Alen Slavica je muzičar i pjevač koji je objavio 14 albuma i zadnjih godina više singlova, od kojih su albumi “Šarene oči”, “Ispod tvoga jastuka”, “Ti si moja sretna zvijezda” i “Pod krilima neba”, prodani u zlatnom i srebrnom tiražu, a album “Dao sam ti dušu” u platinastom tiražu. A o svom novom singlu kaže: – Pjesma Nevere, moj novi singl nastala je u Šibeniku, poslje ”nevere” i kad nas je napustio Arsen Dedić… Obično kad zabilježim ideju ili melodiju za neku pjesmu, prvo imam glazbu pa tekst. Kad sam radio pjesmu za Arsena, imao sam tekst i glazbu u isto vrijeme. To mi se dogodilo samo još kad sam radio pjesmu za svog oca.
Alen Slavica već dugi niz godina piše muziku i za druge pjevače i muzičare. Radio je za mnoge mlade talente i profesionalne pjevače u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori, SAD…
– Nevere je snimana u Los Angelesu sa mojim dragim prijateljima, Krisom Reccardijem producentom, i Miroslavom Tadićem – gitaristom. Pjesma je moderna i tako diše, al’ u isto vrijeme ima i mediteranskog stiha, kako inače radim zadnjih godina. Interesantno je da Kriss, kao producent, koristi najnovije i najmodernije saundove koje koriste velike svjetske zvjezde kao U2 i td. No, kad se na to, ili modernu američku bazu, zasvira najlon žica stila Mira Tadića, pa je i ja na svoj način obojim glasom, mislim da dobijete nešto što ostaje. Jedan zapis jednog vremena, jedna pjesma i jedan moj privatni oproštaj od Arsena, al’ opet privatan, i ne samo za sebe, nego zvanično vani u izdanju Crorec i u eteru.
Alen je u Los Angelesu na nastupu Dubrovačkih Trubadura 6. februara 1999 godine, upoznao svoju buduću suprugu Sandru Dedić, kćerku Arsena Dedića iz prvog braka. Alenu i Sandri se početkom avgusta 2011. godine u Šibeniku rodila kćerkica Ema, kojoj je Alen posvetio pjesmu “Učinit ću sve”, kao i svoju knjigu “Životni Autoput”.
– Arsen je bio svoj i na svoju ruku, veliki umjetnik, otac moje žene, dida moje Eme, nezamjenjiv, ponekad grez Šibenski… Bio je kao i moj otac, mediteranski čovjek, iste generacije, koji su čas nevera, čas bonaca… Brzo bi planuli, al’ se i brzo stišali. Čini mi se da sam i ja to nasljedio od oca, al’ ipak nešto umjerenije i staloženije, valjda na majku sa kontinenta… mješanja sredina, a i mješanja nota, i igranja s kreativnošću… Vjerovatno je sve to neka igra, al’ igra koja zadovoljava dušu – dušu autora, al’ i dušu slušatelja. Tu igru nazvao bih umjetnost, art.
Evo kako zadnjih godina izdajem singlove, mogu reć’ da sam zadovoljan ovim novim singlom. Vjerujem bit ćete i vi… Evo stiha:
I nevere neće ti zamirit
Jer si poša, na nebo se umirit
I nevere, zatvorit će škure
Ka i uvik, u vrime mrtve ure
Tatjana Debeljacki
