Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Nekategorisano

22. Januara 2013.

Suada Džogović: Bošnjačka književnost kroz historiju i pozicija žena u njoj

More articles by »
Written by: Redakcija

Nije tačno da je žena u našem svijetu, dakle i kod Bošnjaka, u drugostepenoj poziciji, u podređenom položaju.

 

Abstrakt

 

Povod za pisanje ovoga eseja su romani ”Đurumlija” Mevlude Melajac iz Novog Pazara, i roman ”Elkine tišine” Selve Ramčilović – Šabotić iz Luxemburga – spisateljice u egzilu. Ove sandžačke spisateljice, kao i sve druge književnice u korpusu bošnjačke književnosti i književnosti islamske civilizacije, potvrđuju da su socijalni i pravni položaj žene u islamu uvijek bili na najvišem nivou, pa se u diplomatskoj praksi mora tako i vrjednovati.

Diplomatski jezik ne smije zaobići ovakve činjenice i savremeno društvo treba da prepozna sve vrijednosti žene u islamu koja se identifikuje etičkim kvalitetima, radom, materinstvom i odgojom djece. Učešće žene u nauci i kulturi nije privid već civilizacijska norma za bolje društvo, odnosno za društvo koje ne prepoznaje dekadencije. Diplomatske strukture moraju imati u vidu ove činjenice i, Europi, i cijelom svijetu, nuditi ove kulturne tekovine isto onako kako su Europi nuđeni humanizam i renesansa, koji se temelje na islamskoj civilizaciji i klasici staroga svijeta.

 

Abstrakt

 

The reason for writing  the  essay  are the novels ”Đurumlija” of Mevluda  Melajac  from Novi Pazar, and novel ”Elkin’s silence” of  Selva  Šabotić – Ramčilović from Luxemburg, writer in exile.  These Sandzak writers,  as well as all  the other  writers  in the corpus of Bosnian  literature  and literature  of Islamic  civilization confirms that the social  and  legal position of  women  in Islam  always has been at the highest level, and in diplomatic practice must be assessed.

Diplomatic language must not miss this fact and modern society needs to recognize the value of all the  women  in Islam, which identifies the ethical  qualities, work, motherhood  and raising children. Participation of women in science  and culture is not an illusion but a civilizational norm for a better society, or for a society that does not recognize the decadence. Diplomatic structures must bear in mind these facts, and Europe, and around the world offer the same cultural heritage of   Europe  as  they  areoffered   and  Renaissance  Humanism,  which  is  based  on  Islamic civilization  and  the  classics  of  the  ancient  world.

 

Introdukcija

Bošnjaci imaju razloga osjećati se ponosnim, naravno, bez one, njima strane megalopsihije, već s pravom na sve ono što čini njihov kulturni identitet i imidž. Bošnjaci posjeduju tradicionalnu skromnost, nikada se nisu nametali nijednoj tuđoj kulturi, niti historiji, nisu stvarali mit – pogotovo ne na štetu drugih sociokultura. Oni umiju poštovati tuđe kulturološke resurse, ali znaju dokle dotječu granice njihove kulture i hostorije i žele ih afirmirati prema njihovim vrijednostima, kao dijelom svjetske baštine.

U ovom kontekstu, prema analičkim potvrdama akademika Alije Džogovića, ”s pravom se može  reći, da su Bošnjaci ušli u Europu poodavno – još one 1774. godine, kada je slavni Gete, promovišući onu pjesmu o plemenitoj Hasanaginici, istovremeno promovirao i bošnjačku književnu tradiciju, i etiku – otjelotvorenu u ovoj baladi, te uzvišenost ljubavne čistote kao u onoj pjesmi o Omeru i Merimi, na čijoj je tematskoj i motivskoj uzvišenosti – takođe slavni Šekspir – gradio priču o vječnim ljubavnicima – Romeu i Juliji…”

Nije tačno da je žena u islamu, dakle i kod Bošnjaka, u drugostepenoj poziciji, u podređenom položaju. Naprotiv, ona je na najuzvišenijem mjestu, svuda: u društvu je poštovana i zaštićena; ona je simbol najčistije porodične zajednice; ona je prisutna u svim oblastima kulture, a time je i u pisanoj kreaciji bila učesnik još od najstarijih vremena.

Ovaj diskurs smo izložili da bismo pokazali saglasnost sa historijskim činjenicama, koje su u prošlosti ili zaobilažene ili iskrivljavane na štetu islamskih naroda i njihovih kultura, te dostignuća u odnosima ljudskih prava unutar porodičnih zajednica, kao i unutar šire društvene zajednice. Zapad u ta vremena nije imao niti slikarke, niti pjesnikinje, niti prezidentice. Imao je inkviziciju! Dakle, sve je drugačije nego što je stvarno bivalo u historiji i kulturi.

Ovo, kao literarni ampasan, formulišemo, da bismo pokazali koliko smo mi, Bošnjaci u Europi, čak i iznad nekih standarda ove stare dame, da su  Bošnjaci i na Balkanu imali pjesnikinja na glasu, naprimjer od one Umihane Čuvidine, a svakako i ranije, pa sve do danas.
U velikoj bošnjačkoj antologiji ”Bijel behar” samo iz Sandžaka i sa Kosova zastupljeno je tridesetak pjesnikinja, što je rezultat ljudskih prava, i bez posebnih deklaracija.

 

Žena – pisac prvog romana o đurumlijama

 

U hrabre začetnike pristupa ovoj velikoj bošnjačkoj temi, s pravom se može reći da je sandžačka književnica, Mevluda Melajac, pisac nekoliko historijskih romana. Možemo uvažiti mišljenje akademika Džogovića da je ona  ”dosadašnjim svojim romanima dala najširu i najaktualniju sliku događaja i društvenog života u Sandžaku, prvenstveno u “starom” Novom Pazaru. Pristupila je društveno-historijskim temama kao njihov dobar poznavalac, dobar i objektivan historičar i pisac prirodnog dara, i kao dobar znalac jezika Bošnjaka…”

Mevluda je, pišući romane sa ”velikim temama”, zaista bila hrabra. Gledano sa strogog teorijskog aspekta, to su ”muške” teme, ali se ona uhvatila u koštac sa tolikom historijskom i ratnom tehnologijom, i to sa uspjehom da slika one juriše i vitlanja sabljama na Bosforu. Zato joj odajemo visoko poštovanje.
Svojom literarnom kreacijom Mevluda je potvrdila činjenice da su žene Sandžaka u svemu ravne muškarcima, oborila je “stare” tvrdnje da je muslimanka kod Bošnjaka građanin drugog reda, ili građanin izvan društvenog položaja. Svojim visokim kreativnim sposobnostima, svojim ciklusom romana, zauzela je pristojno romansijersko mjesto na divanu bošnjačke sandžačke književnosti originalnom tematikom svojih romana, slikanjem društvene sredine novopazarske kasabe i njene okoline, izvanrednim smislom da shvati dijalektiku društvenih promjena u Sandžaku, da likovima da literarnu funkciju i smisao života – u kontekstu velike kompozicije i panoramske radnje, ideja i socijalnih promjena.

 

Žena  – pisac prvog  romana savremene tematike

 

U bosanskoj književnoj sferi zablistao je veliki broj spisateljica raznih književnih rodova i vrsta. Međutim, ovdje upućujemo na pisce Bošnjakinje, jer je u današnjoj nauci o književnosti dobro poznato do kojih je vrhova stiglo ono muško književno stvaralaštvo, a ja znanjem i naučnom argumentacijom mogu potvrditi da je ono europsko, ne samo danas već još od onih povelja i zapisa, od onih epitafa na stećcima širom Bosne i Hercegovine i svih krajeva u kojima su tokom historijskog kontinuiteta živjeli Bošnjaci ili oni od kojih ovaj narod nasljeđuje svoju autohtonu kulturu. Ipak, u ovoj esejističkoj radnji želim govoriti, ne o tzv. muškom romanu, jer to je već poznato, nego ženskom romanu, i ženskom pisanju, koje je na takvoj visini da nam više ”učeni” susjedi niti cijela Europa ne mogu reći da je u bošnjačkoj društvenoj sferi ugroženo ljudsko pravo žena, da je žena ropkinja čak i u ovom XXI vijeku, da je neškolovana i neobrazovana. Nije tako, a nije ni bilo, niti je bilo ni u minulim vjekovima islamske kulture, niti danas. Europa to nije htjela.

U ovom prologosu želim komparirati fenomen bošnjačkog ženskog stvaralaštva i fenomen ženske književne misli. Znamo za one bosanske književne dive, Umihanu Čuvidinu, eminentnu  Hubijar  – pisca dobrih romana, Muberu Mujagić, vrsnu naučnicu Hasnu Muratagić Tuna; za sandžačke Bošnjakinje, Fatimu Muminović Pelesić,  Hanku Hankušu Hamzagić – pjesnikinju aristokratske plave krvi i otmenog stiha, te Biserku Suljević Boškailo – pjesnikinju najsavremenijeg stilskog izraza, za Belu Isović Džogović – pjesnikinju dječje multikulturalne kreacije i dječjeg lirskog sentimenta, Mevludu Melajac – pisca romaneskne bošnjačke historije, Selvu Šabotić Ramčilović – pisca prvog psihološkog romana u sandžačkoj književnosti, i još mnogo, mnogo drugih u bošnjačkom kulturnom svijetu.

S tog aspekta u ovom eseju, nakon ove prolegomene, govorim o jednoj novoj bošnjačkoj književnici porijeklom iz viteškog Gornjeg Bihora i danas književnice u egzilu – u Luxemburgu, gospođi Selvi Šabotić – Ramčilović, pjesnikinji po ranijem stvaralačkom opredjeljenju i danas eminentnoj spisateljici romana sa tematikom iz savremenog života Bošnjaka.

 

Znala sam, više indirektno, da je jedna vrlo popularna književnica u Luxemburgu, vrlo aktivna u afirmaciji bošnjaštva i bošnjačkih udruženja u Zapadnoj Europi, još sa nekim bošnjačkim piscima u egzilu. Sada mi je, kao ono čestiti care, doprlo do ruku jedno novo djelo, književnice Selve, i ja sam radosna, po onom čitalačkom zanosu, što sam ga pročitala u jednom dahu, sa velikom ljubopitljivošću i entuzijazmom, iz kojih je rezultiralo zadovoljstvo čitanja  i  pisanja. Ja znam koliko je Selva morala ulagati truda da bi se upustila u pjevanje i pisanje.

 

Zaključna razmatranja

 

Roman Mevlude Melajac, kao djelo historijskog sadržaja i tematike, ulazi u oblast boljeg učenja i razumijevanja bošnjačke historije u vremenu od kraja 17. stoljeća do danas. Sem umjetničke, ovim djelom se afirmiše položaj i uloga žene u bošnjačkom društvu i bošnjačkoj kulturi. Zato, nije potreban nikakav diplomatski niti bošnjacima tuđi angažman u dokazivanju učešća bošnjačke žene u opštoj europskoj kulturi, jer se ona sama potvrđuje i afirmira svojim socijalnim vrijednostima i tradicijom.

U zaključnoj ocjeni je i roman ”Elkine tišine” Selve Šabotić – Ramčilović, kao osobito  poetsko djelo i prvi roman psihološke opcije u sandžačkoj bošnjačkoj književnosti. Njegov književni kod je, pored ostalog, i sociološko raslojavanje patrijarhalnog sandžačkog društva, kao i sudbina Bošnjaka izazvana pomjeranjem sa vjekovnih ognjišta u potrazi za humanom egzistencijom. Ovo djelo odlikuje se najvećim stepenom optimizma u rvanju sa životnim iskušenjima i željom da se savladaju gruba stvarnost i psihološka trauma, a i u njemu je glavni nosilac dramske radnje – žena. Ona pobjedonosno prolazi kroz ”Trijumfalnu kapiju” života, kroz egzilantsku Europu, savlađujući životne drame i sve ono što se ne može staviti pod odrednicu  ”ljudska prava”. 



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Džeraldina Delić: Čovjek je hram (iz knjige „Ispod crvenog mjeseca“)

Čovjek je hram priča iz knjige „Ispod crvenog mjeseca“- autor Džeraldina Delić   Ljepota življenja je u različitostima i poštovanju različitosti. Mnogo je primjera, a jedan od njih je bijeli tanjir od porculana...
by Redakcija
0

 
 

Draško Došljak: O knjizi Branke Bogavac ”Susret je najveći dar”

Prof. dr Draško Došljak   BRANKINA KNJIGA DUHOVNOG PUTOVANJA (Branka Bogavac: “Susret je najveći dar”, Narodna knjiga – MIBA books, 2019)   “Volim memoare, jer su u njima ljudi koji su postojali...
by Redakcija
0

 
 

Said Šteta: Vilenjak

Said Šteta   VILENJAK     Zavlačio je kratke prste ispod jastuka i pokupio sve uzdahe što je čuvala k’o perle crne tiho, koračao je na svojim  željama,  da ne bi šuškale ostavio je nade umjesto svile ...
by Redakcija
0

 

 

Božidar Proročić: Razgovor sa Brahom Adrovićem

RAZGOVOR O KULTURI SA BRAHOM ADROVIĆEM KNJIŽEVNIKOM IZ BERANA Razgovarao: Božidar Proročić Gospodine Adroviću, rođeni ste u Donjoj Vrbici, (Bihor) kraj iz kog su potekli mnogi poznati pisci. Šta je za Vas značila knjig...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Željko Sekulović: ”Treba mi riječ”

OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE ŽELJKA SEKULOVIĆA ,,TREBA MI RIJEČ” Piše: Božidar Proročić Željko Sekulović je svojom prvom zbirkom poezije ,,Treba mi riječ” zakoračio u poetski svijet svojih misli i snoviđenja. Na samo...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona