Parafrazirat ću velikog maestra: ”Moja je glazba saveznica plemenitim bjeguncima, daje im nadu, ideju i potiče njihovo herojstvo.” Tako je, naime, davne i prvim globalnim probojem The Beatlesa žigosane 1963. skladatelj Elmer Bernstein pristupio stvaranju simfonijskog soundtracka za mitski Veliki bijeg redatelja Johna Sturgesa s kojim je, tri godine ranije, trijumfalno ušetao među glazbene i filmske besmrtnike opjevanom suradnjom na epskoj Sedmorici veličanstvenih, nadahnutoj posveti Sedmorici samuraja genijalnog Akire Kurosawe.
Sturges i Bernstein nadmašili su svoj raniji zajednički trijumf stvorivši jedan od najobožavanijih i najboljih ratnih filmova svih vremena, s vrhunske klasike vrijednim soundtrackom od kojega teško da postoji bolji, tek dvadesetak jednako kvalitetnih simfonijskih remek djela kojima i ne treba filmska podloga, a koji su ujednačeni na svim tematskim i narativnim razinama. Posebno valja istaknuti akcijski segment u kojemu Bernstein naprosto briljira ne grdeći fludidno epski koncept ”nervoznim” momentima tipičnim za većinu simfonijskih soudtrackova koji kvare užitak slušanja soundtracka oslobođenog filma.
Upravo je Bernsteinova glazba pustolovna duša ovog besmrtnog filma, podvlačeći najbolje karijerne momente trojice od sedmorice veličanstvenih: Stevea McQueena, Charlesa Bronsona i Jamesa Coburna. Jednu od najsnažnijih zvijezdanih postava u povijesti filma upotpunjuju sir Richard Attenbourgh, Donald Pleasance i James Garner.
Film je zasnovan na romanu Paula Brickhilla koji je opet nadahnut stvarnim događajima iz Drugoga svjetskog rata. Uvjerljivo najveću slavu ukrao je izmišljeni lik Hiltsa kojeg utjelovljuje jedan i jedini Steve McQueen; njegov bijeg na motoru i besmrtni trenutak skakanja preko goleme granične bodljikave žice spada među najslavnije filmske momente; tek ga je u spomenutom preskakanju zamijenio kaskader.
Gradacija i ritam radnje i velikog broja važnih likova napreduju niskom klasičnih scena, zabavnih, dirljivih i uzbudljivih, dok sam trenutak bijega uvijek iznova izaziva napetost kojoj posebnu težinu i uvjerljivost daje Bronsonov lik, glavni kopač tunela koji vodi u spas, a kojeg u najgori mogući čas spopadne napad panike, uvjetovan iskonskim strahom od zatvorenih prostora.
Veliki bijeg spada među filmska remek djela kojima se uvijek rado vraćamo, ponekad tražeći tek staromodnu filmsku zabavu oslobođenu nervozne spotovske montaže i nabrijane buke koju neki uporno zovu glazbom, ponekad tražeći nadahnuće koje budi umjetnike, ponekad, pak, lekcije kakvu nude junaci i priče veće od života.
