Marija Juračić
HOĆE LI ŽIVOT IMATI REPRIZU
Hoće li život imati reprizu?
Hoće li se opet isti ljudi sresti?
Hoće li se moći prepoznati oči?
Hoće li se ikad naći iste svijesti?
Svjetlo moje duše kročit će u tminu
k’o krijesnica plaha, kao treptaj svijeće
tražit će te svuda, uporno i smjelo
eonima nek’ traje, odustati neće.
S tobom želim opet okusiti život
njegovu reprizu želim dušom cijelom
ako toga nema, nek’ svijeća utrne
krijesnica nek’ usne pod korotnim velom.
NOĆ LEPTIRA
Leptirova krila
nose jedan most.
Ti si tamo doma
ja sam samo gost.
Oko mosta svuda
siva je praznina
ne čuje se išta
gluha je tišina.
Kuda taj most vodi
ja ne smijem znati
na pitanje svako
šutnja mi se vrati.
O svemu ja pričam
ti šutiš o svemu.
Kad te pitam – gdje smo
ti promijeniš temu.
Onda sura sova
nagovijesti dan
leptir sklapa krila
da prekine san.
Ja se sada pitam
a čelo mi gori
zar se moja java
sa snovima bori.
Čega tamo ima
i ima li išta
ili sve je varka
jedno strašno ništa?
