Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

2. Oktobra 2018.
 

Marija Juračić: O pjesmi Igora Divkovića ”Još dalje”

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Prije nekoliko dana dobila sam pjesmu Igora Divkovića, objavljenu u časopisu za kulturu, književnost i društvene teme „Avlija“ da je prezentiram pjesnicima portala Očaravanje.

 

JOŠ DALJE

 

Tamo,

daleko,

još puno,

puno dalje, daljije,

tamo je

tamošnja tamija.

U svome svemiru

sasvim je sama

i biva,

sve više,

samija.

 

Tamo,

daleko,

još puno,

puno dalje, daljije,

valja se

tamošnje valovlje,

širi se

tamošnje obzorje,

za daleku

tamojku tamiju,

po svemu

sasvim samu,

tim više,

samojku samiju.

 

Tamo,

daleko,

još puno,

puno dalje, daljije,

predaleko,

kao u noćnoj mori,

pali se plam,

vatra,

lomača.

Tamošnjoj tamiji

sklone madone,

mašu krilcima,

zvoncima zvone.

 

 

Zaintrigirao me već naslov pjesme „Još dalje“.  Spontano navriješe asocijacije na Maka Dizdara i njegovu Modru rijeku.  Ne, nisu pjesme slične, nemaju iste motive i ritam im je različit. Melodija pjesama je drugačije postavljena, a ipak, obje pjesme bude u meni isti osjećaj, istu čežnju za daljinama, istu ukorijenjenu, atavističku žudnju da se vidi što to ima tamo dalje, tamo kamo je stremio Ujević, kamo je htio i Arsen Dedić.

Hoće li mi neki jezični čistunac prigovoriti što ne ukazujem na značenje riječi puno, nije me briga. Igor Divković se drsko poigrao riječima, a one, takve, jezično pogrešno skrojene, donesoše melodiju, zvučnu, lijepu i tajnovitu. Igraju se te riječi i vole se međusobno u spontanoj aliteracijskoj vezi:

 

Tamo,

daleko,

još puno,

puno dalje, daljije,

tamo je

tamošnja tamija.

 

Mogla sam pitati autora, ali nisam:“Što ti je ta, koja ti je ta tamija?“ Pjesnik je pjesmu proživio, pjesnik je pjesmu napisao, pjesnik je pjesmu objavio, a ja je mogu doživjeti na svoj način. Može tamija biti gradacija tame, može biti tamna tvar u svemiru, ja samo znam da je ona daleka i sama, kao Cordoba za progonjenog pjesnika. I baš kao u čežnji za Cordobom dalekom i samom, negdje u pozadini pale se vatre, gore lomače, dok

 

„tamošnjoj tamiji

sklone madone, mašu krilcima,

zvoncima zvone.“

 

Valja reći nešto o jeziku same pjesme. Ne može se zanemariti. Uočljivo je njezino odstupanje od standardnog, uobičajenog govora. Sad će neki autor reći:“ Kada ja napišem nešto što ne odgovara standardu, meni križaš, njemu toleriraš.“ Istina je to i čudna je ta stvar s poetskim jezikom. Definiramo ga kao odstupanje od uobičajenog načina govora, a težimo da se što više približi uobičajenom načinu izražavanja. Pri tome ne smije izgubiti svoju poetsku dimenziju. Stvaranje novih riječi, iskakanje iz jezičnih okvira u istom primjeru može biti umjetnost i nepismenost.  Riječi daljije,

samija, tamojku tamiju sigurno ne spadaju u standardni fundus hrvatskog jezika, ali nose tako lijepu, neobičnu, začudnu melodiju da im se lako prepuštam i narušavanje standarda doživljavam kao laganu igru stihovanja, kao melodijsko iskušavanje mogućnosti jezika.

Ali nemojmo se zavaravati. Iste riječi u sklopu neke druge jezične tvorevine mogu zvučati kao neznanje i nezgrapna pogreška. Ruho pjesme ovisi o njoj samoj, o njezinoj snazi, gracioznosti, individualnosti, načinu na koji nas osvaja i ulazi u srce.

 

Marija Juračić



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

57 engleskih riječi koje trebate znati za rad na računaru

Већином старији људи, али богами и млађи, па чак и они који завршавају факултете не могу да се навикну на рад на рачунарима је...
by Redakcija
 

 
 

Poezija Žakline Mančić

Žaklina Mančić   More   Pred osvit zore, nemirno more. Posmatram talase. Nervozno kvase krotko kamenje. Lupaju o stenje, ritmicno, ljuto. Daleko, napucini, Sunce se, čini, trudi da probije oblak. Nejak, izmučen z...
by Redakcija
 

 
 

Denis Kožljan: Avlija

Denis Kožljan   AVLIJA   dokaz jednog vremena, svjedočanstvo koje traje, “Prokleta”samo u stranici davnih dana, sadašnjost sadržana u zrnu kafe i kocki šećera, porušenih zidova, slobodom okupana, u ...
by Redakcija
 

 

 

Poezija Rijada Arifovića

Rijad Arifović   Šutnja   U sumrak na putu od pamuka sreo sam čovjeka koji je stihovima kovao sablje ukrašene čipkama riječima koje su mirisale na jabuke potapao španske lađe Ne rekosmo ništa šutnjom ispisas...
by Redakcija
 

 
 

Adisa Muhović: Čaj od dunje

Adisa Muhović   Čaj od dunje   Draga majko, voz je stigo u Njemačku i sa njim ja. Spavo sam sinoć na stanici, ali ne brini. Ljeto je i nisam nazebo. Znam da se sekiraš, ali nemoj, kad ti ja velim. Ovdje je sve no...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona