Enver Muratović Enisin
KORISNE STVARI
.
Danas bih mogao raditi nešto korisno:
Čistiti zaprljanu avliju,
Rovariti zemlju i gurati u nju sjeme nekog budućeg cvijeća,
Ili golim rukama sakupljati lišće prošle jeseni, satruhlo;
Golim rukama milovati travu mokru od otopljenog snijega,
Zakucati tarabu kroz koju se provlače psi bez gospodara;
Mogao bih…
Mogao bih svašta korisno raditi…
Ali,
Samo sjedim na terasi i gledam kako nekoliko golubova, gramzivo,
Kljunovima kupe ostatke moga današnjeg ručka.
.
GRANICA
.
Granica je nevidljiva linija oko koje se koljemo,
Svetinja u čije ime prosipamo
Krv i čuvamo je noću kao ženu;
Minska polja, za svaki slučaj, sadimo
Poput ratarâ. Granica je opsesija,
Noćna mora; oblike njene milujemo
Kroz dvoglede, niz nišane, kroz
Podmazane topovske cijevi…
Ni cvijeće ne raste, niti pečurke,
Niti je ptice seru – zbog svetosti njene!
Granica – to čudo na čudima,
Ta izvojevana zabluda bez mirisa
I ukusa; neopipljiva zaštita naša,
Sudbina neizbježna, usud
Da budemo bolji od onih Tamo
Sa druge strane; strast naša da njihove majke
Više puta zakukaju! Granice koje
Postaju naše vene, zatvaraju nas
U sebe same… Postajemo i mi
Te beskrajne praznine! I u nas gledaju
Kroz podmazane topovske cijevi, kroz dvoglede
I preko nišana oni otuda
Sa kojima nas veže ona ista
Zamišljena linija,
Granica.
