Denis Peričić (Varaždin, 1968.) nagrađivani je hrvatski pjesnik, prozni, dramski i stručni pisac, prevoditelj, esejist, kolumnist, kritičar, antologičar, medijski stručnjak, novinar i publicist, urednik, redaktor i nakladnik. Radovi su mu uvršteni u desetak antologija te prevođeni na engleski, njemački, španjolski, poljski i makedonski jezik. Bio je član stručnih povjerenstava mnogih književnih manifestacija. Autor je 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Od 2012. godine, rješenjem ministrice kulture, je samostalni umjetnik. Primio je 40-ak književnih nagrada.
Profesor je kroatistike i južnoslavenskih filologija i magistar znanosti o književnosti (na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu). Usavršavao se u Beču, Budimpešti i Londonu (kreativno pisanje, telekomunikacije, rodni studiji, književnost, psihoanaliza i vizualne umjetnosti). Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i drugih udruga. Sudjelovao je na više stotina književnih tribina.
S engleskoga jezika preveo je knjige Nicka Cavea, Quentina Tarantina, Algernona Charlesa Swinburnea, Krista Novoselicha, Charlesa Webba te biografiju Edgara Allana Poea autora Petera Ackroyda.
TO NIJE MALO
Za Andreja Tarkovskog
.
Lišće, vjetar, modro more:
Kaplja kiše kada kane
I sve cvijeće što se bralo
To nije malo, zar ne?
Sunce, Mjesec, zvijezde gore:
Pogled koji nam dušu gane
I sve što se srcem dalo
To nije malo, zar ne?
Noći, jutra, jarke zore:
Smijeh i suze, hrabrost, mane
I sve što je preostalo
To nije malo, zar ne?
I djeca nova što se bore
Za svijet u koji čudom stane
Anđela bezbroj što s neba je palo
A to nije malo. Zar ne?
