Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

20. Februara 2014.
 

Dušan Mijajlović Adski: Bio sam (druga nagrada časopisa Avlija za najbolju pjesmu 2013.)

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Dušan Mijajlović Adski piše prozu, poeziju, priče i pesme za decu, haiku poeziju, satiru, književne prikaze i novinske tekstove. Na raznim književnim konkursima do sada je nagrađivan preko 100 puta, najviše za kratku priču i pripovetku. Objavio je: zbirke pesama Nesanicom do istine i Jedino priznajem svoje raspeće, zbirke nagrađenih priča Kaligula na kestenovom listu, Trošenje sna i Trošenje straha, zbirku haiku poezije Krčag za rosu, nekoliko žanrovskih novela i preko 1800 žanrovskih priča. Zastupljen je u Antologiji niških pripovedača.

 

 

BIO SAM

.

bio sam mali
mali
manji od makovog zrna

potom sam rastao
poput testa dobre domaćice

onda dođoše
čupava vremena
vetar razveja prah pelina
a čuma niče na sve strane

i
opet postadoh mali
manji od makovog zrna

***

kad sam bio mali
rode su donosile bebe

bilo je i onih kuća
koje su bezobraznice
preletale

danas znam
rode decu ne donose
danas ne znam
zašto se deca
sve manje rađaju

kad sam bio mali
svako je domaćinstvo imalo
svoje stado ovaca –
bogatije brojnije
siromašno po koju

koze tada behu zabranjene
jer su imale bradu
pa su ih komunisti
svrstali u četnike –
a baš su koze bile za sirotinju
k’o melem za ranu

kad sam bio mali
bilo je sirotinje
i onih koji su imali
više od sirotinje

sirotinja je imala
taman onoliko
koliko je bilo potrebno
da se preživi

danas sirotinja
ima tek za koru hleba
i živi
u svakodnevnom strahu
da i to ne izgubi

a oni koji imaju
imaju…
jedino
dušu nemaju

ni čuma im nije ravna

kad sam bio mali
imao sam veliki

strah od ogledala

ružno me stvorenje
iza glatke
površine stakla
plašilo
ne znam
kad sam prvi put pomislio
da liči na mene

kad sam bio mali
nisam mogao
a da ne vidim
rutave ruke Bore kasapina
i bljesak na oštrici
njegovog dugog noža
dok je smrt disala
za vratom životinje

kad sam odrastao
dogodiše se
neke druge ruke
neka druga sečiva
a smrt je disala
i nad vratom nejači

kad sam bio mali
ko bi zapevao pesmu
o vojvodi Sinđeliću
morao je u zatvor –
tako su odlučili oni
koji su i samog Gospoda proterali –
Što ljudi hoće to i vreme trpi *

kad sam bio mali
verovah da se magle i tmuše
svećom mogu oterati

sa pojavom sijalice
otpisah mrak
kao nešto
davno prošlo
ipak –
sve je više magle
sve je više mraka
sve je više spoticanja

kad sam bio mali
nije bilo mnogo knjiga
kao danas

ni teške
polegle
prašine po njima

.

* Njegoš



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Remza Lagarija: PITANJA PJESNIKU NADANJA

Remza Lagarija   PITANJA PJESNIKU NADANJA   Koliko svjetlosnih godina postojiš U krilu svemirskog ozračja Pjesniče nadanja Čuješ li šapat mjesečeve sjene U valovima toplih riječi Što se pomiješaše sa pjesmo...
by Redakcija
0

 
 

Poezija Milice Momčilović

Milica Momčilović   GUSENICA . Kako si mi gusenice, mila? Možeš li mi reći, ako nije tajna, Ko ti kroji ta prelepa krila? Ima li za mene jedna veličina? . Kako si mi gusenice, draga? Odvedi me do tog krojača. Da li ...
by Redakcija
0

 
 

Snežana Radić: Sve nestaje

Snežana Radić   Sve nestaje   Ostala sam sama na peronu sudbine, A tebe nema, nema te. Čekam te. Vozovi prolaze, Dan odmiče, Nova lica smenjuju se, Dolaze, odlaze… A moj voz nikako da vrati se.   Sve nestaj...
by Redakcija
0

 

 

Adnan Sijarić: Pjesma mrtvog čovjeka

Adnan Sijarić     PJESMA MRTVOG ČOVJEKA     I   Ne pitaj ko sam!… Ni sam to za života nisam znao. Imao sam trošnu kuću navrh jednog brda, prostrane njive, i ženu koja me iskreno voljela. Jednoga dan...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Vahida Mušović: Dobrote, razuma, mira (III mjesto za najbolju pjesmu za pomirenje i mir)

Vahida Mušović DOBROTE, RAZUMA, MIRA Znam, mnogi mi neće vjerovati… Ali, vjerujem i zahvaljujem što neki mogu i hoće. Ima nas takvih, nas, koji se zaklinjemo: Neka mi Bog da ono što želim tebi, a tebi ono što žel...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona