Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

16. Oktobra 2014.
 

Dvije pjesme Nikole Ćorca

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Nikola Ćorak

 

 

 

 

 

 

MIRIŠE JESEN

 

Kao da  je kiša,

noć miriše na jesen.

Neka:

to su pticama otekla krila

i mjesec kao da je ranjen

nestrpljiv,

i čeka.

Sad vidim sve nijanse tišine

i čujem

njen smijeh.

I sad znam:

dok se miješaju boje

nije mi žao,

što se rađas da bi umro

i misliš na vaskrsenje.

Sa lica najbrže nestane osmjeh,

u jesen:

tek mali povjetarac

donese oluju.

Lepršaju snovi, i riječi,

tek  neka, diskretno,

ostane na usni.

Na licu jecaj, šeširom

pokriješ čelo.

U zglobovima žmarci,

na dlanovima praznina;

i sivilo noći rađa

naivna jutra.

I sad,

na kraju krajeva,

dok zastaje dah, kao da ce kiša,

neka;

to samo miriše jesen.

 

TEBI ĆU PRIZNATI

 

Tebi ću priznati

da sam širio ruke ka nebu

praveći se hrabar

tražio izgovore.

Razapet kao zastava na vjetru

danima

čekao.

Tebe, u haljini od cvijeća

I mirisom kiše.

Čekao na nešto,

nešto, što podjeća na

poljubac,

neki ugriz usnama.

Pod kožom, u grudima,

nekakvo sam kucanje čuo:

cvrkut ptica i

plač i

Na mom licu,

ogledalo se nebo,

kao da spava:

možeš li da zamisliš

kako je bilo dok čekam?

Dok u mjesecu tražim tvoju zenicu.

I slušam žuborenje odlazećih rijeka.

Danima je dolazila tuga

nečujno,

na prstima:

pa te sa njom sanjam.

Morao sam da izmislim nešto da izdržim.

U starom smetnutom džemperu

krio sam stihove,

Ja plašljivac, tvrdio da sam hrabar

tebi ću priznati

pa reći da se kunem u sve one noći

kojima se

molih za sreću.

Sad čekam zoru

uzalud i žalosno,

i osjećam glad

i zimu što kroz roletne se šunja: sama, promrzla i otekla;

a vjetar pjevuši

žalosno i tužno.

Volio bih da večeras vidiš

veličinu moje

boli.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Denis Kožljan: Baklava

Denis Kožljan   BAKLAVE završiše mjesec Ramazana, post u ustima, molitva u srcu, čiste namjere, oslobodiše se čovjek krutosti duše, komad kruha i čaša vode učiniše čudo, dalo se izdržat kao i godinama, vjekovi...
by Redakcija
0

 
 

Kenan Sarač: Zašto plačeš hadžinice

Kenan Sarač   ZAŠTO PLAČEŠ HADŽINICE?   Zašto plačeš hadžinice? Za čim tvoja duša vehne? Za čim tvoje srce čezne? . Zašto stojiš sama pored Ćehotine zagledana u daljine? Gledaš Carevu džamiju i Gornj...
by Redakcija
0

 
 

Dušica Jovičić: Neću da ti otvorim vrata

*** Neću da ti otvorim vrata iako zvoniš već treći put ruke su mi se pretvorile u krošnje i mogu da zagrlim ceo svet želim da zagrlim ceo svet nas univerzum stalno kažnjava neću da otvorim vrata nisi mi potreban a i ose...
by Redakcija
0

 

 

Braho Adrović: Presuda (Najbolja pjesma za 2018. godinu po izboru časopisa ”Avlija”)

Braho Adrović PRESUDA Zapamtiće zemlja,vazduh, voda Sve na svijetu ima svoju priču Trag će uvijek ostat od naroda Svi tragovi i tebe se tiču Kada dođe vrijeme i zanijeme ljudi I kamen će progovorit’ jasno Neki novi...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Poezija Emine Marukić

Emina Marukić     VULKAN . Šuti ugašeni vulkanu od prašine Jer skučeni su ti vidici u svemirske daljine Niko tvoje emocije ne zna i ne sluti i zato samo šuti, šuti Ne ti ne mozeš izazvati svet, gazeći u minsk...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona