Anđela Turukalo je rođena 21. novembra 1990. godine. Studentica je Sociologije u Nikšiću. Pisanjem se bavi od djetinjstva. Njena prva samostalna zbirka, “Marioneta”, objavljena je 2011. godine.
To se zove TIŠINA
Šećerna vuna je sakrila svijet.
Noćno nebo našminkano pepelom
Bijelo je. Sivo je.
Samo voda šeta ništavilom.
Prazno je, duše spavaju.
Tiho je, ljudi umiru.
Sjedim u beskrajnoj bjelini
I bujice- crvene, zelene i nijeme- naviru.
Apsolutna sreća je apsolutna tuga.
Nemir koji budi tišina,
Taj nemir je najsavršenija harmonija.
Crna je bjelina.
Živim li dok polja suncokreta gube boju?
Čak je i tijelo gubi. Ruže krvi ne cvjetaju.
Zove se – Ljubav-
Tišina.
Nema smrti, života, vremena ni prostora.
Sjedim, sva predivna,
Pod talasima bijelih zastora.
Najružnija. Najbesmislenija. Najvoljenija.
