Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Poezija

27. Marta 2013.

Izabrana poezija iz Knjige žalbi Marka Vešovića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Marko Vešović

.

ZVEČANJE IZ TAME

 .

Od sto milja su jame

Kroz koje u snu padam.

Na njinom dnu čeka me

Stoput zaklani Adam.

 .

Posrćem onim krajem

Gdje sja po božjem stvoru

Sunce koje ko da je

Pravljeno u zatvoru.

 .

Smetneš li s uma vraga –

Kad ti se živjeti rači

Najviše, s kućnoga praga

U Gobi zakoračiš.

 .

Posvud buljuci hulja,

Najgori od najgorih,

U kojim gleda rulja

Časni krst kako gori.

 .

I zvuk metalni jasan

šilje ti grobna jama

Gdje još Pelagić Vasa

Zveči bukagijama.

 .

No ponekad kroz drijem

Zjena siđe do biti:

Ko god je patio, nije

Dalek ti mogao biti.

 .

NA PREOBRAŽENJE

 .

Na Preobraženje, sve hoće u bezdan da se spusti

I sve hoće uvis. Inače će da svisne.

Na Preobraženje sve hoće sebe da ispusti

Kao vlastiti teret, i k nebesima klisne.

 .

Sve čega nema, a mora biti, teče venom

Ko vapaj iz mraka za svjetlom danjim.

I znaš: prečesto sve bješe do ruba strahom naliveno

Koji bijaše i tvoj i vajkadanji.

 .

Tek ljubav, pokoja, u apsu podzemnom zadužena

Za podmetanje Avala

Pod naše noge. Ljubav što nas je, kao smiješkom žena,

Straha od žića lišavala.

 .

Sada ko najprisnijim obraćam se znancima,

U skoro polarnoj samoći,

Onima što ledenim zvečali su lancima

Kroz tisuć mojih noći.

 .

I gotovo posve sam prestao da se smijem,

Al i da uvlačim rogove pužje.

Huk limskih talasa osta jedino bogoslužje

Koje smisla lišeno nije.

 .

I razumijem, u kljastu zagledan brezu

Koju sjeverac s Bjelasice reže:

Minuli vijek bješe ko vježbač na trapezu

Pod kojim nema mreže.

 .

Ili će krošnje, u Rimu viđenih pinija,

Reći mi u smrtnom trenu

Da ne dosegnuh sa ovozemnih sinija

Ni kolik stalo bi u žlicu kavenu.

 .

Ali ću začuti, može biti, kad na odar

Legnem, one, od tebe, Bože,

Starije, maštanije koje jedino huk voda

Papljanskih duši reći može.

 .

SVE ČILI NA KRAJU PUTA

 .

Sve čili. Na kraju puta

Biću Uliks što se sjeća

Samo huke – sve je veća –

Vod što ih bos prolutah.

 .

Zalud kuša čuti noćna

Šumorenja rodnih gora

Ova duša, bespomoćna

Kao solo protiv hora.

 .

No poneka uspomena

Zna zasjati u svanuće

Ko zvijezda odražena

U prozoru puste kuće.

 .

U času bih tom i sjaju

Mogao u dušu zaći

Tih što zemlje mijenjaju

Sve u nadi da će naći.

 .

I na nagli udar zvona

Pred okom se sjate čuda

Kao kad iz aviona

Gledaš Zemlju niotkuda.

 .

I srce mi talas obli:

Nikad bliži nije bio

Taj šljunak mi, topli, obli,

I, preko njeg, svijet cio.

 .

Govor s bližnjim biva lašnji,

A božja je voda – ina.

Najednom je dan današnji

Zagonetan ko Kina.

 .

NEMA BIJEGA IZ ZEMLJE ZA STARCE

 .

Nema bijega iz zemlje za starce.

Al još prividi od bisera kraču

Pučinom iza mreže za komarce

Nalik svesci za račun.

 .

I duša se bistri, snomorice bježe

Kad zamirišu iza svjetske tuje

Tamo gdje smjerni uskršćani leže

Dok svijet tajinstvuje.

 .

Dubrava nekad kazuje mi hujem

Da noge k jami prestanu da žure

Kad iz dubine zelene joj čujem

Kukavicu. Kao iz ure.

 .

Nema bijega iz zemlje za starce.

Al još djevojke rasiplju, kroz tmine,

Parfeme i šapte svoje, ko udarce,

A nekad i ko mine.

 .

I znadem da ću, pokašto, dok zelje

Dženetsko sjenke mojih ruku beru,

Od svih nesreća iz mladosti željet –

Od njinog svjetla – bar zeru.

 .

ON JE ONAJ

 .

Koji je nalik na srednjevjekovnu pticu

Što sjajnom dvoranom proleti. Iz tmice. I u tmicu.

 .

Koji je u Ferhadiji zaželio dvijema

Curama da, cijelog života, hodaju bose

Kroz travu punu rose,

Ali da svaka, dnevno, bar sat bude nijema.

 .

Koji moračke Platije često snije

Kao kamene,

Do neba nasložene

Biblije.

 .

Koji se u pustoši, ko u palači, stani,

Ali se neće odreći nikad

Vjere da su svagda njegovi blagdani

Bili puniji od vaših praznika.

 .

Koji je htio, kad god su mu se sinjele

Proljetne vode, ko nešto od pamtivijeka svoje,

Da mu pjesme budu kao vatre uz koje

Oslobodioci suše šinjele.

 .

Koji je u snima išao, poput Miljkovića,

Donijeti rose iz cvijeta

Sa kraja svijeta.

 .

Sa kraja Bića.

 .

Koji je, djetetom, znao naići na Boga:

Bio je kao u pijesku trag. Kao Petkova noga.

 .

Onaj kome se čini:

Od krasa rascvale japanske trešnje na mjesečini

Da može svisnuti.

I da odavno zbori neistinu. Pogotovo kad šuti.

 .

Koji o Srebrenici zboriti ne umije.

O tome jedino može

Da se šapće, kao Ana Frank, iza pregrade.

Koji nikada bio nije

Više no magla na staklu od tvoga daha, Bože.

 .

Koji je nerijetko ko čovjek kome se spava

Silno pred bitku u kojoj će mu se glava

Zakotrljati po parlogu.

 .

Koji bi često oćutio kad se oglase ševe:

Dunjaluk biti znade

Čas kao ledina, od djetinjstva znana,

Zarasla u zelenkade,

Čas kao žubor kojim Drina moli se Bogu

Dok pronosi leševe

Muslimana.

.

 (Iz Knjige žalbi)

.

Marko Vešović rođen je 14. marta 1945. godine u Crnoj Gori, u selu Papama kod Bijelog Polja. U Sarajevu je završio Filozofski fakultet. Postdiplomske studije završio je u Beogradu. Doktorsku disertaciju odbranio je u aprilu 2002. godine. Marko Vešović jedan je od najvažnijih pjesnika postjugoslovenskih književnosti. Ubojiti je kolumnista i polemičar. Njegova knjiga Poljska konjica smatra se najboljom pjesničkom knjigom koja govori o ratu koji je Vešović proveo u Sarajevu, dok su na njega i njegovu porodicu, iz rodne Crne Gore, dolijetale granate.

Pero je obična motka kojom se mjeri vodostaj.
Vodostaj zla u svijetu. Vodostaj očaja u duši. (Marko Vešović)



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Maid Čorbić: XXI ALEJA SLAVNIH

Maid Čorbić   XXI ALEJA SLAVNIH   Grandiozno šireći ruke pobožno na nebu plavetnome Kotiraju naši godovi; tri linije što određuju sudbinu Borimo se za prevlast što čitav život hrabro vodimo Bez ijednog ispa...
by Redakcija
0

 
 

Prevedena poezija: Žan Bahit (Bahitžan Musahanović Kanapjanov)

ЖАН БАХИТ (Бахитжан Мусаханович Канапјанов) Казахстан   Поводом сећања на Чернобиљску катастрофу (26.4.1986.)       ЧЕРН...
by Redakcija
0

 
 

Senada Homarac: Ljubav u tišini

Senada Homarac  . Ljubav u tišini  . Ne postoji slučajnost u životu Nije slučajno Tihi zvuk harfe iz daleka Kroz vazduh lepršajući Moje srce dirnuo. Ne mogoh svoja vrata otključati A ti kažeš: ,,Kuću svoju sruši ti...
by Redakcija
0

 

 

Dvije pjesme Senade Homarac

Senada Homarac  Tvoj dar Usred aprila duša Tvoja bijela dan Ramazana posula pahulja mala meni na dlan sletila. Uprkos udaljenosti na blizinu Tvoju vječnost našu me podstakla. Dok se smjenjuju noć i dan zima i proljeće izv...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Ilda Arnautović: Kako nastaju moje pjesme

Ilda Arnautović   KAKO NASTAJU MOJE PJESME     Pitate kako nastaju Pjesme moje, Tužne i sjetne, Pune čežnje neke, Kažete da u njima ima žala I da sam opjevala Ljubavi daleke…   Pjesme su moje Lju...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange