Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

29. Oktobra 2016.
 

Dvije pjesme Ibrahima Osmanbašića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Ibrahim Osmanbašić

 

PEČAT ISTINE

(U čast etnologa i pisca Sulejmana Aličkovića)

 

Nekome je dato znanje

nekome je dato zvanje

a nekima i znanje i zvanje.

Neko se svim silama bori da stekne zvanje

neko se žrtvuje da bi stekao znanje

a nekome se posreći – pa stekne i zvanje i znanje.

Mnogi uživaju blagodati svoga zvanja

mnogi su šikanirani zbog stečenog znanja

a ostati ne mogu anonimni oni koji imaju i zvanje i znanje

uprkos nasilju i obmanama.

Znanje je osnov zvanja – i ne može drugačije biti

a ko tu smutnju pravi – u velikom je problemu:

sam sa sobom i u odnosu na druge

u svim svijetovim i u svim epoham

a kao što se ne može sagledati prostor

isto tako nesagledivo je i vrijeme.

Često zvanje ne korespondira sa znanjem

i kada se to dešava – a što nije rijetkost:

tome se malo čude!

Međutim, kada znanje nadilazi zvanje

a što je rijeđa pojava:

tome nikada ne prestaju da se čude!

Što je drastičniji debalans između zvanja i znanja

u društvenoj praksi

to su dubokosežnije turbolencije u društvu

jer je to civilizacijski hod,

modalitet prevazilaženja društvenih proturiječnosti

epohalni skokovi

revolucionarni zaokreti.

 

Otkud to da dobroćudni penzioner iz Luksemburga

obija pragove svjetskih biblioteka,

skače po čukama sandžačkim

i plannama bosanskim,

te razotkriva historijske faslifikate

što kupe prašine po nacinalnim akademijama

širom Balkana i svijeta?

Zar je to njegov posao?

Otkud to da umirovljeni Sulejman

bude zamjena za nepostojeću

Bošnjačku akademiju u Sarajevu

i odrađuje njihovu domaću zadaću?

Nikad dosta misterija u vezi sa Bosnom!

Otkud to da nepozvani Aličković

otkriva ljiljane na stećcima o Sandžaku

a nepostojeća Bošnjačka akademija na Miljacki

ni okom da trepne

ni grlo da sepere

ni riječ da prozbori,

već šutnjom epohalne rane soli

i na nebu

i na zemlji:

Mukla tišina s obje strane Drine

što nikad nije bilagranica

duhu Bosne.

 

Jedan čovjek – a milion pitanja

bez odgovora

bez stava

bez mišljenja.

Nijemilo pozvanih – svjedčanstvo nepozvanih.

Obistinjenje opominjućeg znamena:

„Puno je pozvanih a malo odabranih!“

Sulejman lijevom rukom pruža

sandžački stećak sa liljanom

a u desnoj drži bijelu kamenu kuglu

a to ne vide

nepostojeći bošnjački akademici

niti slute značaj tih krucijalnih spoznaja

o dinamici i dimenzijama duha Bosne

o zapremini bošnjačke kreacije

o volumenu historijskih činjenica.

Ko je tu ko i ko je tu šta?

tek naredne odgonetnuće epohe

jer zbog devalviranih zvanja

izgubio se kriterij znanja

pa se sve pomješalo

do neprepoznavanja,

ono što je očigledno – postalo čudno

a ono što je van pameti – postalo normalno.

Međutim, nakrivljeni svijet

naslonjen je na Sulejmanovu sjenku

prijeteći se ljulja nad ambisom

ali opstaje

u vemenu i prostoru.

 

Sulejman Aličković – neumorni tragač za istinom

laganim korakom dalazi sa horizonta zaborava

da razbije ljušturu predrasuda svoga noroda

Bošnjake doziva

Bošnjacima govori

dižući i zvanje i znanje na razinu relativnosti

gdje levitiraju činjenice

oslobođenje gravitacije laži, obmane i prevare.

Sam protiv svih

pojedinac protiv sistema

živa legenda

bajka oživljena

san nedosanjan

-povučeni Sulejman!

što razumije šapat kamena,

neumran Sulejman – po sudbini etnolog,

činjenica koja nije planirana

da bude pečat istine.

 

Sarajevo, 16. 9. 2016. god.

 

 

 

MURDROSLOV SA ČARŠIJE

(Sjećanje na pjesnika Mula Mustafu Bešeskiju – Ševkija)

 

 

Kraj Miljacke sjedi Bešeskija

gleda rijeku što plovi ka moru

i spoznaje da voda k’o vrijeme

odlazi a uvijek je tu,

i da zaborav prošlost prekriva

osim onog što je zapisano.

 

Vjerno piše ljetopis Sarajeva

bilježi događaje koji su se zbili

ljude što su na bolji svijet preselili

bilježi kugu što je pomorila šeher

pubune i pogibije

a i zanos  koji krasi Sarajevo

što prelazi iz zbilje u pjesmu.

 

Čaršijom prolazi Bešeskija

a iz njega izbija vedrina

kazandžije kuckaju

mirišu somuni

pazarni je dan

u šeheru je puno ljudi.

Selami prolaznike

pozdravljajući glavom klima

kaldrmom kroz sokake zamiče

pogled diže na munaru Begove džamije.

Golubovi nadlijeću krovove

dan je ljetni i sve cepti u opoju

zrak suh a voda studena

sevdah mu u grudima treperi.

Koraci mu nadahnuto lete

a u glavi mu zabruja odjednom:

„Što je zapisano ostaje,

a što se pamti iščezne!“

 

Nad hartijom nadvijen je Ševki

u ruci mu pero

u srcu mu rana

u duši plamen

u očima mu znak

zapisuje događaje Sarajeva

dok bajrak istine se viori.

 

Ne može ga niko ničim kupiti

da svjedoči lažno.

Insan ljudskih obzira

na namazu čelom dotiče serdžadu

gospodara svjetova moli za oprost.

 

Gleda pred sebe dok korača

Alah mu djecu dade pa uze

ali ostade sin Mustafa

da nastavi ispisivati dalje

ljetopis Sarajeva.

 

U dućanu sjedi Mula Mustafa

Kur’ an mu u rukama

gleda harfove

odzvanjaju mu ajeti

časne knjige.

Ezan se čuje

sa munare Begove džamije

vjernike poziva na namaz

na spas.

Bašeskija uzima abdest

molitvu šapuće

jedva vidljivo miču se usne.

Sutra je Bajram

i nešto vedro u zraku treperi.

Smirio se i teror nad građanima Sarajeva

nakon deset tegobnih godina.

Grad zatire silnik i kuga.

Teže pada nepravda od neimaštine.

Ševki spušta čelo na serdžadu

dok duša mu zbori:

„Oh, pomozi Gospodaru!

Olakšaj nam muku

na ovom prolaznom svijetu iskušenja.

Podari nam sabur

jer mi nemamo nikoga osim Tebe

za zaštitnika!“

 

Akšam je i grad tone u zagrljaj noći

primirila se čaršija

i na pendžerima titra

žućkasta svjetlost kandilja

čuju se mahalom oprezni koraci momaka

što žure da se sastanu sa djevojkama.

Te noći Bešeskija zapisa,

mudroslov sa čaršije,

da se ljubav u Sarajevu

širi kao kuga,

te da je na bolji svijet preselio

jedan čovjek

još jedan čovjek

i još jedan čovjek,

jer je bio svjestan šta znači poruka:

„Što je zapisano ostaje,

a što se pamti iščezne!“

 

Sarajevo, 1. 10. 2016. g.

 

 

 


Ibrahim Osmanbašić, rođen je 1964. godine u Janji. Osnovnu i srednju školu završio u Sarajevu. Po zanimanju je mašinski tehničar. Ostvario višedecenijski javni društveni angažman organizujući brojne kulturno-umjetničke manifestacije. Učesnik je međunarodnih književnih manifestacija, a poetska i dramska djela su mu prevođena i uvrštena u brojene regionalne književne publikacije. Autorski se izražava u sferi muzike, slikarastva, književnosti i teatra.

Idejni tvorac i osnivač Udruženja za kulturu- “Nova svjetlost” (KNS), gdje obavlja fukciji predsjednika udruženja od 2002. godine.

Urednik je preko pedeset knjiga i publikacija umjetničkog, kulturnog i naučnog sadržaja. Autor na desetine recenzija, književnih osvrta i predgovora koji su publikovani u raznim javnim formama u BiH i inostranstvu.

Jedan od utemiljivača internacionalne kulturne manifestacije: “KNS međunarodni književni susreti”, koja se kontinuiranim djelovanjem od 2007. godnine i otvorene programske profilizacije, izborila za poziciju respektabilne regionalne književne manifestacije, koja prezentuja aktuelne i moderne literarne tokove BiH, bosanskohecegovačke književne dijaspore i regionalno literarno stvaralaštvo – gdje je otvoren prostor za prezentaciju svaralaštva mladih autora i manje afirmisanih autora.

Živi i stvara u Sarajevu.

 

AUTORSKA DJELA:

proza i poezija

1. “Kapije sjenki” – poetsko-prozno književno djelo / KNS,Sarajevo,2008./;
2. “Ideja bez stalnog mjesta boravka” – poetsko-prozno književno djelo / KNS, Sarajevo,  2012./;
3. “Čuvar tajne” – prozno-poetsko književno djelo / KNS,Sarajevo,2015./;

drame

1.”IZLAZ” (1988) – drama / prijevod na slovenački jezik: Željko Perović / Mednarodna revija za poezijo “Lirikon21” – 21-23/2009. / R.Slovenija-Velenje-2009./;
2.”ILHAMIJA IN BESEDO” / ”ILHAMIJA I RIJEČ” (2011) – drama u stihovima  / revija “OTOČJEO”: Islam in slovstvo /str.184 – 200, letnik:IV, številka:8,novembar 2012. / prijevod na slovenački jezik: Željko Perović / R.Slovenija,Podbrdo,2012./;

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Novi roman Stojane Garović-Magdelinić ”Tekla voda”

Лaбуд Драгић     О ДУХУ ПРИПОВЕДАЊА У ПРОЗИ СТОЈАНЕ ГАРОВИЋ МАГДЕЛИНИЋ   Roman TEKLA VODA  može se naći u Prosvetinoj knjižari GECA KON, Ulica Knez Miha...
by Redakcija
 

 
 

Draško Došljak: Nova proza Milije Pajkovića

Prikaz PROZA MILIJE PAJKOVIĆA   (Milija Pajković: „Varoš bez mane“, IGP „Pegaz“, Bijelo Polje, 2017, 252 str.)   Pred čitaocima je nova knjiga Milije Milanovog Pajkovića nakon prethodno objavljenog rukopisa ...
by Redakcija
 

 
 

Nova zbirka pjesama Zorana Hercigonje ”Bezimene pukotine”

Pročitajte novoizašlu tiskanu zbirku pjesama BEZIMENE PUKOTINE Zorana Hercigonje koja je dostupna i u elektroničkom obliku. Naslov: BEZIMENE PUKOTINE  nakladnik: TIVA Tiskara Varaždin za nakladnika: Saša Kušter graf. ...
by Redakcija
 

 

 

Dragan Stodić: Razgovor sa Slavišom Krstićem

LEPOTA SPAŠAVA SVET Slaviša Krstić iz Smederevske Palanke spojio je sopstvenu fotografiju i svoju poeziju u jednu umetničku celinu i predstavio je ovih dana i u Savremenoj galeriji u Požarevcu. Umetnik nastoji da Reč koju...
by Redakcija
 

 
 

Dženis Šaćirović: STVARAOCI – IZMEĐU NERAZUMIJEVANJA I NEBRIGE DRUŠTVA

STVARAOCI – IZMEĐU NERAZUMIJEVANJA I NEBRIGE DRUŠTVA   Nijedno vrijeme nije bilo previše naklonjeno stvaraocima. Svima koji su čitali biografije poznatih pisaca, filozofa, pa i naučnka, poznato je da su mnogi, v...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona