Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

10. Januara 2021.

Dvije pjesme Vanje Parača

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Vanja Parača, rođena je 21. avgusta 1996. godine na Cetinju, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala na Biološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Trenutno pohađa master studije Zoologije na istom.

Prva zbirka pjesama “Svrhom sudbine” objavljena je 2018. godine, a njena poezija je objavljivana u raznim časopisima, na portalima “Nekazano”, “Suština Poetike”,

“Art Mozaik”, “Književnost Uživo” i drugim, a zastupljena je i u mnogim zbornicima i antologijama.

 

Vanja Parača

 

NE OSTAVLJAJ ME DOK SPAVAM

 

Ne ostavljaj me dok spavam,

ko zna koje oči mogu da sanjam.

Pomalo sjetne, al’ možda i nove

neke što dugo sjenkama plove.

 

Ne ostavljaj me kad sam srećna,

tad nećeš znati da l’ sam ranjiva il’ moćna.

Ja osjet stalno po trenutku mjerim

da neko ne vidi kad treperim.

 

Ne ostavljaj me ni dok plačem,

mogu da razapnem dugu, kao mačem.

Tužni si dani kad nema oblaka

i kad je nebo umorno od bitaka.

 

Ne ostavljaj me samu, posebno dok pišem,

u riječi se ne možeš naći ako je izbrišem.

Kad dolete oni što od zore stvaraju veče,

uzletjeću i ja dok sudbina teče

 

 

POETIKA VJETRA

 

Postoje neki ljudi

što svijet vide u kiši,

i možda nekad misle da su ludi

al’ oni su tad najtiši.

 

Kišne su im prve riječi

i od rođenja s njima korača sjeta.

Vrijeme se kod njih suzom liječi

i jutra su nekad čista sujeta.

 

Postoje tako trenuci,

opsjene u kojima nećemo biti.

Drugi znaju kakvi su tad zvuci

i koliko je tužno dužiti.

 

Postoje vjetrovi što sviraju po svome

i svaki tu otkrije uspavane rane

pa ih pusti da plešu po sutonu dalekome

sve dok kiša jednom ne stane.

 

Vjetar je silan dok se leluja

i prestaje onda kad zrak puca.

I metafora postaje kišna oluja

tek kad srce zasvjetluca.

 

 



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Senadin Pupović: Sreća

Senadin Pupović    SREĆA   Umjesto ruža, orhideja i ljiljana Moja majka gaji djetelinu i to onu divlju Što samoniklo raste u vrtu Pazi je i čuva da je ljetnje sunce ne oprži   Šta je to što je baš privlači...
by Redakcija
0

 
 

Igor Divković: U mome (k)raju

Igor Divković     U MOME (K)RAJU     U mome (k)raju i bukve znaju kako Portugezi kažu – volim te, kako Englezi kažu – ljubim te, kako Česi – ljubavi, gdje si?   U mome (k)raju i hrastovi znaju...
by Redakcija
0

 
 

Amela Mustafić: Ruke

Amela Mustafić   RUKE   Ruke se peru u mutnim vodama onim koje su rastvorile kamen i došle do tvojih prstiju.   Ruke se peru solju, onom koja ostane kada presahnu suze jednog djeteta.   Ruke se peru blatom...
by Redakcija
0

 

 

Saira Velagić: Ti i ja

Saira Velagić   TI I JA   Ti i ja smo nekad bili hrabri i uporni, puno smo maštali i sanjali snove pa makar bili i nedostižni. Prisjeti se davnih dana, kako smo se protiv vremena borili, zaustavljali kazaljke na satu, ...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Nikica Banić: Gurman i laste

Nikica Banić     GURMAN I LASTE     Gurman je lice koje najviše od svega voli da jede.   Laste vole gurmane.   Zato one, lete po ceo dan, isecaju komade od neba.   Nema onog gurmana koji bi sve ...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange