeme njihov saveznik, ali i ljuti neprijatelj. U međuvremenu, vrijeme je isteklo i toj kući i satu nacrtanom na njenoj fasadi, jer je kuća porušena.

Svoje interesovanje i neprersušnu energiju izkazivao je i u drugim oblastima. Ademagić je jedan od osnivača Organizacije za borbu protiv alkoholizma i njen dugogodišnji član. Za svoj doprinos radu tog Udruženja, dodijljena mu je Zahvalnica 1985. godine. Kao dobrovoljni davalac krvi, dragocjenu tečnost dao je 15-tak puta, kada je to god zatrebalo. Dobitnik je i Zlatne značke Pokreta gorana. Dobitnik je i Zahvalnice Gimanizije ,,30. septembar’’ za doprinos u afirmisanju škole u kojoj je proveo veliki dio svog radnog vijeka. Kada su u pitanju nagrade i priznanja koja je dobio kao učenik osnovne škole, najdraža mu je ona za koju je nagrađen kao član likovne sekcije u vidu knjige za najboilji rad na temu: ,,Nezaboravljeno’’ davne 1961/62. godine gdje je prikazao Kurtagića mahalu koja je nestala još 1958. godine. U vremenu predhodne Jugoslavije, kada se živjelo po drugačijem modelu i kada su neke idološke aktivnosti zavređivale posebnu pažnju, dobitnik je nagrada i priznanja: na šampionatu znanja Tito –Revolucija – Mir, za pripremanje svojih učenika iz te oblasti, nagrade na opštinskom, republičkom i saveznom nivou kao i nagrade SUBNOR-a za likovni rad na temu iz NOB-a, za sliku ,,Što to huči Sutjeska“.

U svojstvu profesora, zajedno sa učenicima kojima je predavao, obišao je sve važnije spomenike i muzeje na prostorima predhodne Jugoslavije. Kao kruna njegovog stvaralaštva, tokom ljeta 2013. godine imao je veliku izložbu fotografija pod nazivom ,,Rožaje mog djetinjstva“.

Sve ovo govori o čovjeku nepresušne energije, roditelju, intelektualcu, pedagogu, aktivisti, čiji stvaralački portret zaslužuje pažnju i poštovanje.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Ministarstvo kulture i medija
 
 

 

Novi broj časopisa Komuna posvećen znamenitim Hrvatima u Crnoj Gori

Iz štampe je izašao 46. broj Komune na povećanom broju stranica sa bogatim programskim sadržajem o znamenitim Hrvatima u Crnoj Gori i onima koji su ostavili traga u Crnoj Gori čije je štampanje pomogao Fond za zaštitu i ...
by Redakcija
0

 
 

NATJEČAJ ZA ZBORNIK PRIČA KNJIŽEVNE FANTASTIKE «IZA UMA» TREĆI BROJ

NATJEČAJ ZA ZBORNIK PRIČA KNJIŽEVNE FANTASTIKE «IZA UMA» TREĆI BROJ   DISKURS – časopis za kulturu, umjetnost i društvene teme raspisuje natječaj za zbornik kratkih priča književne fantastike IZA UMA. Drage na...
by Redakcija
0

 
 

Izložba likovnih radova ”Mladi Crne Gore za održivi razvoj”

27. maja 2023. godine u galeriji ”Hilmija Ćatović” u Centru za kulturu Rožaje otvorena je izložba radova učenica i učenika OŠ ”25. maj” iz Rožaja sa konkursa ”Mladi Crne Gore za održivi ra...
by Redakcija
0

 

 

Izbor poezije iz zbirke ”Otvorena vrata” Ivana Mitrovića

Ivan Mitrović je rođen 2005. godine u Beranama. Osnovnu školu „Džafer Nikočević” završio je u Gusinju. Učenik je trećeg razreda JU SMŠ „Bećo Bašić” u Plavu. Svoj umjetnički talenat reflektuje iskrenim, jas...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Rezultati konkursa ”Mladi Crne Gore za održivi razvoj”

Na konkursu “Mladi Crne Gore za održivi razvoj” pristigao je veliki broj odličnih radova od kojih skoro svaki zaslužuje da bude nagrađen dok je predviđeno samo pet nagrada, te su pametne satove dobili: Aldijan ...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange