Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

4. Jula 2019.

Adnan Sijarić: Pjesma mrtvog čovjeka

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Adnan Sijarić

 

 

PJESMA MRTVOG ČOVJEKA

 

 

I

 

Ne pitaj ko sam!… Ni sam to za života nisam znao.

Imao sam trošnu kuću navrh jednog brda,

prostrane njive, i ženu koja me iskreno voljela.

Jednoga dana, iz daleke zemlje, došli su

i ubili me nepoznati ljudi.

Klečeći na koljenima i preklinjući žena je plakala,

ali oni oči zatvoriše – i slijepi postadoše.

Pedeset ljeta lutao sam pregustom tminom

što se “život” zvaše, svakoga dana tražeći

u njoj sebe – al’ sebe ne nađoh.

Ne pitaj zašto su me ubili!… To ni sam ne znam.

Rekli su: “Da si ćutao, ostao bi živ.”

Ja nisam ćutao!

 

 

II

 

Pitaš kako nam je!…

Davno su se zatvorile kapije sreće po ovoj ljepoti

kojoj sad niko ne služi.

Umrle su lako riječi koje sestre nisu imale,

a bile su tvrđe od kamena.

Sve se smiješalo sirotinjom što se kočoperi

na ljude gdje god oko krene,

i niko ne zna šta čini kad nešto čini,

šta vidi kad nešto gleda,

nit’ šta zna kad štošta čuje.

Samo laži!…

Tiskaju se posvuda, obučene u najsvečanija

odijela, po ovoj nedođiji gdje me živog

u zemlju zakopaše.

Tumaraju visoko dignutih jedara morima

naše nemoći unakažene strahom…

Našeg neznanja!

I crtaju nam puteve kojim ni sami hodati ne umiju,

lijepe nam na zjene krv neviđenih djela.

To je istina!…

Svi se polomiše, izgaziše, da je ugase,

oskrnave, ili u korist pretvore.

I kite se, bijednici, tim svakodnevnicama

što prah u prvi sumrak postaju, a ne čuju glas

onih u travi zaboravljenih, izgubljenih

– što ih zove!

 

 

 

 

III

 

A možda i nisu krivi ljudi

zalutali u tragovima razvratih vremena.

Niti ptice potrgane zlom što šenluči ovom

nesretnom zemljom.

Niti putevi što se zatvoriše u času

i okrenuše naopako…

Krive su riječi, pogane, krvlju umrljane,

puštene s lanca da zavedu i prave i krive.

Pa se zariše u svaki komadić ove stvarnosti

što ni na šta ne liči…

A  mi se na nju navikli, pa nam svejedno.



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Ivana Đukić: Ljubavni poduhvat

Ivana Đukić   LJUBAVNI PODUHVAT   I ono kad je svega dosta i ničeg premalo kad je tuge i oprosta na dlanu dovoljno da se pokrene dan oživi san za neko novo Sunce i prekretnicu Nemamo skicu Nemamo plan Imamo Uživo lij...
by Redakcija
0

 
 

Marko Smukov: Majka

Марко Смуков   МАЈКА . Рођена је другим да угађа, И кад чује и нечује – хвала! Срећа деце од сопствене слађа, Све најлепше ...
by Redakcija
0

 
 

Remza Lagarija: PITANJA PJESNIKU NADANJA

Remza Lagarija   PITANJA PJESNIKU NADANJA   Koliko svjetlosnih godina postojiš U krilu svemirskog ozračja Pjesniče nadanja Čuješ li šapat mjesečeve sjene U valovima toplih riječi Što se pomiješaše sa pjesmo...
by Redakcija
0

 

 

Poezija Milice Momčilović

Milica Momčilović   GUSENICA . Kako si mi gusenice, mila? Možeš li mi reći, ako nije tajna, Ko ti kroji ta prelepa krila? Ima li za mene jedna veličina? . Kako si mi gusenice, draga? Odvedi me do tog krojača. Da li ...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Snežana Radić: Sve nestaje

Snežana Radić   Sve nestaje   Ostala sam sama na peronu sudbine, A tebe nema, nema te. Čekam te. Vozovi prolaze, Dan odmiče, Nova lica smenjuju se, Dolaze, odlaze… A moj voz nikako da vrati se.   Sve nestaj...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona