Enser Hodža
MUHAMMED S.A.V.S. SE RODI
Bljesnu nebo, pustinja se rasvijetli
i daleki šamski dvorovi.
Svijetu stigla Milost obećana,
Amina rodila Muhammeda…
Babo (djed) mu se stari, silno obradova,
bogato sve za muštuluk dariva.
Bol materina nagrađena najvećom radosčću,
rodi se čovjek najpravedniji-dar insanu.
Allahova milost ljudima,
zvijezda vodilja zalutalima.
Da zakopa džahilijet,
da insana postavi u terbijet.
S’ Kura’nom časnim!,
i sunnetom Muhammeda el Nebijja
sunce spasa nad Mekkom obasja.
Dugo je trajala džahilijetska tmina,
Milostivi radost posla Muhammeda el-Emina,
da svijetu lice promjeni,
duboko u zabludu bili utonuli, zalutali insani.
To je bila “Godina-slona“ ,
po rađanju Pejgambera zapamćena
OBLAK
Modro nebo, beskrajno…
Pod nogama pustinjsko mrtvilo,
među njima Sunce uzavrelo.
Suzile se zjenice, žega, usne napukle,
na horizontu samo pješčane dine.
Duboko u pijesku,
trag natovarene kamile –
pod turbanom dijete najodabranije.
U sjeni karavan putuje,
oblak ga jedan prati.
Išaret – Božiji znak… ?!
Mudžizu ovu Behira primjeti,
široko se kapija otvori:
-Bujrum! Uđite musafiri, dragi.
U prsima mu vatra,
duša radoznala, gori…
On bi da pita, s’ njima da govori,
oka oštra, čovjek načitan…
Zapita se:
-Ko je ovdje odabrani?
Kad primjeti biljeg,
nišan poslanički od davnina vijest:
“govorili stari kitabi“ .
Ugosti ih, ruku pusti, srce otvori,
od zuluma dušmanskoga amidžu upozori:
-Dijete ovo dalje od očiju,
ne vidjeli ga ćifuti, smutljivci prokleti,
mudro ih pobožnjak Behira uputi.
Ispraća im haber dugo čekan
od kada je čovjek na zemlji spušten,
u prijašnjim objavama dolazak najavljen:
„milost svjetovima – haber Božije milosti,
Muhammed Resul-poslanik poslednji“.
DŽEBERUL-NUR
Usamljen, zamišljen…
Gafletom insana ojađen.
Čisto srce u grudima,
rukama meleka umiveno,
od grijehova očišćeno
u davna vremena,
dok je dijete bio.
Traži smiraj u znacima tišine
i odgovor s nebeske visine:
-kuda vodi ovaj gaflet,
kada je duša zarobljena
u mraku slijepila?
Kada mudrost
ostaje u sjeni ludila,
kad se zulum glasno veliča?
Koraci lagani- kao da podskakuje,
smireno ka vrhu putuje,
povrh Mekke na Džeberul-nur-
dušu da odmori.
U pećini Hira osamljen…
Znake gleda, duboko zamišljen
I ne sluti šta ga čeka-
da ga Allah odabrao
za Poslanika svijetova.
Enser Hodža
Enser Hodža je rođen u 1976. godine u Restelici – Dragaš (Gora) – Kosovo.
Osnovnu školu završio u Restelici.
Gimnaziju završio u Prizrenu i Dragašu.
Studirao stomatologiju u Prištini.
Od 2000. godine živi u Švicarskoj.
Objavio je knjige:
Zbirka pjesama ʺGora, Goranin-ZA KOGO SMEʺ (2014.godine)
Zbirka priča ʺSt’paljke vo kamenʺ (2014. godine).
