Mirjana Miljković, profesorica hrvatskoga jezika iz Zagreba. Pjesnikinja, vizualna umjetnica, aktivistica, planinarka, vidarica. Radove objavljuje u književnim časopisima i zbornicima u zemlji i inozemstvu. Nagrađivana. Objavila je pjesničku zbirku Budnica za letače.
.
.
.
PERO LAKI PJESNICI
Ne trebaju pjesnici biti
poput maslačkovih sjemenki
što ih vjetar kritike
olako otpuhuje i odnosi.
Ali zar je boksački ring
pravo mjesto za pero lake pjesnike,
gdje teškaši suvereno vladaju.
I kako se nositi
s podmuklim udarcima u pleksus
ili srce?
Dok krvožedna publika
obožava slomljene čeljusti,
krvave arkade i pobjednike,
kako pjevati o obzirnosti,
nježnosti i sućuti?
.
PJESNIKINJA S POSEBNIM POTREBAMA
.
Potreban mi je divlji narod
kupina, borovnica i trnjina.
I pitome duše kestenova.
Srce dajem prirodi bez zadrške.
I uzvraća mi ona
mnogostrukim srdašcima šumskih jagoda.
Kada kročim šumom
opijena mirisnom glazbom
tamnih trubača,
pozdravlja me ponosno turbansko pleme turčinâ.
Umorna
otpočinuvši u jelinu krilu
ili
naslonivši hrbat o hrastova pleća,
dišem ošitno.
Pod sunčaničinim suncobranom
i jelenak predahnuo.
Prelijeva se smaragdna zelen zlatnih mara.
Namirenu
ispraća me
ljubazni livadni puk
tratinčica i dobričica.
