Esma Lukač Muratović
LJUDSKI PLAČ JE KAO SIRIJSKI ZOV
(Ljudsko je zlo gore od ugriza zmije)
.
Vrijeme ističe ali isteklo nije,
čovjek se bori da bude čovjek
a onaj drugi to nikada bilo nije –
ljudsko je zlo gore od ugriza zmije.
Predati se neće i ako su otišli od kuće
ljudi se navikli na zlo i grle ga
jer može doći gore,
nekom je njegovo polje ravno,
a nekom pred očima presuši i more!
Ljudsko je zlo od ugriza zmije gore!
Nebo spusta oblake crne,
seoba traje i ne jenjava
dok u naručju iscrpljene majke
leži ranjeno čedo, pod plaštom uspavanke!
Ovo su ljudi od krvi i mesa,
neljudskim postupcima vođa dobili vjetar u leđa,
a to ih boli a to ih vrijeđa!
Gdje su još orasi rodili bez grana
gdje su ti ljudi koji nemaju rana
kada ovo gledaju, do života im nije –
ljudsko je zlo gore od ugriza zmije!
Dobri se ljudi nađoše mnogi
udariše srcem i hranom za spas,
kroz policijske prepreke snažne
njihov je cilj jedinstven bio
da nahrane mnoge usne gladne!
Džavid i Sara, morska širina,
poput u Rožajama Bajramova vrlina
1999.
kada se sjatiše hiljade ljudi,
u dolini mira, spasa i snova.
Sjećam se te godine!
Još uvjek me sjećanje u srce bije –
ljudsko je zlo gore od ujeda zmije.
