Halil Džananović
ZELENE PTICE
Legenda veli a i šapat mudraca
da su u snoviđenjima dotaknute,
da ih ima, ali još uče boje razlikovati,
svijetle i potamnjele krvi
.
Ptice ozelenjene, tajnom vijekova zasjenjene
‘tice zelene, kroz našu će mrklost,
koja sama sebi prijeti, pod stoljetnim talogom
i đavolskim nalogom, u inat svemu,
kroz nas, do nas doprijeti
.
Natkrilit će provalija rubove
uklete stubove tame i srama
kraj kojih se sjenke;
zlosmrtne sjenke
našeg derikože množe
.
Zelene ptice
daleko iza stihijada,
iza dijagrama grada,
iza uma i razuma
iza vjetra, iza straha
u sred našeg tijela
budućega praha
.
Iznad duga, iznad luga
gdje pjenuša naše krvi more;
iznad zjala, iznad rala
što sve hoće da zaore
.
Odjevene u snove probranih
još čekaju, da ožive
u nama tek načetu sjenu
a kad krenu, a kad krenu
.
Strašila strašljiva
tu na opustjelim poljanama
gdje naše lobanje zriju
zauvijek će svoj nepovrat da otkriju
.
Zelene ptice
legenda veli
da samo ova tama u nama
od nas ih dijeli
.
To su ptice ljubavi
svijete gubavi
