Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

4. Jula 2019.

Adnan Sijarić: Pjesma mrtvog čovjeka

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Adnan Sijarić

 

 

PJESMA MRTVOG ČOVJEKA

 

 

I

 

Ne pitaj ko sam!… Ni sam to za života nisam znao.

Imao sam trošnu kuću navrh jednog brda,

prostrane njive, i ženu koja me iskreno voljela.

Jednoga dana, iz daleke zemlje, došli su

i ubili me nepoznati ljudi.

Klečeći na koljenima i preklinjući žena je plakala,

ali oni oči zatvoriše – i slijepi postadoše.

Pedeset ljeta lutao sam pregustom tminom

što se “život” zvaše, svakoga dana tražeći

u njoj sebe – al’ sebe ne nađoh.

Ne pitaj zašto su me ubili!… To ni sam ne znam.

Rekli su: “Da si ćutao, ostao bi živ.”

Ja nisam ćutao!

 

 

II

 

Pitaš kako nam je!…

Davno su se zatvorile kapije sreće po ovoj ljepoti

kojoj sad niko ne služi.

Umrle su lako riječi koje sestre nisu imale,

a bile su tvrđe od kamena.

Sve se smiješalo sirotinjom što se kočoperi

na ljude gdje god oko krene,

i niko ne zna šta čini kad nešto čini,

šta vidi kad nešto gleda,

nit’ šta zna kad štošta čuje.

Samo laži!…

Tiskaju se posvuda, obučene u najsvečanija

odijela, po ovoj nedođiji gdje me živog

u zemlju zakopaše.

Tumaraju visoko dignutih jedara morima

naše nemoći unakažene strahom…

Našeg neznanja!

I crtaju nam puteve kojim ni sami hodati ne umiju,

lijepe nam na zjene krv neviđenih djela.

To je istina!…

Svi se polomiše, izgaziše, da je ugase,

oskrnave, ili u korist pretvore.

I kite se, bijednici, tim svakodnevnicama

što prah u prvi sumrak postaju, a ne čuju glas

onih u travi zaboravljenih, izgubljenih

– što ih zove!

 

 

 

 

III

 

A možda i nisu krivi ljudi

zalutali u tragovima razvratih vremena.

Niti ptice potrgane zlom što šenluči ovom

nesretnom zemljom.

Niti putevi što se zatvoriše u času

i okrenuše naopako…

Krive su riječi, pogane, krvlju umrljane,

puštene s lanca da zavedu i prave i krive.

Pa se zariše u svaki komadić ove stvarnosti

što ni na šta ne liči…

A  mi se na nju navikli, pa nam svejedno.



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Danijela Nina Stanković: Bravo za klovna

Danijela Nina Stanković . BRAVO ZA KLOVNA  . (Minja Peković) . Pali se svetlo uhvate li te nemiri, žmarci uhvati li te žalost ožegao te ovaj život stavljao ti cveće po koži žeravicama da vrisak pretačeš u reči da t...
by Redakcija
0

 
 

Poezija Zorice Baburski

Зорица Бабурски   УМИРАЊЕ   Васкрсла је туга у мојим данима На крилима ноћи трепери и шушти Гнезди се на болним крвавим ...
by Redakcija
0

 
 

Nikola Motika: Kikot sudbine

Nikola Motika . Kikot sudbine . Bonjour, svaki novi dan je život, pa i ponedjeljak, razlog je za sreću i radost kad sunce ugledam, raspoloženje od nas samih zavisi, proljeće, p(r)olijeće proljeće, miris zumbula, kreće us...
by Redakcija
0

 

 

Said Šteta: Očev novčanik

Said Šteta . Očev novčanik . Svaku je njegovu želju slagao u odjeljak gdje su po pravilu trebale biti novčanice i nosio ih kao tek isplaćene dnevnice rudara u tunelu što spaja Bosnu i Hercegovinu kada ga kao udarnika zat...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Poezija Svetlane Buđen

Buđen Svetlana, živi i radi u Trebinju, BiH. Udata i majka dvije djevojčice. Živi i radi u Trebinju. Objavila zbirku poezije “Oproštaj molim”. Za  poeziju kaže da je ona njen način i smisao života, izbavlje...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange