Mišo Marić
SA ALEKSOM ŠANTIĆEM
.
Samog ko Mjesec sred noći ljetnje
Na starom mostu Aleksu sretnem
Sa sijedom sijenkom nad vječnom vodom
Traga za nikad rođenim rodom
Možda ni sebi priznati ne sm’je
Da je izrodio samo pjesme
A sve Emine Anke Zorke Tuge
Ljubiše drugi ljubile druge
Njemu od strasnih ljubavi osta
Da noću luta lukom mosta
I da se vrati mladićstvu tihom
Opet bi ljubavi ljubio stihom
Pale se pendžeri noć je sve plića
Bigliše bulbul u bašči Šantića
S Veleži ko s harfe kipti svanuće
Mrak drhti u oknu Šantića kuće.
1989.
