Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

4. Jula 2019.

Adnan Sijarić: Pjesma mrtvog čovjeka

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Adnan Sijarić

 

 

PJESMA MRTVOG ČOVJEKA

 

 

I

 

Ne pitaj ko sam!… Ni sam to za života nisam znao.

Imao sam trošnu kuću navrh jednog brda,

prostrane njive, i ženu koja me iskreno voljela.

Jednoga dana, iz daleke zemlje, došli su

i ubili me nepoznati ljudi.

Klečeći na koljenima i preklinjući žena je plakala,

ali oni oči zatvoriše – i slijepi postadoše.

Pedeset ljeta lutao sam pregustom tminom

što se “život” zvaše, svakoga dana tražeći

u njoj sebe – al’ sebe ne nađoh.

Ne pitaj zašto su me ubili!… To ni sam ne znam.

Rekli su: “Da si ćutao, ostao bi živ.”

Ja nisam ćutao!

 

 

II

 

Pitaš kako nam je!…

Davno su se zatvorile kapije sreće po ovoj ljepoti

kojoj sad niko ne služi.

Umrle su lako riječi koje sestre nisu imale,

a bile su tvrđe od kamena.

Sve se smiješalo sirotinjom što se kočoperi

na ljude gdje god oko krene,

i niko ne zna šta čini kad nešto čini,

šta vidi kad nešto gleda,

nit’ šta zna kad štošta čuje.

Samo laži!…

Tiskaju se posvuda, obučene u najsvečanija

odijela, po ovoj nedođiji gdje me živog

u zemlju zakopaše.

Tumaraju visoko dignutih jedara morima

naše nemoći unakažene strahom…

Našeg neznanja!

I crtaju nam puteve kojim ni sami hodati ne umiju,

lijepe nam na zjene krv neviđenih djela.

To je istina!…

Svi se polomiše, izgaziše, da je ugase,

oskrnave, ili u korist pretvore.

I kite se, bijednici, tim svakodnevnicama

što prah u prvi sumrak postaju, a ne čuju glas

onih u travi zaboravljenih, izgubljenih

– što ih zove!

 

 

 

 

III

 

A možda i nisu krivi ljudi

zalutali u tragovima razvratih vremena.

Niti ptice potrgane zlom što šenluči ovom

nesretnom zemljom.

Niti putevi što se zatvoriše u času

i okrenuše naopako…

Krive su riječi, pogane, krvlju umrljane,

puštene s lanca da zavedu i prave i krive.

Pa se zariše u svaki komadić ove stvarnosti

što ni na šta ne liči…

A  mi se na nju navikli, pa nam svejedno.



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Alma Buljubašić-Maglić: Bosno moja

Bosno moja Zemljo Bosno ljubavi  ti tvoje, tvoje sunce mene grije, srce te boji u najljepše  boje, kujundžija kuje istinom, a ja te kitim  pjesmom u tebi ima mjesta za sve zato si posebna zato si voljena zato nas tvoje ran...
by Redakcija
0

 
 

Poezija Suzane Bukvić-Ljepava

Suzana Bukvić-Ljepava, rođena 1969. godine u Trebinju gdje živi i radi. Udata, majka dva odrasla sina. Krajem 2020. godine izdala zbirku poezije pod nazivom „Suza žene“ i učestvovala u dvije međunarodne zbirke poezije...
by Redakcija
0

 
 

Poezija Irene Kovačević

Irena Kovačević rođena je 1998. u Sarajevu. Tokom školovanja je uvijek pokazivala zainteresiranost za pisanu riječ i bila je član literarnih i dramskih sekcija, u kojima je ostvarivala mnoge rezultate. Spona između vanjs...
by Redakcija
0

 

 

Poezija Aleksandre Đorđević

Aleksandra Đorđević     SAN . Usnila sam čudan san, draži od sunca, lepši od pesme. O, sanjala sam, a bio je dan (himere oživljavaju kad je čovek sam) da sve daleko opet je blizu… A ti, majko, na krilima...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Zorica Tijanić: Julija, ti moraš doći u Sarajevo!

Zorica Tijanić   Julija, ti moraš doći u Sarajevo!   Znaš Julija, ja svako jutro kad otvorim prozore, ne gledam u avliju nasred kojepeščanik samuje, već ih zatvorim pa čujem žamor na pijaci na koju se sprema...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange